Nakon velikih gozbi bez limita iz posljednjih godina 19. stoljeća, prva polovica 20., vjerojatno i zbog dvaju svjetskih ratova, nije iznjedrila gozbe koje se pamte. Bilo ih je nešto raskošnih tijekom 'ludih dvadesetih' i vremena prohibicije kad se više pilo negoli jelo, ali na novi dekadentni banket trebalo je pričekati do 1960.
Te je godine u New Yorku, u poznatom tematskom restoranu 'Forum of the 12 Caesars' filmski magnat Joseph Levine, promovirajući svoj najnoviji film 'Herkules i kraljica Lidije' (Hercules Unchained), priredio modernu verziju rimske orgije.
vezane vijesti
Nekoliko stotina uzvanika tako je moglo uživati u bakanaliji na kojoj je poslužen sljedeći meni: fazani na srebrnim štitovima, odojci s ražnja na Trimalkijev način, Plinijevi pilići u gnijezdima s Krasovim zlatnim jajima, hlapovi iz Sjevernog mora, hladna janjetina u buketima svježe metvice, paun u 'carskom perju', velika ploča (vrsta ribe) na britanski način, losos u etruščanskom vinu, prepelica nadjevena tartufima na Kleopatrin način i obavijena vinskim listovima makedonskih trsova, plava pastrva na starorimski način (kuhana na stolovima za kojima se jelo), rolada od škotskog divljeg lososa i kavijara (Hadrijanov specijalitet), šunka na Epikurov način sa zrelim smokvama, goveđi file u umaku od crvenog vina, moždine goveđih kostiju i luka, mlade patke na Apicijev način, pilići i divlje kokoši pečeni u rimskim glinenim posudama i školjke parene u vinu i slatkom vrhnju (jelo posvećeno Tritonu). Osim navedenoga, poslužena su brojna topla i hladna predjela te čitav niz desertnih sljedova.
Svi su gosti na ulazu dobili lovorove vjenčiće koje su morali nositi na glavama, a čitavu večer zabavljala ih je pozadinska glazba svirača na lutnjama. Poslužiteljice su bile odjevene u rimske toge, a hranu su donosili 'robovi'. Novine su zabilježile da je jedino lav, kojeg su na lancu šetali restoranom, unio malo nervoze među pojedine goste.
Uz ovakve pojedinačne slučajeve obnavljanja rimskih dekadentnih gozbi, nije zaboravljeno niti pretjerivanje u trošenju novca za gozbe. Jedno takvo bilježimo već u narednome desetljeću. Naime, najskuplju večeru posluženu jednome paru (do tada) pojeli su legendarni gastro-kritičar New York Timesa Craig Claiborne i njegova pratiteljica 1976. u Parizu.
Claiborne je na jednoj humanitarnoj aukciji za 300 dolara kupio večeru za dvije osobe na račun American Expressa. Odabir menija bio je slobodan, ali je zato izbor restorana bio ograničen na one koji su primali karticu American Expressa (znatno manji izbor negoli danas). Claiborne je odabrao pariški restoran Chez Denise, ugodan lokal s dobrom kuhinjom, ali bez zvjezdica Michelinova vodiča.
Gastro znalac birao je s jelovnika neobuzdano, pa se među 32 naručena jela našlo sljedeće: kavijar i šampanjac, tri juhe, jastog u umaku s listićima tartufa, pečene kamenice, chartreuse od fazana, ortolani (rijetke ptice pjevice) na brusketi, jarebica kuhana u kupusu, prsa divlje patke, pire od artičoke, gusja jetra na više načina, glazirani kolač charlotte s jagodama i podosta starog konjaka. Uz sve, odabrao je devet vina koja su uključivala i takve velike boce poput Romanee-Conti 1929, Chateau Latour 1928 i jedne Madeire iz 1835.
Račun je iznosio pozamašnih 4000 dolara (ekvivalent današnjih 20.000 dolara), a ispostavljen je zaprepaštenom American Expressu koji je očekivao trošak od oko 500 dolara. Usprkos neugodnu iznenađenju, račun je plaćen bez pogovora, a kad su novinari tražili komentar u upravi, jedan od direktora rekao je da u prvi mah nisu znali radi li se o četiri tisuće franaka (stari franci) ili dolara.
