Počelo je reklamom koju je Burger King izbacio 2019., promovirajući svoj prvi hamburger napravljen od umjetnog mesa namijenjen veganima koji se ne žele odreći omiljenih okusa. Slijedili su drugi, i bio je to startni znak za pomamu za imiticijama mesa koje su preplavile tržište, potpomognute trendovima zdrave hrane i zaštite okoliša.
Procjenjuje se da će samo u SAD-u tržište umjetnog (ili, hipsterskije, alternativnog mesa) doseći do kraja ovog desetljeća oko 10 posto ukupnog mesnog tržišta, što u novcu iznosi nevjerojatnih 140 milijardi dolara. Time su izgurani brojni drugi vegetarijanski i veganski proizvodi poput seitana ili tofua koji su tim tržištem vladali od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pametan marketing, ogromna ulaganja, okus bliži originalnom i strah od klimatskih promjena izazvanih među ostalim i uzgojem stoke učinili su svoje.
vezane vijesti
Nije to sasvim bez vraga, naravno, posebno kad se u obzir uzmu aditivi koji se inače dodaju u meso i hranu od mesa, a koji opravdano izazivaju strah za zdravlje. Na to je najvećim dijelom i usmjerano propagiranje umjetnog mesa kao zdravije alternative. Dapače, bezmesna prehrana automatski se proglašava zdravijom, pa nije rijetkost da vas poprijeko gledaju kad se usudite reći da ima itekako puno mesnih jela koja su sasvim zdrava, pa i da mogu pridonijeti zdravlju ili čak prevenirati bolesti. Drugi moment je i praćenje što kažu trendsetteri, otud i toliko mitova o zdravoj hrani i munjevitim izmjenama na 'prijestolju' takozvanih supernamirnica zbog influenserskih preporuka.
S druge strane, čak i zakleti mesožderi priznat će da je dio namirnica od umjetnog mesa sasvim pristojnog i uvjerljivog okusa. Od čega je zapravo napravljeno? Doslovno svo umjetno meso sadrži grašak, soju ili pšenične proteine. Tu su i masnoće koje pomažu imitaciji mesne sočnosti, mnogo ih ima i kokosovo ulje, pa razne aditive, javorova vlakna, celulozu... Umjetno meso uspješno imitira i procese koji se događaju u mesu prilikom pripremanja. Ipak, okus ne bi bio toliko sličan 'originalu' da nema dodanih prirodnih ili umjetnih okusa poput ekstrakta kvasca, soli i sličnog, ali i vitamina, minerala...
Ako ste nakon ovog nabrajanja postali sumnjičavi, takvo meso doista ima zdravstvenih koristi. Grašak ili soja su, recimo, jaki izvori proteina. Također, umjetno meso ima više vlakana od pravog, što u kombinaciji s proteinima produžava osjećaj sitosti. Dalje, većina alternativa ima manje masnoća, što je najčešći razlog za smanjivanje udjela mesa u prehrani. Ima i posrednih koristi, najvažnija je veći udio povrća u prehrani koje se u nekim kulturama konzumiraju manje nego bi nam to za uravnoteženu prehranu trebalo. Na koncu, ne treba zanemariti ni uistinu odbojne prizore klanja životinja kao preduvjeta za uživanje u mesu.
A koje su mane? Najčešća je, zapravo, dosta ironična; većina proizvođača umjetnog mesa promoviraju svoje proizvode održavajući privid zadržavanja uobičajenih prehrambenih navika. Posebno se to odnosi na SAD, ali i neke zapadnoeuropske zemlje, u kojima su hamburgeri, kobasice, hrenovke, mljeveno meso i slično i dalje najpopularnija hrana. Uz sve mane koje ta jela imaju, nema velike razlike jesu li napravljeni od pravog ili umjetnog mesa. Burger od biljaka neće biti automatski zdraviji od mesnog, jer će i dalje imati slične udjele masnoća, natrija i drugih štetnih tvari koje mogu izazvati srčane probleme.
Drugi problem je inzistiranje da je riječ o prirodnoj hrani. Bez obzira na izvorno podrijetlo sastojaka, njihova proizvodnja i kombiniranje miljama su daleko od onoga što su jeli naši preci, a to se obično uzima kao kriterij za promjenu navika. Naravno, već sam takav koncept je sporan: ako je nekadašnja hrana bila zdravija, zašto su ljudi prije više stotina godina živjeli toliko kraće nego danas?
Stoga je istina, kao i obično, negdje u sredini. Na kraju se sve svodi na umjerenost, istraživanje različitih opcija i pažnju prema vlastitom zdravlju koja ide dalje od toga da nam je sadržaj tanjura u skladu s trendovima.
