Svi znamo da je teško odreći se nekih stvari u životu. Razlog je jednostavan - oslanjanje na čistu snagu volje. Uzmimo za primjer prehranu. Ideja pomoći okolišu kroz biljnu prehranu zvuči sjajno, no istina je da ne žele svi, ili ne mogu priuštiti, takav način života. Rješenje bi mogao biti pokret čiji bismo engleski naziv reducetarian mogli 'prevesti' kao redukcarijanstvo.
Prije negoli što, zamoreni svim stvarima koje se odnose na prehranu, 'frknete' nosom, pročitajte što slijedi, riječ je o jednostavnoj i učinkovitoj ideji. Ukratko, redukcarijanstvo je praksa smanjivanja (reduciranja) količine mesa, mliječnih proizvoda i jaja koje konzumirate, tempom koji izaberete.
vezane vijesti
Ne radi se o nekoj novotariji, jer mnoge kulture već vode stilove života slične redukcarijanstvu. Etiopska, nigerijska ili indonezijska kuhinja nevjerojatno su prikladne za vegane iz različitih razloga, od pristupačnosti do financijske pogodnosti. Kako je u nas meso još uvijek itekako u središtu gotovo svakog obroka, redukcijska prehrana nameće se kao savršeno rješenje.
Amerikanac Brian Kateman, utemeljitelj pokreta razmišljao je o toj ideji još na koledžu kada je bio na vegetarijanskoj prehrani sve dok mu otac nije poslužio puricu za Dan zahvalnosti. Uzeo je malu količinu, stavio je na tanjur i ubacio u usta, a sestra mu se počela rugati, govoreći 'Mislila sam da si vegetarijanac, Briane'. Nije znao objasniti kako se osjeća i začela se jedna posve originalna ideja.
Kateman je shvatio da ne mora jesti isključivo biljnu hranu kako bi mogao utjecati na sebe i svijet. Umjesto toga, utemeljio je pokret koji nastoji ukloniti barijere između vegetarijanaca, vegana i onih koji jedu meso. Umjesto da se neprijateljski odnosimo jedni prema drugima kada je u pitanju naša prehrana, redukcarijanstvo nas uči da prihvatimo svakoga tko je spreman pokušati.
Brian je također vrlo brzo shvatio da treba pokretu treba ime, da bi opisao ljude koji su odlučili smanjiti količinu mesa, jaja i mliječnih proizvoda koje konzumiraju, ali da to istovremeno ne izgleda kao neka drastična promjena. Princip kaže da je svatko tko napravi male, pozitivne promjene u svojoj prehrani zapravo 'reduktor'.
Umjesto da netko odjednom zaroni u prehranu biljnom hranom, redukcarijanstvo potiče svakoga da ide vlastitom brzinom. Sam Kateman ne jede isključivo biljnu hranu, a prema standardima redukcarijanstva, to je ne samo prihvatljivo, već i vrlo cijenjeno. Matthew Kenney, chef specijaliziran za pripravu jela na biljnoj osnovi koji vodi kuhinje više američkih restorana te po jednog u Londonu i Bahreinu, osigurava mnoštvo opcija za one koji žele smanjiti potrošnju životinjskih proizvoda, bilo zbog zdravlja, okoliša ili čiste znatiželje.
I kod Kenneya opredjeljenje za kuhinju na temelju bilja nije došlo preko noći. Odrastao je u lovačkoj obitelji, a za kuhara je školovan u Francuskoj, tako da ima iskustva s pripravom svih vrsta namirnica. Danas, kada vodi biljni kulinarski program za studente iz cijelog svijeta kaže da bi mu ne bi palo na pamet s 30 godina u potpunosti prijeći na biljnu ishranu. Trebalo mu je mnogo godina da u svoju prehranu postupno uvede sve više biljne hrane, a uvjeren je da je iznimno važno da se ništa u vezi s prehranom ne propovijeda, već da se samo pokuša pokazati potencijal, ljepota i okus biljnih opcija.
Bez obzira koje je vaše omiljeno jelo, Kenney ima njegovu vegansku verziju. Posebno je poznat po svojoj talijanskoj kuhinji temeljenoj na biljnim namirnicama te pretvaranju dekadentnih obroka bogatih mliječnim proizvodima u hranjive veganske opcije. Kenney ima jela u rasponu od tagliatella s kremom od tartufa do pizze sa sirom, artičokama i karameliziranim lukom. Iako se može činiti da su veganske i vegetarijanske opcije svuda dostupnije nego ikad, studija iz 2020. pokazala je da je konzumacija mesa u SAD-u dosegla najvišu razinu od 119 kilograma po osobi. Stoga bi možda umjereni i postepeni redukcarijanski pristup mogao biti realistični put promjena u načinu prehrane, odnosno životnom stilu.
