Teško je naći neku drugu temu koja je toliko ovladala svakodnevnim životom milijuna ljudi kao što je to težnja k što zdravijom prehranom. Pohvalno, naravno, jer današnji svijet i njegova ne tako svijetla budućnost tjeraju nas da pokušamo što kvalitetnije živjeti, ne samo zbog sebe.
Nažalost, 'zdrava prehrana' često je povezana s mitovima o tome koja je namirnica i zbog čega specijalno korisna. Posebno je to slučaj posljednjih godina, kad se - kao i kod mnogih drugih stvari - odlučujućom smatra objava nekog influensera ili influenserice na društvenim mrežama. Zato se i događa da se ciklično, u skladu s trenutnom modom, neke namirnice počnu smatrati superhranom, ili da su korisne za ovo i ono.
vezane vijesti
Stoga je povremeno korisno spustiti se na zemlju, i provjeriti što je od cijele priče istina, što običan trend, što mit, a što najobičnija glupost. Nije nevažan ni faktor o kojem u zadnje vrijeme itekako vodimo računa - pretjerani trošak, s obzirom na cijene hrane za koju obećavaju skoro pa vječni život. Nudimo pet vrlo čestih takvih mitova, uvjerljivo opovrgnutih.
MIT 1: Tijelo je moguće 'pročistiti' hranom i preparatima
Ludo popularni pojam 'detox' odnosi se na izbacivanje štetnih tvari iz organizma. Normalno, taj proces provodi samo tijelo, praktički kontinuirano se uklanjaju tvari poput amonijaka, lijekova, alkohola, nusproizvoda probave... Već to je samo po sebi zadivljujuća pojava, i svjedoči o savršenosti organizma kao 'tvornice'. Zdrava prehrana u svakom slučaju može pomoći vašem tijelu da imate zdrava, funkcionalna jetra i bubrege, ali u tom slučaju ne treba im 'pojačanje' da bi obavili svoj posao.
Čajevi, sokovi i drugi dodaci prehrani koji se reklamiraju kao 'detoksicirajući' neće napraviti ono zbog čega vam ih prodaju i reklamiraju. Mogu vam eventualno pomoći izgubiti koji kilogram jer često sadrže laksative i diuretike, ili su niskokalorični. S druge strane, nemaju nikakvu sposobnost čišćenja tijela od otrova, ponekad mogu biti i opasni, a u najmanju ruku će vas obično visokom cijenom natjerati na nepotreban trošak. Radije se okrenite voću i povrću, uštedite novac i pročistite svoje profile na društvenim mrežama od stranica i profila koji ovo propagiraju.
MIT 2: Hrana bez glutena je zdravija
Gluten je protein kojeg se može naći u pšenici, raži i ječmu. Potpuno je bezopasan, i svakako nije 'nezdrav'. Naravno. istina je da ljudi s celijakijom (za neupućene: autoimuna bolest u kojoj tijelo prepoznaje gluten kao nešto štetno i stvara antitijela da bi se borilo protiv njega) mogu imati ozbiljnih crijevnih tegoba s glutenom, a jedini pouzdani lijek im je doživotna prehrana bez tog proteina.
Druga situacija kod koje bi netko protein možda trebao izbjegavati jest osjetljivost na gluten. Međutim, ovo je stanje znatno manje jasno nego što je slučaj s celijakijom. Zbog toga, svi oni koji za to nemaju istinskih medicinskih razloga neće imati neke koristi od izbjegavanja glutena. Dapače, mogli bi dovesti do zdravstvenih problema.
Hrana bez glutena obično ima manjak vlakana i proteina, i ima veći udjel saturiranih masnoća i soli. Osim toga, kako je obično slučaj s hranom koja se marketinški deklarira kao zdrava (ili 'zdrava'), najčešće je značajno skuplja. Guten se može naći i kod različite uistinu zdrave hrane, recimo integralnog sjemenja koje je važan izvor vlanaka, vitamina B i minerala. S druge strane, izbjegavanje glutena bez stvarnih razloga može - prema nekim istraživanjima - povećati rizik od bolesti srca. Ukoliko imate nekih simptoma jer ste upravo pojeli nešto s glutenom, rješenje nećete naći na Googlu, niti plaćanjem testova intolerancije na hranu. Jedini točan odgovor dobit ćete od liječnika, ali nemojte prije toga samoinicijativno promijeniti prehranu. Naime, da biste dijagnosticirali celijakiju gluten mora i dalje biti dio vaše prehrane. Od njega ćete odustati dobijete li loše vijesti.
MIT 3: Svježe voće i povrće uvijek je bolje od smrznutog
Mnogima će se ovo učiniti neobičnim, no zapravo je doista u pitanju mit, i njegovo rušenje može vam na različite načine pomoći. Uostalom, smrznuto voće i povrće obično je lakše dostupno, i to u bilo koje doba godine, a o cijeni ne treba ni govoriti. Pritom, u najmanju ruku je jednako hranjivo od svježeg. Dapače, često sadrži više hranjivih sastojaka, jer je obično smrznuto odmah nakon branja, a suvremeni načini smrzavanja zadrže većinu tvari zbog kojih zapravo jedemo voće i povrće. S druge strane, ono što obično kupujemo kao svježe voće i povrće prošlo je razna prijevozna sredstva, a potom je ležalo na polici i u skladištu, pa je od branja do kupovine nužno prošlo više vremena nego što bi to bilo preporučljivo. U svakom slučaju, za zdravu prehranu treba nam pet porcija voća i/ili povrća dnevno, bez obzira je li u pitanju svježe, smrznuto, sušeno, konzervirano...
MIT 4: Nerafinirani šećer je bolji za zdravlje
Lako je pretpostaviti da su šećeri koje dobijamo od meda ili pojedinih sirupa zdraviji od prerađevina poput običnog bijelog šećera. Ili bi bar 'industrija zdravlja' željela da vjerujete u to nudeći vam skuplje proizvode. Znate već mantru o 'bijelim smrtima'.
Nerafinirani šećer je pojam kojega proizvođači obično koriste da bi opisali šećer koji je prirodno prisutan u hrani, za razliku od onog rafiniranog, odvojeno proizvedenog, koji se dodaje hrani. U kategoriju ovih prvih spadaju namirnice poput meda, sirupa od smeđe riže, javorovog sirupa, soka agave i kokosovog šećera. Premda može izgledati zdraviji od rafiniranog, on nije nužno zdrava šećerna zamjena. Tako Svjetska zdravstvena organizacija, ali i neke nacionalne zdravstvene institucije u raznim zemljama preporučuju ograničenje konzumacije šećera na manje od pet posto dnevne količine energetske hrane, s tim što to uključuje i bilo koji šećer kojega hrani dodaju proizvođači, ali i šećere koji su prirodno prisutni u medu, sirupu i nezaslađenim voćnim sokovima. Dakle, i brojne izvore nerafiniranog šećera.
Za organizam svaki šećer je šeće, i procesuirat će na isti način i onaj koji dolazi iz 'prirodnih' izvora i onaj proizvedeni, rafinirani. Nerafinirani šećeri mogu sadržavati više hranjivih tvari, ali njihova količina je zanemariva kad se uzme u obzir veličina porcija. Drugim riječima, da bismo postigli neku korist morali bismo uzimati puno više takvih šećera.
Ukratko, ni rafinirani ni nerafinirani šećeri nisu nužno loši, ali trebamo ih tretirati jednako i smanjiti konzumaciju i jedne i druge vrste. Jednostavno: izaberite šećere koje uistinu volite.
MIT 5: Smanjenje ugljikohidrata ključ je za gubitak težine
Ovo je jedna od najčešćih zabluda. Ničeg lošeg nema u ugljikohidratima, niti oni na bilo koji način potiču debljanje. Zapravo, ako želite mršaviti ključ je u količini kalorija, ne ugljikohidratima. Naravno, kad ljudi smanjuju ugljikohidrate u svojoj prehrani mogu izgubiti nešto kilograma jer će zapravo smanjiti konzumaciju hrane koja tijelu donosi energiju, a dio mršavljenja može se pripisati i gubitku tekućine u tijelu. Međutim, većina istraživanja pokazala je da smanjenjem ugljikohidrata nećete ništa uspješnije smanjiti težinu nego da se odlučite na uravnoteženu ishranu. Obično se kaže da je najdjelotvorniji način za mršavljenje onaj koji je najodrživiji, a dijeta sa smanjenim ugljikohidratima to najčešće nije. Uostalom, ugljikohidrati se nalaze u velikom broju hranjivih namirnica poput integralnih žitarica, voća i povrća, a ta jela imaju mnogo vlakana i odlična su za zdravlje vaših crijeva.
