Iako se većina tih sportskih igara zadržala u okvirima jedne zemlje ili regije, najuspješnije među njima uspjele su svoj utjecaj proširiti puno dalje, čak i na druge kontinente. Malo toga može zaustaviti čovjekovu kreativnost i vječnu ambiciju za pomicanjem vlastitih granica.

Donosimo izbor pet manje poznatih sportova koji nalikuju kombinaciji onih svima znanih, poput nogometa, odbojke ili boksa, a čija se popularnost iz godine u godinu širi svijetom i prikuplja sve veći broj poklonika. Neki su doista bizarni, no mnogi ni za makljažu u kavezu ne vole koristiti riječ sport.

Chessboxing

Kao što sam naziv sugerira, riječ je o sportu u kojemu se natjecatelji u ringu naizmjenično boksaju i igraju šah. Meč se sastoji od ukupno 11 rundi, a započinje četverominutnom rundom šaha, za vrijeme koje natjecatelji imaju slušalice na ušima kako bi se lakše koncentrirali na poteze te kako ne bi dobivali pomoć iz publike.

Nakon toga navlače se rukavice i slijedi runda boksa, prema svim boksačkim pravilima, u trajanju od tri minute. I tako naizmjence dok jedan od njih ne doživi nokaut ili šah-mat. Ako je rezultat izjednačen, pobjednik je onaj koji je skupio više bodova u boksu.

Ovaj sport razvio se u Nizozemskoj, a osmislio ga je umjetnik Iepe Rubingh 2003. godine. Danas u njemu sudjeluje tisuće boksača-šahista i igra se diljem svijeta.

Sepak takraw

Na prvi pogled najviše podsjeća na odbojku, ali uz jednu bitnu razliku – igra se nogama. U sportu se natječu dvije ekipe od po tri člana razdvojena mrežom, a lopta se smije dodirnuti stopalima, koljenima, ramenima, prsima ili glavom, ali ne i rukama. Bod se osvaja kad lopta dodirne tlo na protivničkoj polovici igrališta ili kad ju protivnička ekipa izbaci u aut.

Dolazi od malajske riječi sepak – udariti, i tajlandske riječi takraw – tkana loptica (načinjena je od ratana). Najjače nacije u ovom sportu upravo su Tajland i Malezija te Indonezija gdje je sepak takraw popularan gotovo kao i nogomet. Međunarodne turnire, svjetska prvenstva i kupove organizira Međunarodna federacija Sepaktakraw (ISTAF), sa sjedištem u Singapuru.

Podvodni hokej

Hokej se igra na ledu, na travi - pa zašto ne bi i pod vodom? Za podvodni hokej vrijede slična pravila kao i za onaj standardni, osim što se igralište nalazi na dnu minimalno dva metra dubokog bazena. Ekipa se sastoji od šest igrača pod vodom i četiri zamjene izvan bazena, a cilj igre je utjerati pak u gol. Ključni izazov je taj što igrači ne smiju koristiti uređaje za disanje poput opreme za ronjenje, nego po svaku novu dozu kisika moraju izranjati na površinu.

Uz obveznu opremu koju čine maska, peraje i disalica, igrači koriste i kapu, zaštitu za usta te rukavice. Ekipe se raspoznaju po palicama dugim tek 30 cm, koje su obojane bijelom ili crnom bojom.

Podvodni hokej izumljen je u Velikoj Britaniji 50-ih godina prošlog stoljeća, a do danas se proširio na čak šezdesetak zemalja diljem svijeta. Redovito se održavaju svjetska i europska prvenstva, a igra se i u Hrvatskoj, gdje je od 2008. godine službeno priznat sport u Hrvatskom olimpijskom odboru.

Cycle ball

Ovaj neobičan sport kombinacija je malog nogometa i biciklizma. Svaka ekipa sastoji se od tek dva igrača na biciklima, a cilj igre je kotačima ili nekim drugim dijelom bicikla odnosno glavom zabiti gol protivničkoj momčadi.

Upotreba ruku dopuštena je isključivo pri obrani gola, dok igračeva noga ne smije tijekom igre dodirivati ni pod ni loptu. Bicikli koje natjecatelji voze posebno su dizajnirani, tako da nemaju kočnice ni brzine. Iako se može igrati i na otvorenom, većina natjecanja održava se u zatvorenom prostoru, na terenu veličine otprilike polovice košarkaškog igrališta.

Premda se radi o relativno nepoznatom sportu, njegova tradicija iznenađujuće je duga. Nastao je 1893. godine u Njemačkoj, a prvo svjetsko prvenstvo održano je 1929.

Danas se cycle ball igra diljem svijeta, a vrlo je popularan u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Belgiji, Češkoj, Rusiji i Japanu.

Shovel racing

Utrke lopatama najviše nalikuju sanjkanju, uz razliku što se natjecatelji niz snježno brdo spuštaju na - lopatama za snijeg. Trkači su okrenuti prema dršci lopate i naginju se unatrag s nogama ispruženim pred sobom, a oni najbolji među njima postižu i vrtoglave brzine do 112km/h.

Sport se razvio 70-ih godina prošlog stoljeća na skijalištima Novog Meksika (američka savezna država na jugozapadu SAD-a), a potekao je od radnika skijališta koji su lopate koristili u funkciji sanjki, kako bi se brže kretali s jednog mjesta na drugo.

Najveću popularnost stekao je 1997. kad je predstavljen na Winter X Games, ekstremnom sportskom događaju u SAD-u, ali je čak i tamo proglašen nedovoljno sigurnim. Najznačajnije natjecanje u ovom sportu održava se u Angel Fire Resortu u Novom Meksiku, već preko 40 godina, gdje u natjecanjima sudjeluju ljudi iz cijelog svijeta. Shovel racing popularan je i u drugim dijelovima SAD-a.