Bili ste puno puta u Parizu, New Yorku, Sydneyu i Tokiju? Već ste posjetili Taj Mahal, Machu Picchu, Angkor Wat i Veliki kineski zid? Ako imate puno novaca, a dosadile su vam najpopularnije turističke destinacije i želite posjetiti neko doista jedinstveno mjesto na planetu, možda je najbolji izbor - Uskršnji otok.
Nakon dvije i pol pandemijske godine, taj najizoliraniji naseljeni otok na svijetu napokon je početkom kolovoza otvorio svoje granice za dolazak stranih turista. Udaljen više od 2000 kilometara od najbližeg naseljenog područja, otoka Pitcairn na kojemu živi jedva 50 ljudi, Uskršnji otok je najpoznatiji po svojim kamenim kipovima; divovskim glavama koje su otočani isklesali prije više stoljeća.
vezane vijesti
No, taj usamljeni komad stijene usred bespuća Tihog oceana također krije fascinantnu povijest i važnu ekološku lekciju za čovječanstvo. Na domorodačkom jeziku poznat kao Rapa Nui, otok je prvi puta naseljen oko 1200. godine kad su, prema lokalnoj predaji, na njega pristala dva kanua s naseljenicima iz Marae Renge, arhipelaga u jugoistočnoj Polineziji koji je danas poznat kao Cookovo otočje. S vremenom su ti Polinežani izgubili kontakt sa svojom pradomovinom, a na udaljenom otoku stvorili su zasebnu, vrlo specifičnu kulturu.
Iskorištavajući prirodna bogatstva dotad netaknutog otoka trokutastog oblika - čija je duljina hipotenuze samo 24 kilometra - stanovnici Rapa Nuija živjeli su u blagostanju sve do početka 17. stoljeća, kad je populacija dosegla vrhunac od oko 15 tisuća stanovnika. Međutim, ekologija relativno malog otoka nije mogla dugoročno održavati toliki broj ljudi. Pošto su sve šume posječene, plodno tlo iscrpljeno, a ribe oko otoka izlovljene, brojne životinjske i biljne vrste su jednostavno nestale. Zavladala je glad i borba za preostale resurse. Kompleksni društveni ustroj u kojemu su se različiti klanovi simbolički natjecali u klesanju divovskih kamenih glava sada se urušio u međusobnim krvavim sukobima, a najvjerojatnije i u kanibalizmu.
Kad je prvi europski brod na Uskrs 1722. pristao na otok - jedrenjak kojim je zapovijedao nizozemski istraživač Jacob Roggeveen - na njemu je živjelo samo oko 2000 polugladnih domorodaca. Kao spomenici nekadašnjeg prosperiteta Rapa Nuija, europske došljake promatralo je oko tisuću moaija - divovskih kamenih kipova čiji je razlog postojanja u međuvremenu postao zagonetka i samim stanovnicima Uskršnjeg otoka.
Dakako, kontakt s 'civiliziranim' narodima nije im donio ništa dobroga: neki su odvedeni u roblje a neki su podlegli europskim bolestima. Najniža točka dosegnuta je 1877. kad je na otoku živjelo samo 111 domorodaca. Spori oporavak počeo je nakon što je 1888. otok anektirao 3500 kilometara udaljeni Čile, da bi danas na njemu živjelo oko osam tisuća ljudi, među kojima se oko polovica smatra potomcima izvornog domorodačkog stanovništva. U međuvremenu je Uskršnji otok stekao svjetsku slavu zahvaljujući divovskim kamenim glavama, ušao je na UNESCO-ov popis svjetske baštine i svake su ga godine posjećivali deseci tisuća turista, sve do izbijanja pandemije koronavirusa kad je relativna izolacija otoka pretvorena u apsolutnu.
To se sada napokon mijenja: nakon 868 dana izolacije na otok su obnovljenom redovitom zrakoplovnom linijom iz Santiaga došli prvi turisti. Guverner Uskršnjeg otoka Pedro Edmunds u zračnoj luci dočekao ih je riječima: 'Dobrodošli u najveći muzej na otvorenome na svijetu!'.
