Knjiga je ispunjena zazivanjem božanskih i općenito natprirodnih bića, šifriranih simbola, izmišljenih slova, slikama čudnih bića. Cilj je jasan - odupire se širokoj upotrebi i interpretaciji. Posebno se to odnosi na magične simbole nastale u ranijim razdobljima modernog vremena, kao što je slučaj s 'Clavis Inferni'. Njemački okultist Cornelius Agrippa - popis stvari kojima se bavio impresivan je: magičar, vojnik, liječnik i teolog - takve je simbole opisivao kao 'nepoznata slova i tekstovi koji čuvaju tajne bogova i imena duhova od toga da ih koriste i čitaju obični ljudi'.

Danas možete i sami provjeriti jeste li među izabranima koji je mogu u potpunosti razumjeti, ili samo zadovoljiti znatiželju, jer je cijela dostupna online u digitalnom obliku preko platforme Wellcome Library. S druge strane, a vidljivo je to i u ovom digitalnom izdanju, solidan dio teksta napisan je na latinskom i time ipak dijelom razumljiv. Spominju se razni duhovi, poput Paymona, kralja Zapada i Uricusa, kralja Istoka. Tu su i molitve na latinskom namijenjene tjeranju raznih stvorenja, poput 'Odlazi mirno na svoje mjesto, bez galame i divljanja', ili pak hebrejskih prizivanja Boga. Čak se i tekst koji nije pisan ni na latinskom ni na hebrejskom može dešifrirati, jer je većim dijelom pisan 'čarobnim' alfabetom kojeg je stvorio već spomenuti Agrippa, namijenjenim komunikaciji s anđelima.

Kao i mnogi drugi slični tekstovi, 'Ključ za pakao' utemeljen je na Bibliji i kabali. Prva slika povezana je s Knjigom otkrovenja i tamošnjim opisom figure okružene sa sedam zlatnih svijećnjaka, s kosom poput bijele vune, očima iz kojih kao da izlazi plamen, a iz usta mu izlaze oštri mačevi kojima udara po narodu. Istraživači ovakvih djela to stvorenje su identificiralo kao arkanđela Metatrona koji se spominje u Talmudu i kabali, no po nekima je riječ o opisivanju drugog Kristovog dolaska.

Naime, u Knjizi otkrovenja stoji da će Krist na svom povratku biti okružen sa sedam svijećnjaka. No, najvjerojatnije je cijeli opis isključivo simboličnog značaja, a bez ključa za razumijevanje simbola tekst ostaje opskuran i nejasan.

Do danas su se izgubili precizniji tragovi o podrijetlu knjige, pa se ne zna ni gdje je nastala ni tko joj je doista autor. Naime, Ciprijan je bio jedan od pseudonima koji su se najčešće koristili za potpisivanje magičnih tekstova. To ime vjerojatno asocira na svetog Ciprijana iz Antiohije, pogubljenog 304., dakle u progonima kršćana u vrijeme vladavine Dioklecijana. Takva pseudoepigrafija - preuzimanje imena davno umrlih ljudi - bila je uobičajena kod teoloških i alkemičarskih tekstova. Premda tako zvuči, vjerojatno nije riječ o namjernom zavaravanju, nego će prije biti da je u pitanju povezivanje s okultnim tradicijama.

Neki istraživači su knjigu datirali u 1717., no Sothebyjev katalog kao godinu nastanka navodi 1775. Zanimljiva je i legenda o nastanku knjige koja se navodi na stranicama Wellcome Library, koja kao da je izašla iz radionice autorice Harryja Pottera Joan Rawling. Tamo se, naime, navodi da je knjiga 'Ključ za pakao' poznata još i kao 'Crna knjiga', i da je služila kao priručnik u 'Crnoj školu u Wittenbergu', iz koje su čarobnjaci i vještice koji su pohađali školu učili svoje čarolije. Škola se često spominje u skandinavskom i njemačkom folkloru kao mjesto gdje se učila crna magija.

Postoji još jedna potterovska priča o knjizi, ovoga puta o autoru 'Ključa za pakao'. Po njoj je Ciprijan bio Danac koji je bio poznat po svojoj zloći, čiji su razmjeri bili toliki da ga je vrag izbacio iz pakla kad je umro. Nakon toga Ciprijan se toliko razbjesnio takvim postupkom da je posvetio svoj zagrobni život pisanju devet knjiga crne magije iz kojih su proizašle sve kasnije skandinavske 'crne knjige'. Još zabavnija je druga verzija, da se iza imena Ciprijan krije 'zasljepljujuće lijepa' meksička časna sestra koja je živjela sredinom 14. stoljeća.