Iako je 15% kapitala u pasivi ostao uvjetom za prijavu, prag za prolaz je 70 bodova (što je mnogo) i iako se u obzir u natječaju uzimaju kriteriji kao što je koeficijent zaduzženosti koji u nepovoljniji položaj stavlja one koji kontinuirano investiraju, možemo reći da su dva objavljena natječaja najbolji posao koji je MINPO dosad odradio.

Vrlo je vjerojatno da će se naći mnogo kritičara kojima uvjeti prijave i kriteriji neće odgovarati, ali valja priznati da su brojni savjeti koji su dani u internetskoj javnoj raspravi uzeti u obzir. Tako smo konačno dobili evaluacijske kriterije koji su, koliko je to moguće, precizni i jasni pa je za očekivati i da će projektnih prijava u sljedećih nekoliko godina biti popriličan broj.

Međutim, ono što će za ova dva natječaja, kojima se dijeli svota od oko 142 milijuna eura, biti od esencijalne važnosti jesu ljudi koji će obavljati evaluaciju, a tu se naš MINPO dosad i nije proslavio.

Nažalost, dosadašnje projekte popratio je niz pogrešaka u evaluaciji, ali i činjenica da pojedini evaluatori ne taje svoj identitet i time dovode u pitanje kredibilitet natječajnih procedura i samoga Ministarstva.

Osim toga, iako se evaluacije uglavnom rade u paru, teško je očekivati da će MINPO pronaći osobe koji će u jednom timu utjeloviti stručnjake za fondove EU (jer se dokumentacija bazira na metodologiji upravljanja projektnim ciklusom koji je karakterističan za pripremu projekata koji se financiraju iz fondova EU), ali i poznavatelje velikog broja djelatnosti kojima se bave budući prijavitelji (jer natječaj ima zaista mala ograničenja u pogledu dopuštenih djelatnosti). Izabrani će evaluatori morati biti i stručnjaci za marketing jer je marketinška strategija sastavni dio natječajne dokumentacije i nosi popriličan broj bodova.

Dakle, pravi posao bit će pronaći ljude koji su dovoljno kompetentni da obave ovaj nimalo lak zadatak, a posebice teško će biti naći one koji će to raditi za mizeriju koju im naše institucije plaćaju (najčešće nekoliko stotina kuna po projektnom prijedlogu koji ima više od 100 stranica).

Dakle, iako su spomenuti natječaji dobro postavljeni, tek sada se očekuje da MINPO napravi veliki korak naprijed i osigura kvalitetan i adekvatan tretman hrvatskim poduzetnicima.

Moram priznati da se i sama pitam kako će to izvesti jer ozbiljni konzultanti uglavnom nemaju interesa sudjelovati u ovim procedurama zato što pripremaju projekte za svoje klijente (a oni imaju kompetencije da sudjeluju u evaluacijskim timovima), a i svote koje sam gore spomenula uopće nisu stimulativne jer puno je isplativije pripremati projekte za klijente i to skroz do 2020. (jer se radi o natječajima koji će biti otvoreni do 2020.g. ili do iskorištenja sredstava), nego čitati cijeli niz tuđih prijava za sitan honorar.

Priča s evaluatorima utoliko je teža jer ih ne možete do kraja profesionalizirati, odnosno to je prilično teško u državi u kojoj su plaće niske, a korupcija uobičajeni modus operandi. Ukoliko bi se i išlo u varijantu profesionalnizacije s ciljem stvaranja grupe kvalitetnih i iskusnih evaluatora, vrlo bi im vjerojatno odmah trebalo nakalemiti neke od SOA-inih mjera kako bi se spriječila kaznena djela davanja i primanja mita jer bi pokušaje istoga u Hrvatskoj bilo realno očekivati.

Zbog toga smatram da je pred MINPO-om vrlo velika odgovornost i ozbiljan zadatak kojega oni možda u ovom trenutku nisu svjesni, ali koji je iće biti izuzetno bitan za procedure dodjele sredstava, ali i zato što je izborna godina pa ne bi bilo dobro da se događaju skandali.

Ne zaboravite i činjenicu da kvalitetna evaluacija osigurava da novac dobiju najbolji i da isti iskoriste tako kako su svojim projektima predvidjeli, umjesto da vraćaju novac, što u natječajima za mala i srednja poduzeća, nažalost, ne bi bila novina.

Sve u svemu, odgovornost je velika, očekivanja još veća, a o rezultatima ovisi cijeli niz naših poduzetnika. Nešto o čemu bi svi u procedurama dodjele sredstava trebali voditi računa.