U trenutku kada smo počeli pisati ove retke, barem dva autobusa i neodređen broj drugih motornih vozila kretao se iz Hrvatske u Srbiju, na večerašnju tekmu u beogradskoj Areni. Srbijanska je policija na prvoj crti obrane u Batrovcima vratila natrag stanoviti broj osoba (dva autobusa) koja nisu imala ulaznice za večerašnju tekmu, a većinom su – kažu policioti – bili pijani. Ova ekspedicija hrvatskih 'navijača' već je po beogradskim birtijama nazvana 'kaznenom'. Ja bih ju nazvao dogovorenom, po običaju tih mulaca da mobitelima dogovaraju tučnjave. Nekako je baš ispalo da je ta ekspedicija na put krenula nakon jučerašnjih skandala i svinjarija s razbijanjem i paljenjem automobila hrvatskih tablica po Vojvodini. Neki kavanski vicmaher jučer je predložio da se kriza rasklopi tako što bi se u drugom kraju grada Beograda na brzinu organizirala gay parada ponosa, pa da magarci, kad su već magarci, postanu i oni Buridanovi magarci: hoćemo li tući pedere ili Hrvate? Dilema je nerazrješiva, naravno.

Šalu po strani: ova priča neće dobro svršiti, kažu mi moji policijski izvori. Opća mobilizacija hrvatskih 'navijača' – pišem ih u navodima, jer to nikakve veze ni s kakvim navijanjem nema – izazvana je po srbijanskim partnerskim 'navijačkim' plemenima (ako ne i dogovorena s njima). Kao prvo, sve to skupa ni s kakvim rukometom veze nema, kao što nije imalo ni s nogometom, košarkom i vaterpolom. Ima veze s nečim drugim: s rastućom sviješću besprizorne neonacističke i šovinističke desnice u Hrvata i u Srba o vlastitoj sve važnijoj ulozi u politici. 'Navijačka' su plemena njihova potencijalna armija građanskoga rata, ulični argument i sveprisutna prijetnja konačnim razlogom (ultima ratio) u politici. Svaka tučnjava, svako razbijeno staklo ili zapaljeni auto, svaki prebijeni stranac na cesti (pa i mrtvi Brice Taton, čijim je ubojicama viši sud po prizivu prepolovio kazne baš danas) - sve je to politički kapital s kojime valja računati jednoga dana na nekim izborima, a naročito nakon njih. Nije, dakle, čudno što Ivica Dačić, ministar unutarnjih poslova, taktizira i ne odlučuje se na preventivnu akciju: pokupiti na vrijeme i zadržati u zakonskom okviru od 48 sati od ranije poznate organizatore i aktiviste; izbori se bliže, njegov je koalicijski i ucjenjivački potencijal pro futuro sada nadasve bitan; zašto bi se bilo kome zamjerao? Policija jest 'obavila razgovore' s poznatim vođama 'navijačkih' skupina, ali ih je onda pustila da odu.

Svi ti magarci dakako da su 'patriotski' i 'domoljubno' nastrojeni prije i iznad svega, zato ih vrsta sporta za koji kao navijaju i ne zanima. Sport je tu providni smokvin listić koji pokušava sakriti stanoviti politički spolni organ u stanju, ovaj, da rečemo narajcanome, je li. Nogomet je davno kompromitiran kao poduzeće kriminalno, to znamo, hvala lijepa; ostaje, među ostalim komercijalno minornim sportovima sada rukomet koji nikoga osim rukometaša zanimao nije, ali i to je dobro jer je europsko prvenstvo u pitanju, pa će i skandali i nasilje europski odjeknuti. Odjekuju već: pitaju me cijelo popodne iz ozbiljnih europskih redakcija što će večeras biti.

Jesu li 'slobodni strijelci' sigurni?

Policijski izvori zabrinuti su s pravom: kažu da bi organizirane kolone još i mogli kako-tako zaštititi svojom pratnjom, ali pojedinci koji dolaze i putuju lokalnim cestama (kao u novosadskome slučaju) jednostavno se ne mogu eskortirati i pokriti. Da se, pak, u petak navečer u Beogradu zaista okupilo tih nekih očekivanih tisuću i više Bad Blue Boysa, Torcide i već tih istih, imali ulaznice ili nemali, to ne sluti na dobro. Njihova beogradska braća u Kristu, razni Delije, Grobari, oni iz Rada (najgori od svih) i njihove prateće čete mobilizirane po neonacističkim i klerofašističkim skupinama tipa Obraza, 1389, Rasonalistima (ne pitajte šta je to!), Stormfronta itd. već su imali razrađene taktičke planove – iz prethodnog bogatog iskustva. Ravnatelj srbijanske policije Milorad Veljović, iskusni i odmjereni policiot, ustvrdio je danas (petak) da će u Areni garantirati javni red i mir: bit će tamo sa svojim hrvatskim kolegama. Nije, međutim, sama dvorana problem: problem će nastati na ulicama, kasnije i neovisno tome tko bude pobijedio, to ionako nije važno akterima.

Razvlačenje policije

A sada o taktici: skupine koje se spremaju na cirkus u petak navečer organizirane su; taktika se kod njih analizira unaprijed; udarne grupe znaju unaprijed svoje zadaće i kretanje; telekomunikacije su preko mobitela, ali i preko ručnih radio-uređaja za civilne namjene; policijske radio-veze prisluškuju rutinski, a i ostatak obavještajnih aktivnosti uvježban je od ranije (izviđanje, javljanje itd.). Oni imaju nad policijom i tu prednost što su pokretljiviji, jer su lakše odjeveni i ne nose tešku opremu; imaju i iskustvo u šetanju i razvlačenju na tanko policijskih snaga. Inicijativa je njihova i to je možda najveći problem za policiju.

U petak, u sumrak (skoro da napišem 'sumrak svake pameti', čitam opet Krležu...), oko 16.30 sati policija je bila spremna i razvijena po glavnim pravcima i oko Arene, sa spremnim taktičkim rezervama u autobusima i objektima bliskim očekivanim mjestima sukoba. Policijski dužnosnici iznova opominju po medijima da se ne pravi nered, jer da su doveli dežurne suce za prekršaje i tužioce; broj gledalaca smanjen je na 15 tisuća iz sigurnosnih razloga. Oko dvorane su postavljena tri prstena policijskog osiguranja koji će legitimirati i pretresati gledaoce, a svako zadržavanje bez ulaznica zabranjeno je. Sve se, dakako, snima, ali to je korisno tek za kasnije – kad bude kasno, osim za sud. Sud u Novome Sadu već saslušava 13 pohapšenih u predmetu napada na automobile s hrvatskim tablicama prije nekoliko dana.

Večer bez incidenata – što nosi noć?

Oko 19 sati policija je primijetila i počela nadzirati grupe navijača koje se uz buku i pjesmu primiču Areni, ali nije bilo incidenata. Propuštani su samo oni koji su imali ulaznice. Policija je također veoma marljivo prihvaćala i do dvorane sprovodila hrvatske državljane koji su stizali taksijima ili javnim prijevozom s ulaznicama i javljali se prema sugestijama iz medija policijskim službenicima u prvom prstenu osiguranja. Oko 20 sati policija je počela polako raščišćavati plato ispred Arene od radoznalaca i svih onih koji nemaju ulaznice. Tom je prilikom još za vrijeme trajanja utakmice došlo do pojedinačnih incidenata s bacanjem kamenja, ali bez posljedica. Tada je policija počela pripremati taktiku izvlačenja hrvatskih državljana nakon završene utakmice: organizirani prijevoz s pratnjom i formiranje – koliko je moguće – konvoja za one neorganizirane. Hrvatski državljani koji su pojedinačno autima ulazili u petak u Srbiju bili su obavještavani gdje se trebaju parkirati u Beogradu i da kasnije slijede policijske upute o odlasku, koji je i najkritičniji dio u cijeloj priči. Policija se u Beogradu najviše plašila ne mogućih nereda u hali tokom utakmice – to je bilo pod jakim nadzorom – nego onoga što bi se moglo desiti nakon utakmice same, takvo je prethodno iskustvo u sličnim situacijama. Već pred kraj tekme policija je počela otvarati izlazne pravce od Arene, ali i iz Beograda ka Zagrebu. Po autocesti na izlazima iz Beograda ka Zagrebu raspoređeni su policajci, što pješke, što u vozilima, ali u velikom broju.

Po završetku utakmice, policija je postupala prema unaprijed dogovorenome planu: da osigura nesmetani izlazak publike iz dvorane, ali i da hrvatskim državljanima osigura odlazak bez incidenata i napada. Po centru Beograda policija je pratila manje skupine trijumfalistički nastrojenih klinaca, ali nije bilo incidenata. Izgleda da je slavlje zbog pobjede nadvladalo neke druge motive, pa je otišlo u, kako bismo rekli, pozitivnom smjeru oko 22 sata: vozila sa zastavama, dernjava i već sve ono na što je Beograd navikao. Hrvatsko veleposlanstvo dobilo je posebnu zaštitu u noći između petka i subote.