Uz korupciju i klasični rodijački nepotizam, političke transakcije i uhljebljivanje poput nedavnoga postavljanja generalnoga konzula u New Yorku, rak su rana ovoga društva. Sve dok su nečiji stranački i osobni interesi ispred interesa građana, sve dok akteri na negodovanje i prosvjede javnosti reagiraju ignorancijom - nama nema budućnosti. 'Zajedništvo' o kojem predsjednica tako rado govori postat će ne samo politička romantičarska tlapnja, nego i potpuno besmislena riječ
Kolinda Grabar Kitarović voli riječ 'zajedništvo'. Toliko je voli da bi u nekom imaginarnom natjecanju riječi koje je tijekom svog mandata izgovorila - 'zajedništvo' bila riječ pobjednica, s uvjerljivo najviše osvojenih bodova. Eto, taj pomalo arhaični apel koji predsjednica svako toliko uputi naciji ('težimo zajedništvu') - napokon je urodio plodom. Barem nakratko i barem u jednoj stvari lijeva i desna Hrvatska ujedinile su se.
Zajednički je ostala osupnuta još jednom pljuskom civilizacijskim i demokracijskim uzusima, etici i političkoj odgovornosti - odlukom saborskog Odbora za vanjsku politiku da za generalnog konzula u New Yorku blagoslovi izbor Borisa Blažekovića, tehničara cestovnog prometa, saborskog zastupnika i člana najveće mešetarsko-trgovačke stranke u Hrvata – HNS-a.
Nema medija koji se nije osvrnuo na ovu temu, a društvene mreže su se užarile. Dojučerašnji teški oponenti, uključujući one koji se obično bave pitanjima iz razdoblja oko '45., do zadnjeg su slova usuglasili mišljenja. Ni sav Vučićev teatar ovaj događaj nije uspio gurnuti ispod radara.
Evo vam zajedništva, predsjednice.
A tu su i neke druge riječi, toliko drage našim političarima.
'Obrazovanje diplomata ostaje ključno jer su očekivanja od diplomacije sve veća i složenija', rekla je Grabar Kitarović na Danima hrvatske diplomacije i 20. godišnjici Diplomatske akademije prije nešto više od dvije godine.
'Obrazovanje je presudno da bi u tom poslu čovjek mogao biti uspješan', dodala je tadašnja ministrica vanjskih poslova i Blažekovićeva stranačka kolegica Vesna Pusić.
'Hrvatskoj diplomaciji treba vratiti dignitet i zasluženo mjesto u državnoj upravi i društvu', istaknuo je dvije godine kasnije premijer Andrej Plenković na Konferenciji veleposlanika, generalnih konzula i otpravnika poslova u Zagrebu, pravdajući povećanje proračuna MVEP-a za 20 posto.
'Gospodine Blažekoviću, kakva nam diplomacija treba?', upitao je neku večer voditelj emisije 'Otvoreno' našeg možda budućeg generalnog konzula.
'Stručna, kvalitetna i sigurno profesionalna... obrazovana', odgovorio je ovaj kao iz topa.
Za to je vrijeme drugi gost, Goran Bandov, pravnik i politolog, izvanredni profesor i prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, uzaludno pokušavao neverbalno ne komunicirati, umirući od srama. Što reći, kakvu poruku poslati svojim studentima?
Obrazovanje je bitno.
Oko toga se svi slažemo, a neki se zaklinju i u vjerodostojnost, pa je napokon vrijeme da prijeđu s riječi na djela. Da se na takve pozicije biraju najbolji i najmarljiviji među nama. Oni koji su to dokazali ne samo svojim rezultatima, već i godinama uloženim u formalno obrazovanje.
Nije to omalovažavanje ljudi sa srednjom stručnom spremom, kako je to manipulativno u emisiji 'Otvoreno' pokušao progurati možda budući generalni konzul Boris Blažeković. To je minimum minimuma. Jer paradoksalna je situacija u kojoj Boris Blažeković u Hrvatskoj ne bi mogao konkurirati na bilo koje službeničko mjesto u državnoj službi, osim javiti se na natječaj za namještenika, a u najnaseljenijem gradu utjecajnih Sjedinjenih Američkih Država trebao bi zastupati interese iste države u čijoj bi službi, kao što smo rekli, mogao biti samo namještenik (vozač, spremač ili dostavljač).
Po opisu svojih dužnosti generalnog konzula, Blažeković bi trebao pokrivati područja kao što su kultura, gospodarstvo i znanost te bi bio nadređen ne malom broju službenika koji su za taj posao kudikamo obrazovaniji i kompetentniji od njega. Kako mu područje kulture ide, vidjeli smo u situaciji kad je predsjednika države domaćina nazvao 'prostakom, primitivcem, seksistom, homofobom, lažljivcem, neznalicom i ignorantom', a sve one koji su za njega glasali obezvrijedio i optužio da su 'podlegli najnižim strastima'.
Kako mu ide gospodarenje, mogli bi suditi po uspjehu poslovnih projekata koje je pokretao – od modnih agencija do restorana. Kako mu ide zastupanje interesa države, vidjeli smo u njegovim statusima o predsjednici i njezinoj 'zlouporabi javne TV', na kojoj je 'frfljala i pravdala se' zbog, kakva koincidencija, puta u Ameriku. Potom je zbog navedenog i sam frfljao i pravdao se na toj istoj javnoj TV.
Iako, ako ćemo pošteno, cijela ova farsa je samo malim dijelom njegova krivnja. U dostupnom sažetku o državnoj diplomaciji stoji: 'Slučajevi kada diplomati dospijevaju na prve stranice novina, internetskih portala ili elektroničkih medija u državi primateljici ili pošiljateljici, koju predstavljaju, znak su da nešto nije u redu s diplomacijom te države.'
Naš potencijalni generalni konzul oduvijek voli pozornost medija i reflektore.
On nije obrazovan, ali je, razumijevajući važnost obrazovanja, osnovao i vodi političku akademiju koja obrazuje druge. Pa iako je njemu samom sve to nepotrebno, on ipak poručuje mladim ljudima kako nikako ne bi smjeli zanemariti obrazovanje jer je ono - bitno. Koja zavrzlama. Osobito kad se čuje iz usta člana stranke koju je u vladajućoj koaliciji dopao resor znanosti i obrazovanja.
Zašto bi ga mladi ljudi poslušali, ostaje nejasno. Zar nije mnogo lakše (i za roditelje jeftinije) da se umjesto na fakultet upišu u mladež HNS-a?
Ta je 'obrazovna institucija' mnogo perspektivnija od mladeži HDZ-a jer su šanse za uhljebljenje višestruko veće. Trgovački i ucjenjivački glasovi vrijede znatno više. Do cilja se dolazi brže i lakše. HDZ je često na vlasti, ali HNS – uvijek.
Jedina pozicija na koju nisu instalirali nekoga od svojih članova bila je ona glavne tajnice UN-a.
Ostala čuda su više nego moguća.
To svjedoči i friški slučaj megauhljebljenja diplomiranog inženjera stočarstva Vlade Korena, šefa HNS-a u Đakovu, na direktorsko mjesto u Hrvatskoj pošti.
Zapravo, to se čini u duhu ove države jer neće biti prvi put da smo pali s konja na magarca. Kako nam je krenulo, mogli bismo umjesto kineskih motorčića koji se raspadaju pod poštarima osedlati konje i tovare, a za pakete upregnuti volove. S duplom naknadom po svakoj dostavi, doteklo bi za dovoljno zobi i sijena.
Iz ove države ljudi ne odlaze samo zbog materijalnih razloga. Odlaze zbog začaranog kruga čiji se čvor može prerezati tek ako se riješimo mogućnosti da netko sa srednjom cestovnom poželi i ostvari ideju da postane generalni konzul.
Uz korupciju i klasični rodijački nepotizam, ovakve političke transakcije i uhljebljivanja rak su rana ovog društva. I sve dok su nečiji stranački i osobni interesi ispred interesa građana i poreznih obveznika te sve dok akteri na negodovanje i prosvjede javnosti reagiraju ignorancijom (dok im obraz može podnijeti ovakvu bruku), nama nema budućnosti.
'Zajedništvo' o kojem predsjednica tako rado govori postat će ne samo politička romantičarska tlapnja, nego i potpuno besmislena riječ. Teorijski i fizički nemoguća.
Jer će i autobusni kolodvori opustjeti.