Stvarati namjensku glazbu pipav je posao, a raditi njezin podžanr – stranačke himne – još pipaviji. Ma koliko zabavnima vas percipirali, jednom kad zagazite u tu močvaru, povratka nema. Glazbenici što samo sviraju na stranačkim skupovima još se nekako i izvuku, a najprije izmigolji posebna podvrsta zvjerki što od izbora do izbora presvlače stranačke dresove, pojave se na skupu, uzmu novce i bježe. No kad jednom skladate ili zapjevate nešto s političkim sadržajem, obilježeni ste za cijeli život.

Pitajte, primjerice, Jacquesa Houdeka: čovjek je naplaćivao karte za koncerte po vrtićima, povlačio se po sudovima, dramio zbog poraza na Dori i radio incidente iza pozornice The Voicea, ali u životu nije uspio izvesti nešto tako bedasto kao 'HDZ zna', ultratrash disco komad autora Dražena Žanka iz raskalašenih vremena 'ćaćine' Fimi medije. Sanaderova dvostruka uzastopna pobjeda na krilima Jacquesa i pokojnog Dina Dvornika prodrmala je i lijevu opciju, pa je za potrebe svoje prve predsjedničke utrke dr. Ivo Josipović asimilirao svu silu ZAMP-ovih trudbenika. Svi skupa uputili su se na 'Put ka sreći', ništa manje promašenu (zlo)upotrebu pučkog hita u političke svrhe, ovoga puta s Baretovim potpisom. Ako se nakon Josipovićevog aktualnog (i prilično bizarnog) predizbornog spota netko još uvijek razočarano pita gdje je nestala stranačka himna, odgovor je: bivši predsjednik je i ovdje bio trendsetter, jer umjesto originalnog materijala, u aktualnoj kampanji dominiraju reciklaže, slične preradama evergrina koje slušamo u reklamama za šoping-centre. ZAMP, dakako, trlja ruke.

Milanović citira antifa 'Ay, Carmelu', a po pitanju Glavaša drži figu u džepu

Hrvatska raste: htjela bi biti Haustor, ali zapravo je Detour

Još od dana kad je hvatao zalet za rušenje Sanadera, Zoran Milanović furao je imidž urbanog dečka s asfalta Trnja, odraslog na novom valu. Kad je došao na vlast, užas više nije bila njegova furka, već se lagano prebacio na elitistički klabing u izvedbi resident DJ-a Kukuriku koalicije Emila Tedeschija. Aktualna kampanja, kao ni ranije SDP-ove, nije imala himnu, a kao podloga reklamnog TV spota vrtjela se bezlična i nemaštovita pozadinska glazba koju marketingaši kupuju u stock bazama instrumentala. Ipak, u duhu raspištoljene predizborne komunikacije, Milanović je Karamarku par puta zapaprio citirajući Darka Rundeka: prvo ga je prozivao 'izađi i bori se', a potom na završnom skupu u Zagrebu zazvao antifašističke misli iz Rundekove prerade 'Ay, Carmele'. No budući da se na glazbu u SDP-u ne razbacuje novac, na spomenutom skupu zasvirao je gažerski bend Positivo i rutinirani osvajači Porina, šećerasti pop bend Detour. Ukratko: ma koliko džempera promijenio trudeći vam se svidjeti, i ma kakav ishod izbora bio, na after party u Pepermint uz DJ SMS Deutscha i dalje niste pozvani.

'Od zipke do križa' - naslov albuma s kojeg je skinuta aktualna HDZ-ova budnica govori dovoljno

Domoljubna koalicija: do pobjede uz klapsku reciklažu

HDZ-u treba priznati da iz ciklusa u ciklus uspješno podiže ljestvicu glazbeno-političkog trash melanža. Početkom godine, kad su se uz novu himnu Mladeži HDZ-a u izvedbi (opet) Dražena Žanka vratili tuđmanističkim korijenima, djelovalo je kao da nas za 'pravu' kampanju čeka još jedan grandiozni spektakl koji će sprati ziheraški pop Dina Dvornika i Jacquesa iz Sanaderove ere. I mada je za završni skup u Areni izvedena teška artiljerija predvođena Škorom i Matom Bulićem, kampanjom Domoljubne koalicije dominirao je reciklirani hit Klape Cambi Frane Perišina 'Do pobjede'. Njegov originalni spot prikazuje ragbijaše i mačevaoce u akciji, a tekst se doima kao neka tolkienovsko-monarhistička parabola na temu ponosa, slave i življenja za svoj san. Svečani ton s uškopljenim vokalnim koloraturama u skladu je s aktualnim stranačkim kursom, jer odašilje neumoljivu poruku – zaboravite Sanaderovu patnju za fetom kruva i zrnom soli, danas je u điru razvodnjena klapska verzija Thompsona.

Jezivi epic fail HDSSB-a

Treći, četvrti i peti put: od crnokošuljaškog Laibacha do deložiranog hard rocka

Kad jedan HDZ reciklira, što onda očekivati od drugih, znatno manje potkoženih igrača. HDSSB je izazvao prvi glazbeni skandal kampanje tako što je pokušavao srezati troškove na krivom mjestu – uglavljujući 'Leben heisst Leben', Laibachovu obradu austrijskog benda Opus, u svoj promidžbeni film emitiran na skupu u Osijeku. No, baš poput Glavaševih potencijalnih koalicijskih partnera, koji su uglavnom ignorirali njegove provokacije, Laibach je prvo najavio da će istjerati stvar na sud (usput se u svom klasičnom kontraprovokativnom maniru najavivši u Čavoglave), a potom se izvansudski nagodio s crnokošuljašima.

Papageno reanimira hard rock za Živi zid

Među rijetkim strankama koja je u kampanji puštala autorske zvukove jest Živi zid koji se na ulicama Zagreba oglašavao boomboxom iz antiknog Rovera u vlasništvu Papagena, cro dance zvijezde iz 90-ih. On je za stranku složio anakroni hard rock komad koji bi bolje pasao kao zagrijavanje za skorašnji koncert Whitesnakea u Ciboni. Mladim buntovnicima iz Živog zida pak vjerojatno bi bolje odgovarala reciklaža nekog starog hita vukovarskog repera Generala Wooa kojega su također asimilirali među simpatizere. No i tu bi se ZAMP omrsio, a Živi zid nije sklon plaćanju naknada institucijama, pa ova gerilska akcija s Papagenom ipak ima neke logike.

Glazbeni doprinos siromašnoj kampanji dala je i zagrebačka lokalna lista Za grad. Njezina probitačna kandidatkinja Iva Kvakić, čija kampanja također teži provokaciji, lansirala je novelty obradu 'Blurred Lines' Robina Thickea i Pharella, jednog od najkontroverznijih hitova posljednjih godina. Iva Kvakić nema velike šanse za ulazak u Sabor, a njezin smisao za humor nije svakome blizak, no ovaj potez vrijedi zabilježiti, makar kao nagovještaj drugačijeg, mladenačkog pristupa predizbornom brendiranju. Za razliku od nje, daleko ozbiljnije 'alternativne' stranke poput ORaH-a nisu se trudile oko ozabavljivanja kampanje – bit će da se sve potrošilo na parfeme. Most je pak uplovio u glazbene vode beefom s Dječacima oko njihovog nastupa na dan stranačkog skupa u Šibeniku, iz čijeg je otkazivanja postalo jasno da toj stranci nedostaje i glazbena podloga.

Posebno priznanje: dr. Ivo i njegove 'nunčake'

Što su smjerali Ivo Josipović i Irena Škorić kad su postrojili članstvo svog progresivnog saveza pred kameru, kadar podmazali green screenom Trga maršala Tita i tjerali ih da mahnito zvekeću drvenim udaraljkama te na koncu ispuste krik 'Naprijed Hrvatska', vjerojatno ni njima samima nije jasno. Ipak, valja im odati priznanje na jedinom istinski viralnom potezu minule kampanje, u rangu onog Bandićeva otklizavanja pri polaganju vijenca. Dokazuje to bezbroj remiksa spota, među kojima u glazbenom smislu dominira onaj s podlogom Slayerove 'Angel of Death'. No Josipović je napravio i jednu grešku. Umjesto da je trolao o 'spotu za nula kuna', lijepo je mogao poentirati na avangardnom karakteru kompozicije, i objasniti Hrvatima kako je sva glazba koju slušaju, a pogotovo u predizborno vrijeme, jad i bijeda spram onoga što je on, kvalificirani skladatelj, u stanju iznjedriti u 15 sekundi inspiracije. Jer s ovakvom politikom i ovakvom glazbom u njoj nismo ni zaslužili bolje od zvukova koje je u stanju vjerno reproducirati tek – krapinski čovjek. Onaj iz Baretove pjesme, koji je nestao.