Pretprošle je godine u osnovnim školama rađeno istraživanje koje je pokazalo da 50% učenika termin građanin veže uz pojam osobe koja živi u gradu. Nasuprot građaninu, prema njihovom mišljenju, egzistira seljak koji, logično je, živi u selu.

Prva hrvatska predsjednica ima isto mišljenje kao i spomenutih 50% školaraca. Svi građani Hrvatske su Hrvati, ali oni koji žive u gradu su Hrvati građani, a oni koji žive u selu su Hrvati seljaci.

Takvu definiciju građanina u stručnoj literaturi nazivaju demografskom, naglašavajući pritom da je danas uglavnom napuštena jer se često vezuje uz kulturološke stereotipove i ideološke predrasude.

Iako stručna literatura navodi da je takva stereotipizacija danas uglavnom napuštena, kod nas se izgleda vraća na velika vrata. Ili se možda radi o tome da predsjednica ne zna definiciju pojma 'građanin'?

Kao doprinos svekolikoj edukaciji prve hrvatske predsjednice, a onda i ponešto hrvatskih školaraca, u nastavku donosim najnoviju definiciju pojma građanin:

'Državljanin neke države ili subnacionalnog (poddržavnog) entiteta, što znači da se građaninom smatra čak i osoba koja živi na selu.'
Dakle, svi smo mi građani, ma koliko šutjeli o tome. I okej je da nas se naziva građanima Republike Hrvatske. I okej je da nas se tako pozdravlja i oslovljava.

S obzirom da smo nedavno pristupili Europskoj uniji, europski su se političari morali dosjetiti novog termina, ukoliko nisu željeli sve Europljane nazivati Nijemcima, Slovacima, Hrvatima, Mađarima ili bilo kojim drugim od preostalih 24 – ima ako se nalaze u jednoj od navedenih država.
Zamislite predsjednika Europske komisije kako usred Bruxellesa sve članove Komisije naziva Belgijancima i Belgijankama jer se nalazimo u Belgiji i tamo su zasigurno svi mahom Belgijanci.

Zato je EU smislila termin europskog građanina. To je ona čudna osoba, iz grada ili sela, koja obitava na području cijele EU. Nije bitno je li Nijemac ili Nijemica, Hrvat ili Hrvatica, Belgijanac ili Belgijanka, iako EU kaže da pojam europskog građanina nipošto ne umanjuje činjenicu nečije nacionalne pripadnosti niti ju zatire. Bitno je da osoba spada pod EU-28 državu, a ta činjenica mu ili joj donosi cijeli niz pogodnosti, odnosno prava kao što su: pravo na slobodno kretanje, pravo da biraju ili budu birani na EU izborima, pravo konzultarne i diplomatske zaštite, pravo na obraćanje pravobranitelju i slično.

EU je otišla toliko daleko da je 2013. prozvala godinom europskog građanstva, a dodijelila je i nagrade 'Europski građanin' zaslužnim pojedincima.

Koliko god mi je jasno da su hrvatski školarci u velikom dijelu nezainteresirani za svoja politička prava i svoja prava kao građana ove države i EU, toliko me više čudi što naša 'primus inter pares' koja je 2013. provela upravo usred Brisela koji je slavio godinu europskih građana ne razumije definiciju pojma građanin.

Želim razmišljati o tome da ju ne razumije jer bi me svaki drugi povod za obraćanje Hrvaticama i Hrvatima (koji žive u gradu i selu) podjsećalo na dobre stare 90. kada su se svim građanima ove države koji nisu bili hrvatske nacionalnosti prebrojavala krvna zrnca prilikom traženja domovnice, upisa u škole, odlaska na fakultet i slično.

Srećom, vremena do inauguracije ima pa se nadam da će dotad svladati ovu tešku lekciju i da će građane ove države zastupati osoba koja razumije i poštuje demokratske standarde 21. stoljeća, bez obzira je li iz sela ili iz grada.