Hoće li presuda u slučaju Gorana Hadžića biti pravedna? Nadamo se i vjerujemo jer nakon presude generalima Gotovini i Markaču, povjerenje u međunarodnu pravdu je poraslo. No presuda, prije svega, ovisi o dokazima tužiteljstva, stoga bi se Hrvatska, kao i u slučaju generala, i u ovaj postupak trebala aktivno uključiti i dostaviti sve dokaze, ističe Vesna Škare Ožbolt u kolumni za tportal
U jesen 1991. godine šef SDB Srbije Jovica Stanišić dolazi u Istočnu Slavoniju i, urlajući na prisutne da 'zašto Vukovar još nije pao', naređuje da mu odmah dovedu Gorana Hadžića, koji je tada bio predsjednik tzv. RSK.
Jovica Stanišić danas je u Haagu i čeka suđenje za zločine počinjene na području BiH, ali ne i za one počinjene u Hrvatskoj, zajedno s Hadžićem, optuženim zbog zločina u istočnoj Slavoniji i na Ovčari. Ali konkretne optužnice za temeljito razaranje Vukovara – nema!
Danas je novo vrijeme, Hrvatska je na ulasku u Europsku uniju, rat je daleko iza nas, ali osjećaj nedostatka pravde za počinjene zločine ne dopušta nam da zaboravimo ovu najveću nacionalnu tragediju. U kolektivnu memoriju hrvatskog naroda Vukovar je ugraviran kao simbol patnje i boli; na sam spomen njegova imena, svatko pred očima ima onu sliku prognanika koje vojnici u JNA uniformama guraju puškama dok se pokušavaju kretati kroz ruševine, s cijelim svojim životom u jednoj plastičnoj vrećici, svatko kao da i sada čuje ono jezivo urlanje polupijanih kreatura 'Slobo šalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate'.
Nakon gotovo tri mjeseca opsade grada, JNA je, uz velike gubitke, osvojio Vukovar. No, kasnije će se pokazati, bila je to Pirova pobjeda. JNA je na Vukovaru iscrpio svoje snage do krajnjih granica, što je bitno usporilo njihove ostale operacije po Hrvatskoj i dalo vremena hrvatskim snagama da ojačaju i spreme se za aktivnu obranu.
Peter Galbraight, tada ambasador u Hrvatskoj, zgrožen onim što je vidio u Vukovaru, rekao je da je 'uništenje Vukovara ratni zločin najvišeg stupnja. Ideja da će vojska sustavno uništavati jedan grad, naprosto je nepojmljiva!' A Margaret Thatcher, bivša britanska premijerka koja je 1998. prvi puta posjetila Vukovar, izjavila je da bi za svakog čovjeka bilo korisno, a za političke vođe ponajviše, da se barem jednom u životu suoče s materijalnom stvarnošću zla. Znamo - ili bismo barem trebali znati - zlo postoji. No tek kad ga možemo vidjeti, opipati i omirisati, zlo poprimi stvaran lik, da ga čovjek nikada ne može zaboraviti.
No možda je ono što se dogodilo Vukovaru i na Ovčari ponajbolje izrazio francuski pisac Pascal Bruckner, riječima: 'Mržnja prema gradovima, takva kakvu su je manifestirali Crveni Kmeri ili srpska vojska pri razaranju Vukovara, pri opsadi Dubrovnika i Sarajeva, mržnja je divljaka, primitivaca, prema svemu što je uljudnost, profinjenost, i ljepota.'
Kada je Vukovar pao, krenule su priče o tome kako je tadašnja vlast premalo učinila da se grad spasi pa do spekulacija da je grad žrtvovan kako bi se senzibiliziralo međunarodnu zajednicu da što prije prizna Hrvatsku. Bez obzira na to što najbolji odgovor daju same brojke – grad je napadalo 30.000 pripadnika JNA i raznih paravojnih postrojbi, arkanovaca, šešeljevaca... 1.600 oklopnih borbenih vozila, 980 topova, 60 zrakoplova te nekoliko brodova riječne mornarice, i što su nemogućnost obrane grada kasnije potvrdili i zapovjednici obrane Vukovara te drugi vojni stručnjaci, pojedini mediji i dalje su provlačili su priču o 'izdaji Vukovara'.
Može li Haag zaustaviti zluradi smijeh Gorana Hadžića?
Za opsadu Vukovara, što je bilo najveće razaranje jednog grada od Drugog svjetskog rata, i za mučenje i ubijanje civila- nije bilo ni jedne optužnice, procesuiran je samo zločin na Ovčari, gdje je smaknuto, nakon mučenja, više od 200 pacijenata iz vukovarske bolnice. Kapetan Miroslav Radić oslobođen je optužbi, zapovjednik JNA Veselin Šljivančanin, koji je radio selekciju prilikom evakuacije civila iz vukovarske bolnice, odslužio je samo pet godina, dok je Mile Mrkšić, zapovjednik 1. gardijske brigade i Operativne grupe Jug u Portugalu, na izdržavanju zatvorske kazne od 20 godina. Presuda 'vukovarskoj trojki' primljena je s nevjericom, ne samo kod građana, nego čak i u pravnim krugovima. Povjerenje u Međunarodni sud strahovito je poljuljano.
Na Ovčari je 1996. ekshumirano više od 200 tijela žrtava koje su, forenzički dokazano, umrle od traume ili jednog ili više metaka. Kada je Madeleine Albright, državna tajnica Billa Clintona, za posjeta Ovčari tik ispod površine zemlje ugledala dijelove ljudskih kostiju, bila je strahovito potresena. Da je smire, članovi mjesne srpske vlasti rekli su joj da 'ne razumije povijest regije'!
Gorana Hadžića haško tužiteljstvo tereti za etničko čišćenje zamišljenih srpskih područja, posebice Vukovara i Istočne Slavonije. Dok je tužitelj čitao optužnicu - tereti ga se za zločine progona, ubojstva, istrebljenja, mučenja, deportacije, prisilnih premještanja, pljačke i razaranja privatne imovine i vjerskih objekata - bivši skladištar se – smijao!
Hoće li presuda u njegovu slučaju biti pravedna? Nadamo se i vjerujemo jer nakon presude Gotovini i Markaču, povjerenje u međunarodnu pravdu je poraslo. No presuda, prije svega, ovisi o dokazima tužiteljstva, stoga bi se Hrvatska, kao i u slučaju generala, i u ovaj postupak trebala aktivno uključiti i dostaviti sve dokaze.
Povijest života na ovim prostorima naučila nas je da bez pravde ne može biti iskrenog pomirenja i suživota.
