Oni koji redovito čitaju moje kolumne, sjetit će se da sam, netom po prisezanju novih ministara ove Vlade, napisala kolumnu po nazivom 'Nova Vlada je stigla. Što dalje s fondovima EU-a?'. U istoj sam se osvrnula na ključne probleme i očekivanja od novog ministra pa ćemo njegove dosadašnje aktivnosti promatrati i analizirati upravo kroz njih.

Kao prvi problem istaknula sam pitanje akreditacije. Naime, u trenutku preuzimanja mandata, Hrvatska još uvijek nije bila akreditirana za korištenje fondova EU-a u financijskoj perspektivi 2014. - 2020., stoga je jedna od mojih ključnih poruka bila da se radi o gorućem pitanju koje je potrebno početi rješavati hitno. Iako je dio posla obavljen za mandata ministra Grčića, Tolušić je ovaj posao priveo kraju i uspio akreditirati cijeli sustav, za što mu moramo dati plus.

Ono što nije završeno jest novi MIS (eng. Management Information System) sustav koji je, prema neslužbenim informacijama, u procesu izrade. Iako MIS nije završen i iako bismo to Tolušiću mogli zamjeriti, moramo biti pošteni i reći da se radi o informacijskom sustavu za čiju je izradu potrebno određeno vrijeme koje se računa u mjesecima i da mandat od oko 9 mjeseci nije dovoljan da bi ga se moglo završiti.

Kadrovsko osnaživanje

Sljedeći problem odnosi se na jačanje kapaciteta tijela državne uprave za korištenje fondova EU-a u segmentu objave i provedbe poziva za dodjelu bespovratnih sredstava. U tom sam segmentu preporučila povećanje broja ljudi i aktivan rad na osposobljavanju svih onih koji u sustavu rade s fondovima EU-a. Pozitivan pomak Tolušić je napravio kada je omogućio dovođenje novih ljudi u sustav jer je detektirao u kojim područjima nedostaje ljudi te je zapošljavanja usmjerio na prave adrese, no nije uspio izaći na kraj s njihovim osposobljavanjem. Ponavljam, pitanje je li uopće realno očekivati da će to moći učiniti u ovako kratkom roku jer je cijeli sustav u mukama kada su ljudski resursi u pitanju.

Treći problem odnosio se na nedovoljno ujednačenu praksu tumačenja pravila korištenja fondova EU-a u Hrvatskoj. Ovdje je definitivno napravljen pomak, iako to opća javnost ne mora nužno vidjeti. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a redovito je slalo upute tijelima koja čine institucionalni okvir za korištenje fondova EU-a s ciljem ujednačavanja prakse i pristupa korisnicima. Neke od njih dovele su do toga da su procedure ubrzane i da su korisnici, pogotovo u sektoru poduzetništva, počeli dobivati sredstva za svoje projekte. Iz istoga je ministarstva najavljena opsežna i temeljita rekonstrukcija sustava kako bi on s trostupanjskog postao dvostupanjski, no očigledno je da je Tolušića u ovoj nakani prekinula trenutna politička situacija u državi pa nije uspio završiti rekonstrukciju koja je zahtjevna i traži određeno vrijeme.

Što se tiče problema prekompleksnih procedura, pogotovo u segmentu poduzetništva, Tolušić je poduzetnicima priredio pravu malu revoluciju. Ukinuo je niz dokumenata koje je potrebno dostavljati s projektnom prijavom, smanjio rok za dodjelu sredstava i uspostavio dobru suradnju s ministrom Horvatom i njegovim timom. U sve to je uključio konzultante i druge zainteresirane dionike te su izmjene učinjene u suradnji s njima što je važno jer upravo su oni, temeljem vlastitih iskustava 's terena', najbolji izvor informacija o problemima s kojima su se poduzetnici suočavali. To je u konačnici rezultiralo povećanjem broja sklopljenih ugovora i povećanim korištenjem sredstava za poduzetnike.

I dalje neujednačena praksa

Da ne mislite kako su stvari bile sjajne i kako ovdje pišem hvalospjeve ministru Tolušiću, postoje i problemi koje u ovome mandatu nije uspio riješiti. Naime, uloga njegova ministarstva jest dvojaka. On je upravljačko tijelo za Operativni program 'Konkurentnost i kohezija', ali je istovremeno koordinacijsko tijelo za cijeli sustav. Drugim riječima, njegova je uloga upravljati cijelim sustavom što njemu kao ni njegovu prethodniku Grčiću, nažalost, nije pošlo za rukom. Je li problem u tome što je naslijedio sustav koji nije u potpunosti uređen ili nije imao dovoljno svojih ljudi da ih postavi na ključna mjesta unutar institucija teško je reći, no njegova je koncentracija u ovome mandatu bila uglavnom usmjerena ka Operativnom programu u kojem je upravljačko tijelo, dok se zauzdavanje sustava svelo na gore navedene upute i smjernice koje jesu velik pomak, ali ipak nisu dovele do toga da se u potpunosti ujednači praksa i da institucije pravila tumače na jednak način.

Najveći pomak je napravljen u odnosu prema korisnicima. Naime, Tolušiću se mora priznati da je zainteresiran za pitanje fondova EU-a i da o tom pitanju zna više od svojih prethodnika. Isto tako, njegov inicijalni stav koji je zadržao i danas jest da novac treba dijeliti korisnicima, stoga ne čudi da je pozvao niz različitih dionika, uveo konzultacije s istima i da je voljan napraviti korak više kako bi osigurao da se sredstva iskoriste.

Unatoč našim savjetima, nije se usudio uvesti transparentniji način prikazivanja iskorištenosti sredstava, stoga nas i dalje bombardira podacima u kojima se miješaju kruške i jabuke (čitaj: IPA, mali ESIF iz 2013. i novi ESIF), zbog čega mi ni danas ne znamo koliko smo točno sredstava iskoristili iz pojedine godine i pojedinog programa, ali ovo je pitanje koje smo počeli postavljati na odborima u kojima pratimo provedbu operativnih programa i o kojemu će se u sljedećoj godini sigurno morati raspravljati jer će, protekom 2016. g., doći do završetka korištenja programa IPA-e i malog ESIF-a za drugu polovicu 2013. godine, stoga će pritisak sigurno biti na svakom/svakoj novom/novoj ministru/ministrici da transparentno i jasno pokaže koliko je novca iskorišteno, iz koje alokacije i izvora.

Novac bliži korisnicima

Kad pogledamo sve što se dogodilo u posljednjih devet mjeseci, moramo reći da su se stvari počele pomicati s mrtve točke i da je, unatoč tomu što sustav i dalje ne funkcionira savršeno, Tolušić uspio u dijelu svojeg nauma, a to je da novac približi korisnicima i da im bude aktivna podrška.

Šteta je što nije imao stabilnu Vladu (koja god to bila) i što nije imao više vremena, odnosno cijeli mandat, da pokuša realizirati najavljene reforme jer tada bismo mogli meritorno razgovarati o njegovu mandatu i učincima.

Ako njegov(a) nasljednik/nasljednica nastavi ovim stopama te poradi na pitanjima koja su još uvijek otvorena, možemo očekivati da će u sustavu fondova EU-a situacija biti još bolja. Naravno, sve pod uvjetom da dobijemo koliko-toliko stabilnu Vladu, ministr(ic)e koji/koje žele slušati MRRFEU kao koordinacijsko tijelo i ako svi budu raspoloženi za dodjeljivanje sredstava korisnicima i pružanje podrške istima u njihovu korištenju.