Jesu li sljedeći parlamentarni izbori već odlučeni iako je do njihova održavanja u redovitu ustavnom terminu ostalo dvije i pol godine? Nije teško zaključiti da su prethodni izbori za Hrvatski sabor održani u prosincu 2011. odlučeni upravo dvije i pol godine ranije kada je 1. srpnja 2009. tadašnji premijer Ivo Sanader dao ostavku i kada je ubrzo nakon toga oporba predvođena SDP-om formirala danas vladajuću Kukuriku koaliciju. Četiri godine kasnije vlada sastavljena od stranaka Kukuriku koalicije ima čvrstu parlamentarnu većinu, ali joj se podrška birača odavno istopila što su najzornije potvrdili rezultati prvih europskih izbora u Hrvatskoj održani u travnju. Iako su aktualni premijer i vlada (pre)daleko od iznenađujućih okolnosti koje su u ljeto 2009. definitivno promijenile smjer hrvatske politike, ovogodišnji je srpanj također predstavio stranački savez koji bi za oko dvije i pol godine mogao promijeniti status iz oporbenog u – vladajući.

'Antikukuriku' koalicija

Je li trajna suradnja HDZ-a i HSS-a, kako je ovaj međustranački dogovor nazvan, uistinu nova pobjednička koalicija na sljedećim parlamentarnim izborima? Premda je u koaliciji s HSP-om dr. Ante Starčević i Blokom Umirovljenici zajedno HDZ na europskim izborima neočekivano pobijedio, a na lokalnim izborima očekivano osvojio vlast u većini jedinica lokalne i regionalne samouprave, stranka Tomislava Karamarka još se uvijek konsolidira, i unutar sebe, i prema biračkom tijelu. Sadašnji su izborni rezultati HDZ-a daleko od vremena predsjednika Franje Tuđmana i njegova nasljednika na čelu stranke Ive Sanadera. I dok je u 1990.-ima i u desetljeću kasnije HDZ bez problema pobjeđivao samostalno (1990., 1992./93., 1995./97., 2003., 2007.), danas mu za eventualnu pobjedu na parlamentarnim izborima, kao što je to uostalom bilo i na europskim izborima, nužno trebaju koalicijski partneri. Da su kojim slučajem i HDZ i SDP na izborima članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske izašli samostalno, SDP bi vjerojatno prošao bolje. Međutim, promišljeno složena koalicija u koju su uz HDZ ušli HSP AS i BUZ te ključan rezultat Ruže Tomašić koja je u preferencijskom glasovanju povukla cijelu koaliciju, pokazali su da je uvjerljiva podrška koju su birači 2011. dali Kukuriku koaliciji danas stvar prošlosti. Da se u HDZ-ovoj koaliciji našao i HSS pobjeda bi za koji postotak bila uvjerljivija čak i da su se na SDP-ovoj koalicijskoj listi našli IDS i Ivan Jakovčić koji bi se u tom slučaju utopili u imidž Kukuriku koalicije. Ovako je samostalnim izlaskom na izbore Ivan Jakovčić izborio poludisidentski status što mu je u konačnici donijelo puno više no što bi on i IDS dali SDP-ovoj koaliciji.

Dakle, HDZ ima pravo vjerovati da je na nacionalnoj razini njegova koalicija u kojoj su HSS, HSP AS, BUZ i neeksponirana Hrvatska demokršćanska stranka trenutačno ipak jača od Kukuriku koalicije. Najvažnije je pitanje koliko koja stranka u ovoj 'Antikukuriku' koaliciji može pridonijeti zajedničkom rezultatu koji bi, prema zamisli tvoraca saveza, i na sljedećeim europskim i na sljedećim parlamentarnim izborima trebao biti pobjednički. Pritom je stožerna uloga HDZ-a neupitna. I u političkom smislu i u smislu broja glasova. Što je pak s ostalim strankama? Osobito s HSS-om koji je, unatoč pojedinim dobrim rezultatima na lokalnim izborima, na najnižoj razini podrške birača od osamostaljenja države.

Matematika sinergije

Danas HSS ima samo jednog saborskog zastupnika, a u koaliciji je s HSLS-om na europskim izborima dobio 3,86% glasova, tek nešto više od vlastitog rezultata na parlamentarnim izborima (3,06%) što znači da koalicija s liberalima nije dala nikakvu sinergiju. Baš suprotno. Da je na prošlim parlamentarnim izborima 2011. HDZ nastupio u koaliciji s HSS-om kao što će to učiniti na sljedećim, konačni bi rezultati bili ponešto drukčiji. Naime, agregiranjem rezultata HDZ-a i HSS-a u deset izbornih jedinica u tuzemstvu, ta bi koalicija osigurala još tri mandata (u VI., VII. i X. izbornoj jedinici) automatski ih oduzevši Kukuriku koaliciji. Dodavanjem toj koaliciji i rezultata dviju pravaških stranaka (HSP AS i HČSP) na čelu s Ružom Tomašić, pretpostavljena bi HDZ-ova koalicija dobila i četvrti mandat u V. izbornoj jedinici spustivši Kukuriku koaliciju na 76 mandata koliko iznosi 'gola' natpolovična većina u Saboru. K tome, pravaši Ruže Tomašić u točno su pola jedinica bili uspješniji od HSS-a.

Stoga je potpuno jasno zašto je i HDZ-u i HSS-u potrebna potpisana trajna suradnja. Ako je na dnu podrške birača 2011. HDZ sličnom koalicijom mogao zakomplicirati pitanje parlamentarne većine, kako će tek biti za dvije i pol godine zadrže li se sadašnji trendovi? HDZ jednostavno treba objediniti sve sklone političke opcije u zajednički izborni nastup želi li se vratiti na vlast. S druge strane, HSS koalicijom s HDZ-om osigurava jačanje parlamentarnog statusa i osvajanje mandata koje samostalnim izbornim nastupom ne bi osvojio. Isto vrijedi i za HSP AS i BUZ pri čemu treba istaknuti da u aktualnoj HDZ-ovoj koaliciji drugo mjesto prema podršci birača na nacionalnoj razini ne zauzima HSS nego stranka Ruže Tomašić. Hoće li se to uzimati u obzir prilikom sastavljanja liste za sljedeće europske izbore u svibnju 2014.? Njih HDZ i partneri mogu dočekati mirno jer ovakva ideološki jednodimenzionalna koalicija može postići priželjkivanu sinergiju i, što je najvažnije, osigurati maksimiranje glasova kako je to pošlo za rukom i Kukuriku koaliciji. Drugo je važno pitanje hoće li u HDZ-ovoj koaliciji manje stranke izgubiti identitet i lojalnost prema stožernoj stranci jer je gotovo pravilo da se čvršći izborni savezi stvaraju među strankama ideološki raznolikog, a ne manje-više sličnog profila. Dovoljno se sjetiti da je trećesiječanjska koalicija pukla između ideološki bližih SDP-a i HSLS-a, a da je ideološki udaljeniji HSS uz SDP ostao sve do kraja mandata.

Stranka Branka Hrga zasad nema takvih dvojbi. Njoj je najvažnije aktualnu suradnju pretvoriti u resursno tj. mandatnu usmjerenu koaliciju. O pravim se sadržajima još uvijek ne raspravlja. Hrvatski izborni model i za europske i za parlamentarne izbore, ponajprije zbog stranačkog sustava, potiče koaliranje iako je riječ o razmjernom sustavu. Tko sastavi širu koaliciju, prolazi bolje. Ili točnije rečeno, tko izostavi manje stranaka u koaliciji, može se nadati pobjedi. Ima li SDP odgovor na aktualnu HDZ-ovu inicijativu? Kako se budu približavali sljedeći izbori, i SDP će morati širiti svoju koaliciju. Prvi su na redu laburisti...