Aktualni ministar obrane u hrvatskoj vladi više se puta u svom mandatu pošteno osramotio, ali današnji poziv iz njegova ministarstva priuštit će mu vjerojatno jednu od većih sramota i jačih kritika jer ispada da njegovo ministarstvo pokušava falsificirati jedan od najvažnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti vezanoj za Domovinski rat. Da ukratko pojasnim, u nedjelju je Ministarstvo obrane poslalo obavijest kako ministar u ponedjeljak ide na '30. obljetnicu preleta pukovnika Ivice Ivandića MiG-om'. Riječ je, dakako, o jednom od tri legendarna preleta početkom Domovinskog rata kojima su hrvatskoj strani donijeti prijeko potrebni borbeni avioni, vrhunski piloti i gomila samopouzdanja potrebnog za obranu zemlje. Prvi je, u listopadu 1991. preletio Rudolf Perešin, zatim u veljači '92. Danijel Borović, a obljetnica trećeg preleta službeno se obilježava u ponedjeljak.

Ono što je u ovoj najavi Ministarstva obrane problematično i sramotno je to što se nigdje ne spominje umirovljeni brigadir Ivan Selak koji je, zajedno s Ivandićem, tog 15. svibnja 1992., preletio u Hrvatsku čime su ta dvojica danas umirovljenih pilota Hrvatskoj donijela dva MiG-a 21 koji su tijekom rata letjeli pod imenima Osvetnik Vukovara i Osvetnik Dubrovnika. Ivandić i Selak bili su te '92. stacionirani u istoj bazi Ponikve kod Užica u Srbiji, zajedno su isplanirali prelet na hrvatsku stranu, zajedno su ga i uspješno izveli, a od tada do danas njihova imena su nerazdvojna kad se priča o tom legendarnom pothvatu. Do danas, kažem, jer je danas Ministarstvo obrane odlučilo pokušati razdvojiti ono što ne može biti razdvojeno. Odlučilo je pokušati sakriti činjenicu da je u tom legendarnom pothvatu Selak sudjelovao jednako kao i Ivandić i da su njegove zasluge jednake Ivandićevim. O daljnjim zaslugama obojice tijekom i nakon Domovinskog rata suvišno je pričati jer je riječ o legendarnim pilotima čija bi imena, uz Borovića i Perešina i mnogih drugih heroja, danas trebao znati svatko u Hrvatskoj.

Iz poziva MORH-a jasno je kako nije riječ o nenamjernoj pogrešci jer se u njemu Ivandića spominje tri puta, a Selaka nijednom, a teško se oteti dojmu da u pozadini svega stoji činjenica da je Selak u više navrata kritizirao ministra i pred javnošću razotkrivao laži i nelogičnosti koje su izlazile iz MORH-a posljednjih godina, od tvrdnji da avioni MiG-21 ne mogu letjeti noću do 'lutanja' vezanog za pad drona na Zagreb, a posebno tvrdnje da je nosio bombu od 120 kilograma, odnosno 45 ili 40 kilograma eksploziva, odnosno ne baš eksploziva nego neke eksplozivne materije. Druga mogućnost je ta da u MORH-u ili Oružanim snagama nisu upoznati s činjenicom da su 15. svibnja '92. Ivandić i Selak zajedno doletjeli u Hrvatsku, iako je Selak sletio na zagrebački, a Ivandić na splitski aerodrom, no to je malo vjerojatno.

Selak je, inače, poznat po oštrom jeziku, a kritizirao je i neke prethodne ministre i njihove poteze. Zbog svoje "jezičine" i zbog toga što se nije želio slizati s politikom te kompromitirati svoj integritet i struku da bi ostvario osobnu dobit, Selak nije dobio ni višestruko zasluženi generalski čin (kao, uostalom, nijedan od spomenuta četiri legendarna pilota, ali to je za drugu priču). Da se povinovao politici, ne da bi danas imao jednu, nego gotovo sigurno dvije ili čak i tri generalske zvjezdice. No, koliko god mu je politika nanijela nepravde, nitko ga nikada nije pokušao izbrisati iz povijesti. Nitko nikad do Ministarstva obrane danas.

Izbjegavanje spominjanja Selakova imena kad se obilježava prelet od 15. svibnja '92. je isto kao da se, primjerice, u priči o obrani Vukovara 'zaboravi' spomenuti Marka Babića ili da se u pričama o oslobodilačkoj operaciji Oluja spominje samo Južno bojište, kao da operacija nije provedena i u drugim dijelovima Hrvatske. Može ministar ne voljeti Selaka zbog kritika, mogu ga iz Ministarstva 'kažnjavati' tako da ga ne zovu da prisustvuje obljetnicama, ali nitko si ne bi smio dozvoliti da pokušava izbrisati iz povijesti bilo koga, a najmanje jednog od istinskih heroja Domovinskog rata kakav je Ivan Selak.

>>> Priču o preletima Borovića, Ivandića i Selaka 1992. možete pogledati u dokumentarnom filmu 'Uvučeno, neutralno, konus' u nastavku: