Za HDZ i njegova predsjednika Andreja Plenkovića najbolji bi datum za skorašnje parlamentarne izbore bio – ova nedjelja. Jer svaki sljedeći izborni dan u razdoblju u kojem će se, treba se nadati, situacija vezana uz pandemiju izazvanu koronavirusom normalizirati, u žarište će vraćati sve ono što obilježava hrvatsko društvo i politiku puno dulje od proteklih nekoliko tjedana. Od korupcije preko neučinkovitosti do gospodarskih problema.

Za čelnog bi čovjeka Vlade i najjače političke stranke u zemlji najbolje rješenje bilo da se djelovanje Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske protegne i na izbornu šutnju te da fotografije ministra zdravstva Vilija Beroša i potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića budu na svakom HDZ-ovu predizbornom plakatu. Ukratko, da se kronološki ispreplete djelovanje Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i – HDZ-ova izbornog stožera, ako to već nije postalo isto.

Trenutačno ohrabren ispitivanjima javnog mnijenja koje HDZ-u zbog Vladina upravljanja krizom daje prednost pred SDP-om, Andrej Plenković ima razloga za zadovoljstvo jer mu se s oporbene strane ne suprotstavlja nitko od koga bi trebao znatnije strahovati. Stoga ne čudi da, komentirajući djelovanje SDP-ova predsjednika Davora Bernardića, izjavljuje da mu je 'drago da takvi lideri ljevice postoje' i da će 'njegovati, ako treba i zalijevati takve talente'. Plenković može prištedjeti vodu jer Davor Bernardić sam sebe uspješno zalijeva otkako se 2010. našao na mjestu prvog čovjeka zagrebačkog SDP-a, a 2016. i onog nacionalnog.

Deset godina nesreće

Kada je nekomu glavni politički suparnik političar poput Davora Bernardića, razloga za brigu nema. Vodeći je hrvatski socijaldemokrat uobičajeni spoj iznadprosječne političke ambicije i ispodprosječnih političkih sposobnosti. I tako već puno desetljeće. Kada se Davor Bernardić ovog ljeta na parlamentarnim izborima napokon pojavi kao kandidat za premijera upravo imenovane koalicije Restart, na naplatu će doći sve ono što je radio i pripremao za taj trenutak. Pritom će ti izbori vrlo vjerojatno označiti restart samoga SDP-a.

Davor Bernardić preuzeo je vodstvo zagrebačkog SDP-a prije točno deset godina te odmah na prvim sljedećim izborima 2013. odveo stranku u oporbu. S obzirom na to da mu je tadašnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović kao kandidata za gradonačelnika Zagreba nametnuo politički unaprijed (samo)žrtvovanog Rajka Ostojića, Bernardić je izgubio mogućnost izbornog suprotstavljanja Milanu Bandiću, pod čijim se patronatom politički socijalizirao u stranci, što je vidljivo u doslovce svakom potezu aktualnog predsjednika SDP-a. Jedina je razlika u obujmu Bandićevih i Bernardićevih političkih i socijalnih vještina te u notornoj Bandićevoj pravosudnoj epopeji.

Kada je 2016. postao predsjednikom SDP-a, Bernardić je odmah najavio pobjede na lokalnim i parlamentarnim izborima. Stranka je na lokalnim izborima 2017. u većini županija ostvarila slabije rezultate nego četiri godine ranije, dok se SDP-ova lista u Gradu Zagrebu prvi put nakon 1997. spustila na drugo mjesto. Europski izbori 2019. također su donijeli postotni pad potpore SDP-ovoj listi uz okolnost da je rezultatom podbacila i HDZ-ova lista s kojom se SDP mandatno izjednačio. Napokon, pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima 2020. zaslužuje da se Kolindi Grabar Kitarović ponudi počasno članstvo u stranci Davora Bernardića.

Nizanje poraza i gafova

Čak i s ovakvim izbornim nizom SDP je s Bernardićem na čelu, gotovo do jučer, mogao računati na makar tijesnu pobjedu na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. No kobni je virus zarazio i (ne)realna očekivanja vezana uz mogućnosti ovako vođenog SDP-a. Aktualno predstavljanje nove SDP-ove izborne koalicije to je samo potvrdilo. Koalicija zasad pet stranaka neuvjerljivo i ponavljački nazvana Restart lako bi mogla ponoviti rezultat prethodnih SDP-ovih koalicija. To su koalicija Hrvatska raste, koja je tijesno izgubila izbore 2015., te Narodna koalicija, koju je HDZ 2016. lakše nadjačao. Godine 2015. HDZ-ova i SDP-ova koalicija osvojile su isti broj mandata u prvih deset izbornih jedinica, njih 56, pri čemu je HDZ dobio nepunih četiri tisuće glasova više. Da je SDP na tim izborima koalirao s IDS-om kao 2011., bio bi neprijeporni pobjednik. Godinu kasnije HDZ-ova 'nevidljiva' koalicija u prvih deset izbornih jedinica osvaja pobjedničkih 59 mandata, a SDP-ova 54 mandata. I tada je tadašnja stranka Zorana Milanovića propustila priliku koalirati s bivšim partnerima IDS-om i laburistima te tako ostvariti bolji rezultat.

Je li Davor Bernardić izvukao pouke iz tih poraza? Uostalom, na izborima 2016. i sâm se našao na trećem mjestu SDP-ove koalicijske liste u I. izbornoj jedinici osvojivši 3922 glasa, odnosno 5,05 posto svih glasova palih za listu. Uspješniji su od njega bili bivši premijer Zoran Milanović te bivši predsjednik Stjepan Mesić. Jasno je da će Davor Bernardić ovaj put biti prvi na listi koalicije Restart u I. izbornoj jedinici te da će mu se na tamošnjoj HDZ-ovoj listi suprotstaviti Andrej Plenković. Bit će to pravi premijerski obračun, ali će ovom prigodom predsjednik SDP-a imati znatno teži zadatak biti uspješnijim od čelnika HDZ-a.

Zbog toga ne čudi da Andrej Plenković želi zalijevati svog izazivača na mjestu prvog čovjeka Vlade. A izazivač je čak uspio ponoviti gaf svog prethodnika u stranci Zorana Milanovića te umjesto sintagme o 'majci vojnoj lekarki' izreći pojam 'rektalnog alpinista', opisavši političku karijeru predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Gordana Jandrokovića u politici najbolje opisuje on sâm, od začudne političke promocije u vrijeme Ive Sanadera, preko u svemu ispodprosječnog obnašanja dužnosti ministra vanjskih i europskih poslova, do vlastitih verbalnih ispada kada je, primjerice, za saborskog zastupnika Nikolu Grmoju izjavio da je 'reći da je smeće malo'. Na susretu s novinarima kada je trebao obrazložiti vitalno važnu socijalnu politiku SDP-a tijekom aktualne i buduće krize, Bernardić je uspio upropastiti doslovce sve. I ono malo vlastitog političkog integriteta i situaciju da se u hrvatskoj politici, u odnosu na Srbiju i Mađarsku, može održati pristojna oporba spremna preuzeti vlast na izborima.

Alpinizam političke odbojnosti

I dok je do sramotnog 'rektalnog alpinista' Davor Bernardić, unatoč evidentnoj nesposobnosti, barem mogao izazvati sažaljenje, njegovo je ponašanje u politici od tada gotovo nepovratno postalo odbojnim. Prethodno je takvo što trasirano Bernardićevom tužbom protiv odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa zbog njegove svojedobne stipendije od 263 tisuće kuna za koju i dandanas predsjednik SDP-a tvrdi da je znanje, a ne novac. On očito ništa ne zna ni o tržištu, ni o obrazovanju na tržištu, a da se o pretendiranju na antikorupcijsko djelovanje niti ne govori.

Kako na taj način pobijediti na izborima? Jedino suoče li se birači s još odbojnijim ponašanjem suparničke strane. A takvih je naznaka sve više. Okrivljavanje virusa za doslovce sve i svašta, uključujući očite ljudske propuste temeljene na desetljećima katastrofalnoj kadrovskoj politici te sve evidentniji stranački predznak u aktualnoj borbi protiv širenja zaraze, mogao bi zasjeniti i ionako indisponiranog Davora Bernardića te koaliciju Restart.

Koalicija nazvana prema tuđici u hrvatskom jeziku, mlako predstavljena, nemotivirajuća te programski slabo pripremljena, zasad djeluje kao da ni sama ne vjeruje u dobar rezultat. Povjeruje li u takvo što i HDZ, ipak bi moglo doći do iznenađenja, osobito okupi li koalicija do izbora sve relevantne političke stranke i pojedince, dok bi Zoran Milanović mogao postati oporbin džoker 'ne zovi'. Tako će u konačnici odlučivati nezadovoljni birači vođeni puno širim rasponom svojih potreba i očekivanja od nekoliko tjedana kojima se bliži kraj. Za Davora Bernardića ostaje pak samo jedno pitanje: je li Hrvatskoj trenutačno potrebniji jedan veoma dobar fizičar ili još jedan loš političar? Nije to Einsteinova teorija.