'Nakon završetka programa u Kninu, Gotovina je, zajedno s Ivanom Čermakom, premijerom Zoranom Milanovićem i još nekolicinom otišao u Sinj na ručak koji je u svojoj kući priredio ministar Ante Kotromanović', slavodobitno je objavljeno dva dana poslije Dana pobjede: bila to poruka masama u Čavoglavama, onima koji su izvisili, koji su uzalud čekali da k njima dođe njihov ljubljeni general Ante Gotovina.

Ako su u Čavoglavama bili oni koje je Milanović još nedavno nazvao bizantincima, znači li to da je Milanović, neovisno o zvižducima i urlicima iz publike, ipak pobijedio ove sezone na kninskom bojnom polju, i to upravo svoje najljuće protivnike, bizantince? Je li taj čin, to ručanje s Gotovinom i Čermakom, dalo Milanoviću stanovitu satisfakciju, svojevrsno odlikovanje da je stanoviti dio premijerske dužnosti odradio kako valja?

Jesu li građani birali Kukuriku koaliciju za to da lider vodi kompleksne operacije nadmudrivanja s Thompsonom?

Fascinantna je ta grozničava borba Milanovićeva tima oko profiliranja prijateljstva s Gotovinom. Zaredale su objave o druženju, što na Gotovininom terenu, što u Zagrebu. Primjerice, Zoran Milanović, za kojeg se do tada nije uopće znalo da je strastveni nogometni navijač, upravo je s Gotovinom podijelio domoljubni zanos gledanja utakmice, a usput i obišao njegovu farmu tuna. Nedavno je pak objavljeno da gotovo redovno u Zagrebu ručaju zajedno, čak je navedeno i ime restorana, Takenoko. Nije bilo detaljnog izvještaja o meniju, je li bio serviran sushi ili sashimi, kakvo se vino pilo, ima li restoran kamere... zlu ne trebalo. Javnost je obaviještena da je do procvata prijateljstva došlo zahvaljujući naporima ministra obrane Kotromanovića te zato što je Zoran Milanović još davno vjerovao u generalovu nevinost. Neimenovani izvor blizak premijeru objavio je i još jednu Milanovićevu posebnost: on je ukazao povjerenje Kotromanoviću, što Račan nikad ne bi učinio.

Uoči proslave Oluje, Milanović je osjetio potrebu distancirati se i od Račana.

Zašto cijeli taj projekt? To projektno izvještavanje o izgradnji 'prijateljstva' između Zorana Milanovića i Ante Gotovine?

Budimo realni: država je u izuzetnoj krizi, svi gospodarski pokazatelji su negativni, Koalicija je u krizi, stalno paktiraju jedni protiv drugih, koalicijski partner Ivan Jakovčić odavno ne ruča s Milanovićem i objavljuje projekcije 'trećeg puta' bez SDP-a, HNS i SDP su ozbiljno zaratili oko slučaja Perković, Slavko Linić kao da je preuzeo kormilo u svoje ruke (a premijer u pozadini zagledan u pučinu), gradonačelnik Vukovara Sabo upravo je osumnjičen za pokušaj potkupljivanja HDZ-ove vijećnice, bivša tajnica Linićevog prijatelja drži presice i tvrdi da ima dokaze da je uplaćivala mito Slavku Liniću… U cijelom tom mnoštvu ozbiljnih političkih i gospodarskih problema, od kojih svi kao da zovu – ajde, Zorane, kreni od mene, zagrizi, riješi, povuci, uberi pozitivne bodove kao pokretač. No od svih tih područja, Zoran Milanović iznenada je odlučio zaigrati na domoljublje. Odlučio je oteti Gotovinu 'desnici', bizantincima, HDZ-u, braniteljskim udrugama.

Zašto mu je to važno? Hoće li biti draži tradicionalnim glasačima SDP-a? Teško, možda jedino ako iznenada Ante Gotovina osnuje ćeliju SDP-a u Pakoštanima, ako ga uspije fotografirati s iskaznicom počasnog člana SDP-a. Ali teško da će se 'ribar' Ante Gotovina dati ugurati u takvu fotoegzibiciju pa makar Ante Kotromanović skuhao nešto zbilja neočekivano i obarajuće u Sinju.

Prije bi se reklo da zbunjuje tradicionalne glasače SDP-a, da ih tjera da pronalaze neobična tumačenja za njegov projekt osvajanja Gotovine.

Možda pokušava proširiti obzore stranke, ostaviti nekakvu posebnost iza sebe? Kad je preuzeo vlast, plasirana je najava da će njegov mandat pamtiti po sređivanju željeznica, kao što se pamti Račanova vlast po izgradnji cesta. Sada je možda odlučio: ako me neće pamtiti po sređenim željeznicama, nek me pamte po 'otimanju' Gotovine?

Ako mu zahvaljuje za činjenicu da je smirio strasti onda na Trgu bana Jelačića i objavio da poštuje institucije vlasti, onda se zahvaljivanje zbilja oteglo. Ako su se pak zbližili onako ljudski, obično, ako su shvatili da su si baš uzajamno simpatični i da vole istu hranu, nogomet i npr. filmove, onda se to prijateljstvo ne bi ovako pakiralo i doziralo medijskim kanalima. Još samo da se i Sanja i Dunja sprijatelje, pa onda i Gloria objavi odgovarajući set fotografija…

Možda kreatori projekta 'ručanje s Gotovinom' misle onako posve priprosto: Gotovinu ljudi obožavaju pa ako se bude i Milanović družio s njime, možda ću im i on biti miliji?

Ako je na tim valovima doplovio u Knin, zbilja ne može biti zadovoljan. Neovisno o tome što je ubrao komentare da je izgovorio jedan od svojih najboljih govora. Neovisno o tome što je stoički izdržao zviždanje, on ipak nije dobio ono što tako grozničavo moli: riječi podrške generala Gotovine.

Nakon svega ostale su mu samo izjave zgražanja njegovih ministara i tek sutradan suzdržana obrazloženja iz redova nižerangiranih braniteljskih udruga.

Kada su svi, nakon incidenta sa zviždanjem i uvredama, i Milanoviću, a možda još znakovitije i mučnije, zbog zviždanja Josipoviću za rečenicu o pomirenju, krenuli grozničavo tražiti izjave i, rekli bi u televizijskim dnevnicima, 'riječi osude', on, general Gotovina, nije se oglasio. Centralni Dnevnik HTV-a opet je nešto improvizirao s izjavama iz 'kruga bliskih prijatelja' generala Gotovine, ali opet su morali naglašavati da on poručuje da je prije svega ribar i da se ne bi bavio politikom.

Toliko napora, a onda opet ništa.

Još su i revni djelatnici ministra Ranka Ostojića od svih fućkaša uhapsili jedino nesretnika sklonog alkoholu, PTSP-ovca koji priznaje nedjelo, doduše, da je samo hukao. I to, ko za inat, jer mu ide na živce Milanovićevo luksuzno ljetovanje na Hvaru za male novce.

Zbilja nevolja kako god okreneš: Milanović je uspio biti tek poluheroj za jedno poslijepodne.

Nije mu preostalo drugo nego tek slavodobitna objava da su 'imali' generala Gotovinu za ručkom.

Bilo je to druženje odabranih, danas zapravo imućnih poduzetnika, i političkog vrha. Mahnuli su 'pa-pa' masama u Čavoglavama, PTSP-ovcima u Kninu, ali i sirotinji u Kistanjama koja još pamti tragove gdje su ležali leševi staraca za koje nitko nije odgovarao.

Hoće li sad Milanovićevo grozničavo izvještavanje o svakoj žlici juhe s generalom Gotovinom prouzročiti i novu lavinu izvještaja tipa 'popio kavu s Karamarkom'?

Kako je krenulo, još samo da se i Dragutin Lesar pokuša nekako ubaciti u raspored.