Alzodakle (kako bi rekao doktor iz "Kapelskih kresova"), izgleda kako je došlo vrijeme u kojem Kartagu, jednostavno, treba razoriti. Treba, drugim riječima, dramatično promijeniti kompletnu paradigmu odnosa prema koroni u Hrvata. Sve dosadašnje objašnjavanje o smislenosti i korisnosti (ili barem znatno manje smanjenoj štetnosti) cijepljenja - kojemu sam i sam ovdje nekoliko puta dao obol, mea culpa - dosad je proizvelo tek polovičan učinak. Doslovno polovičan, ako pogledate statistiku procijepljenosti. A to definitivno nije dovoljno. Znači, draga Državo - mijenjajmo strategiju! Kako? Evo kako.

Pod jedan, ukinimo stožer i ono vladino vijeće i strogo zabranimo svaki pokušaj stvaranja nekog novog, sličnog parapolitičkog tijela.

Pod dva, zakonski potpuno zabranimo cijepljenje protiv Covida 19, uz tek dvije iznimke: cijepiti se ubuduće smiju isključivo već preminuli i oni preživjeli koji su primili prvu dozu, a baš im je stalo da dobiju i drugu prije nego što od nje preminu.

Pod tri, svima u potpunosti cijepljenima, uz prijetnju drastičnom novčanom kaznom i strogim redarstvenim nadzorom, narediti da masku moraju nositi i kad su sami u kući, osobito noću.

Pod četiri, svima koji nisu primili nijednu dozu cjepiva dopustiti okupljanja u svim prostorima, uz uvjet da ne nose maske i da okupljenih ne bude manje od petero, obavezno iz najmanje dva različita kućanstva. Taj će se status dokazivati usmeno, a kao potvrda može poslužiti i osobno potpisana izjava, tzv. CROvid odjebnica.

Pod pet, propisati obavezno tromjesečno zatvaranje u preodgojnu karantenu svima onima koji se sprdaju sa znanstveno dokazanom (proguglajte malo, ljudi, otvorite oči!) tezom da je borba protiv maski, higijene, držanja distance i cijepljenja zapravo rat protiv neoliberalnog totalitarizma. Takvi elementi u društvu - a mnogi čak i javno! - tvrde, naime, da je zdravorazumsko (a i znanstveno dokazano, rekli smo maločas) zazivanje osobne slobode i odgurivanje društvenih normi od sebe zapravo čisti ekstrakt neoliberalizma, a pozivanje masa da ih slijede na tom putu poprilično naginje totalitarističkom ponašanju, pogotovo kad se spominje i ponavlja riječ "rat". Ti i takvi izrugivači osobnoj slobodi i pravu na njeno širenje među izvaranim i ukrivo zavedenim narodom ne zaslužuju ništa osim, barem privremenog, isključenja iz zajednice slobodnih.

Pod šest, u istu preodgojnu karantenu sprovesti i svakog dosad necijepljenog koji nakon 15. listopada 2021. (dana kad bi na snagu stupila ova Uredba sa zakonskom snagom) pokuša ilegalno ipak nekako doći do prve doze cjepiva. Počinitelj bi pritom bio i novčano kažnjen, usklađeno s tarifama i terminologijom iz Prekršajnog zakona, s 243 njemačke marke i 47 pfenniga, također njemačkih.

Pod sedam, PDV za zaštitne maske, dezinfekcijska sredstva i ove sad apotekarske korona-testove podići na 95 posto, pa tko voli nek izvoli.

Pod osam, školske satove produljiti na 55 minuta, da se nekako nadoknade vrijeme i znanje izgubljeni neoliberalno-totalitarističkim terorom skraćivanja na 40 minuta i potpuno nepotrebnom online-nastavom. Uvesti obavezno grljenje sa svim razrednim kolegama i učiteljem/profesorom prije početka svakog nastavnog sata, da se vrati onaj osjećaj zajedništva i pripadnosti, izgubljen tijekom koronaško-fašističkog sadističkog iživljavanja na najranjivijima.

Pod devet, strogo sankcionirati isticanje maske vješanjem na retrovizor automobila. Najmanje tri kaznena boda i oduzimanje vozačke na godinu dana, plus sve ono u dojčmarkama.

Pod deset, najstrože zabraniti, uz rješenje ovršnog suca, u svim medijima, bilo na koji način, spominjanje postojanja tzv. korone, kako u vijestima iz Hrvatske, tako i onima iz inozemstva.

Eto, čini mi se da ove mjere nisu naročito besmislenije od onih koje su službeno na snazi, a uvjeren sam da bi i rezultat bio podjednako polovičan. Ali, važnije od svega - najkasnije do sljedećeg Uskrsa, makar i pravoslavnog, bili bismo nadomak rješenju cijele ove "plandemije", barem u Hrvata: pocrkalo bi sve što ionako pocrkati treba - svi ti cjepidemičari što su se dragovoljno dali dvaput zaraziti čipovima, pa svejedno i dalje peru ruke i nose maske i drže distancu i još opominju druge po dućanima, kafićima i press-konferencijama. Dobro, znam, pala bi u međuvremenu poneka kolateralna žrtva, ali tako to naprosto, nažalost, biva u svakom pravednom ratu za slobodu. Pogotovo onu osobnu.