Godinama već svake srijede ujutro, na portalu Net.hr, genijalni vinkovački crtač i ilustrator Dubravko Mataković objavi novu epizodu svog 'Overklokinga'. Za slabije upućene, riječ je o stripu koji u samo šest gusto napunjenih kvadrata (briljantnih i u likovnoj i u tekstualnoj dimenziji!) opisuje kako se neki aktualni događaj, uglavnom prošlotjedni, reflektira na život obitelji Škakljikavdžija. Budno pazeći da mu se slučajno ne omakne kakva politička korektnost, uživajući u estetici ružnog, Mataković nas hiperboliziranim bizarlucima iz tjedna u tjedan podsjeća na to u kakvoj tragikomediji živimo.

Kroz ljetne mjesece, Škakljikavdžije su najčešće na moru, gdje se iz epizode u epizodu suočavaju s marifetlucima lokalnih mufljuza i dosjetljivaca koji će gostima (imitiram autora, ne citiram!) pred kakvom propalom dalmatinskom tvornicom naplaćivati i razgledavanje zidina izvana. Ponekad – moram to reći – malo previše zatitra jajca štovateljima mita o Dalmatincima kao lijenim prevarantima i sjecikesama, ali veliki obožavatelji poput mene opraštaju svojim miljenicima i znatno veća otkliznuća.

Zašto vam ovdje pišem o autoru s drugog portala? Pa eto, zbog nekoliko sasvim friških priča o dalmatinskim apartmandžijama i cimerfrajerima koji u zadnji tren otkazuju davno prihvaćene rezervacije i goste, premda su im ovi još proljetos uplatili akontacije za smještaj. Onima s malo više sreće (ili malo manje nesreće, ovisno o tome kako gledate na onu čašu iz poslovične prispodobe) obavijesti su stizale elektroničkim porukama dan ili dva prije polaska na davno osigurani odmor, a onim drugima dogodilo se to da na 35 celzija dođu do odredišta i onda budu, doslovno, izbačeni na ulicu jer se u međuvremenu pojavio netko spreman platiti deset ili petnaest eura više po danu.

S obzirom na to da su se Škakljikavdžije očito (a šestero ih je u familiji, oni su mi prvi sumnjivci!) rasporedili diljem Mediterana da bi kojekuda podmetali požare i koronu, u Hrvatsku se slilo neočekivano mnogo turista, daleko više no što se itko usudio nadati u, recimo, ožujku, kad su samo najhrabriji, po vrlo povoljnim cijenama (na prvi pogled domaćinski susretljivim, a zapravo sniženima iz čiste egzistencijalne panike!) bukirali smještaj u špici sezone i unaprijed uplatili neku pinku za rezervaciju. Ovoliko ljudi na hrvatskom dijelu Jadrana doista nisu očekivali ni najhrabriji optimisti, i kod nekih se iznajmljivača, očito stvorila lako rješiva dilema: ostati korektan, dobar domaćin, ili pak riskirati (ionako lako zaboravljivu) reputaciju i maznuti što se više može, jer tko zna što će biti dogodine? Većina se, kako izgleda, ipak odlučila za prvu opciju, ali ne fali ni ovih drugih, koji kao da su u stvarnost ispali iz 'Overklokinga'. Jedan, otkazujući odavna najavljenim gostima, kaže da su mu gošće iz inozemstva iznenada pozitivne na koronu i sad ih mora držati u karanteni, baš u tom apartmanu, još deset dana najmanje, drugi se vadi na priču da mu je supruga imala smrtni slučaj u obitelji (kao da to ne bi, slijedom bračnog zavjeta, trebala biti i njegova obitelj?!) te da su se supruga i sestre dogovorile kaka do daljnjeg neće iznajmljivati, treći kaže da otkazuje jer mu žena zamjera što je iznajmio apartman za 55 eura a stigli su gosti koji nude 70, pa eto, sorry i puno sreće u daljnjoj potrazi…

Matakovićevski mediteranluk i dalmatinluk 'na najjače', reklo bi se suvremenim žargonom društvenih mreža. A kad smo kod društvenih mreža, izgleda da ovi mufljuzi još nisu čuli za njih: screenshotovi njihovih lansiranih odjeba odmah su se proširili internetom izazivajući zgražanje ne samo običnoga građanstva, nego i turističkih dužnosnika koji, svojim metajezikom, poručuju kako takvo postupanje, je li, destruira reputaciju destinacije.

A meni je u svemu skupa zapravo najdalmatinskije i muški najmediteranskije to što se se cimerfrajeri uredno izvlače na – žene. Prvoga su zeznule gošće, ne gosti; drugome su žena i sestre (nema braće!) odlučile da do daljnjega neće iznajmljivati zbog smrtnog slučaja u obitelji (ajmo kladionicu: je li im umra ćaća, did, barba, ili mater, teta, baba – na što biste vi, na koju opciju, ali iskreno, uložili veću svotu?), a treći se boji suprugina bijesa jer će uprihoditi 15 eura dnevno manje po apartmanu ako pristanu na ponudu koju su proljetos onako veselo, objeručke, četveroručno pače, prihvatili.

Da se mene pita, i sljedeća bi sezona bila ista ovakva, a ovim junačinama što se vade na žensku narav bih poželio da im u zadnji tren stignu istetovirani i napirsani dvometarski bilderi neke druge rase, gejevi naravno, i da im ponude, taman tu negdje od Dana domovinske zahvalnosti do Vele Gospe, 200 eura dnevno (i noćno, jasno) za apartmane koje su gazda i gazdarica još proljetos, veselo trljajući ruke, već bukirali za 70 domaćim, katolički smjernim obiteljima s po troje ili više djece. Pa da vas onda vidim, škakljikavdžije!