Igrom slučaja, prije desetak godina ukazala se potreba da malo detaljnije istražim životni put Fausta Vrančića. Dotad sam znao tek nekoliko osnovnih činjenica, ono što je negdje usput napabirčio manje-više svaki donekle informirani građanin ove zemlje, a nakon samo malo površnog čeprkanja (probajte i sami, neće vam naškoditi, dovoljna je i wikipedija) ostao sam – paf!. Koji lik, koja biografija, koji životni skor u samo 66 proživljenih godina, koji duh! I koji nehaj gomile sljedećih generacija, tek s povremenim iskazivanjem sjećanja… Bilo me je, najiskrenije, sram kad sam shvatio koliko malo o Vrančiću znam; tješio sam se samo činjenicom da me nitko na njega nikad ranije nije upozorio na njega, što i nije neki alibi, ali pomaže…

Šta je ovome, pitate se, šta sad hoće s tim Vrančićem, pa svi o njemu sve znamo (ponovimo: wikipedija, dovoljna je čak i wikipedija, da, čak i ova naša sirota)?! Pa eto, gledam ovo natezanje oko Tesle na eurocentima i sve se nešto mislim: kad svi već toliko svega o Faustu znamo – kako to da se nitko nije sjetio predložiti da se i njega, odnosno njegova legendarnog "Homo volansa" otkuje na koji od tih kusur-apoena? Renesanšanin kakvog bi svaka nacija poželjela u svojoj kolektivnoj memoriji, i pjesnik i izumitelj, i jebivjetar i (kasnije) svećenik, i jezikoslovac i diplomat, autor prvog višejezičnog rječnika u kojem se među pet "najplemenitijih" jezika spominje i hrvatski (okej, on ga zove dalmatinskim, ali ima tu i štokavizama i pouzdanih kajkavizmih) s preko tri tisuće baš slavenski hrvatskih riječi, bez tuđica, hej, pa kome takav frajer ne bi bio nacionalni velikan?

Kome? Pa eto – nama, Hrvatima. Nisam baš detaljno pratio rezultate javne ankete o izgledu budućega hrvatskog izdanja metalnih eura i centa, ali nekako slutim da Faust Vrančić nije niti među petnaest najbolje plasiranih na rang listi prijedloga. A Tesla će, s druge strane, biti na čak tri apoena – od 50, 20 i deset centa.

Da ne bi bilo zabune: Teslu obožavam i divim mu se nedokučivim žarom i zahvalan sam svima koji su glasali za njega, kakav god im poriv bio. Da se mene pita, Tesla bi bio na najvažnijoj kovanici hrvatske verzije eura, onoj amblematskoj, s brojem 1 na prednjoj strani, umjesto one nedužne zvjerčice kojoj će, uza zluradi hihot, samo zagriženi ustašofili shvatiti smisao. Nije mi baš najjasnije zašto Tesla mora biti čak na tri (čuj – tri, bit će su posrijedi neka srpska posla…) različita novčića. Nije li se na nekome od njih mogao naći i Vrančićev padobranac? Bio bi baš lijepo navezan na Teslu koji je, ako se dobro sjećam školskoga gradiva, i sâm kao klinac skočio s krova s rastvorenim kišobranom, gadno se pritom natukavši…

Uostalom, čemu samo muškarci? Zašto nitko nije predložio nijednu ženu iz hrvatske povijesti i od nacionalnog značenja? Ivanu Brlić Mažuranić, recimo? Četiri je puta nominirana za Nobelovu nagradu, prva članica Akademije u nas, nazivaju je sve do danas "hrvatskim Andersenom", pa što joj još fali? Na kraju krajeva, baš kao i Vrančić, nacionalno je apsolutno neupitna i nitko nam ne može prigovoriti da je svojatamo, ako je i to kriterij.

Ne vjerujem da je posrijedi opet kralj Zvonimir, ali prilično mi se izvjesnim čini da je netko (sličnog, ako ne i većeg utjecaja) prokleo Hrvate da dovijeka nemaju sreće sa svojim simbolima, da ne kažem znakovljem, od državnoga grba naniže. Gdje god pogledate, ma, čega se god sjetite – svuda samo prijepori i prepirke, nigdje na javnom vidokrugu ničega za što bismo i mi i svi susjedi mogli mirno reći: što jest jest, to je pravi simbol Republike Hrvatske, i ove suvremene i njenog povijesnog naslijeđa.

Sljedećih šest do devet mjeseci, pretpostavljam, trajat će javno nadglasavanje i manje javno domunđavanje oko imena ovog uistinu impresivnog mosta između Komarne i Brijeste. Nije bez osnove bojazan da ćemo se i tu naslušati koječega, pa i nebuloza, iako se samo samcato, na plavom tanjuru sa zlatnim rubom, već sada nudi jedino razumno rješenje: Europski most. Jer, em su 85 posto izgradnje financirali svi porezni obveznici EU, em tim mostom najjužnija hrvatska županija nije fizički spojena samo s glavninom Republike, nego i s cijelom Unijom. (Mogao bih sad spomenuti i da je Faust Vrančić prvi nacrtao projekt visećeg mosta – okej, pridržavanog lancima a ne sajlama, ali dođe na isto – ali neću vas dalje piliti s njime).

Za kraj, kad smo već kod imena i simbola, jedno digresivno ali dobrohotno upozorenje: ako slučajno planirate osnovati političku stranku, pripazite da joj akronim ne završava slovima "D" i "P". Pogledajte samo što se zadnjih dana događa s Domovinskim pokretom i Socijaldemokratskom partijom, pogledajte koliko se cijelu naciju kroz medije maltretira njihovim unutarnjim trvenjima, i bit će vam jasno o čemu govorim.