Siniša Hajdaš Dončić, novi šef najveće oporbene stranke, od same najave unutarstranačkih izbora slovio je za favorita kojeg podržava aktualno vodstvo stranke, a u ranim fazama procesa izbora čelnih ljudi SDP-a, govorkalo se i da će biti jedini kandidat. Naposljetku je u drugome krugu pobijedio makarskog gradonačelnika Zorana Paunovića s 56,5 posto glasova, s time da se, kao i u prvom krugu, prošle subote, manje od 40 posto članova stranke odazvalo na glasovanje (39,6 u prvom, a 36,04 posto u drugom krugu). Podsjetimo, nakon prvoga kruga su se glavni protukandidati okupili oko makarskog gradonačelnika Zorana Paunovića, dok je Sanja Major odbila dati preporuku svojim pristašama koga podržati u drugome krugu.

Moglo bi se reći da se radilo o srazu aktualne, Milanovićeve, dominantne struje te izazivača koji su se mobilizirali u dalmatinskim stranačkim podružnicama koje, uzgred budi rečeno, pogotovo splitska, već dulje vrijeme ne ostvaruju baš neke zavidne izborne rezultate. Aktualno vodstvo, okupljeno oko Peđe Grbina je možda malo podcijenilo izazivače te su očekivali da će Hajdaš Dončić premoćno pobijediti već u prvome krugu, no i ovako je jučerašnji ishod unutarnjeg izjašnjavanja SDP-ovaca ustvari bio sve prije nego iznenađujuć.

Između dva kruga

Sjenu na unutarstranačku demokraciju u SDP-u bacili su navodi da je na nekim biračkim mjestima, odnosno u lokalnim ograncima, došlo do nepravilnosti. Statutarna komisija naposljetku nije odobrila ponavljanje izbora u Splitu. Odjeknuo je i istup Sabine Glasovac koja je podržala zahtjeve za promjenama i dala podršku Paunoviću. Inače, Glasovac je, baš kao i Hajdaš Dončić, potpredsjednica Sabora iz redova SDP-a.

Inače, zanimljivo je i vidjeti tko je prije tjedan dana izabran, a tko nije, u Glavni odbor stranke. Izbor članova glavnog odbora provodi se po županijama (kako bi se osigurala zastupljenost svih županijskih organizacija), a osim spolnog pariteta, ima i kvotu za mlade (mlađe od 30 godina), koja iznosi 20 posto. To konkretno znači da će u onim dijelovima zemlje u kojima je SDP jak (primjerice, Zagreb, Primorsko-goranska županija, Krapinsko-zagorska županija) biti puno kandidata i u odbor će ući oni koji se u toj konkurenciji izdvoje većim brojem glasova, dok će u, npr., slavonskim županijama, u kojima su socijaldemokrati slabo do izrazito slabi, čak i dva tuceta glasova biti dovoljno za izbor, pogotovo ako se, recimo, radi o mladoj kandidatkinji. Na ovaj način stranka doista osigurava raznolik sastav svojeg središnjeg tijela, no istovremeno je stvarni demokratski legitimitet pojedinih članova također vrlo različit – dok će netko ostati neizabran i s 499 glasova, drugima će i dvadesetak biti dovoljno. U Zagrebu su u gradski odbor ušli bivši ministar i jedan kod kandidata za predsjednika, Mirando Mrsić, šef gradske organizacije Branko Kolarić te nekadašnji član Josipovićeve stranke Renato Petek, no ne i povratnica u Sabor, Marija Lugarić. Zoran Paunović također je osigurao članstvo u glavnom odboru.

Lokalna i nacionalna politika

Na sučeljavanju uoči drugoga kruga Hajdaš Dončić i Paunović dotakli su se par zanimljivih stvari. Paunović se založio za uvođenje predizbora za mjesta na kandidacijskim listama za Sabor. Ako bi Hajdaš Dončić kao novi predsjednik stranke prihvatio takav prijedlog, bio bi to doista pravi iskorak u smjeru unutarstranačke demokracije za koji bi se moglo nadati da će potom i druge stranke prihvatiti. Naime, od izravnog izbora vodstva stranke, puno je važnije to da stranačko vodstvo ne može revidirati i potpuno mijenjati prijedloge saborskih kandidatura koje daju županijske organizacije. Na ovaj način, kandidati na parlamentarnim izborima bili bi ljudi koji su doista prepoznati u svojim lokalnim sredinama, odnosno stranačkim ograncima, a ne teledirigirani iz Zagreba. Zanimljivo je primijetiti da je Paunović, koji je 1980. godište, zaključio kako se treba okrenuti budućnosti i stvarnim problemima, posebice mladih, a nužno isticati antifašizam u prvome planu, dok je novi šef SDP-a najavio poseban forum unutar stranke posvećen antifašističkoj tradiciji.

Inače, obojica su iz krajeva s istaknutim partizanskim naslijeđem, Hajdaš Dončić je rođen (1974.) u Zaboku, no njegovi su iz Klanjca, dok je Paunović Makaranin. Također, obojica kandidata u drugom krugu su diplomirali na zagrebačkom, a doktorirali na splitskom Ekonomskom fakultetu. No, tu i prestaju njihove sličnosti. Paunović je lokalni političar, dok je Hajdaš Dončić, u vrijeme dok je Milanović bio šef stranke, vrlo brzo napredovao do nacionalne politike. Izabran je 2012. za krapinsko-zagorskog župana, a 2012., s 38 godina, ulazi u Milanovićevu vladu kao ministar pomorstva, prometa i infrastrukture. Upamćen je po ideji monetizacije autocesta koja se na kraju obila 2014. godine o referendumsku inicijativu koju su zajednički bili pokrenuli sindikati i udruge civilnog društva u kojima su tada djelovali mnogi sadašnji članovi stranke Možemo, poput Prava na grad, Zelene akcije, Gonga, Mreže mladih Hrvatske i Centra za mirovne studije. Hajdaš Dončić je zastupnik od 2016. godine te već dulje vrijeme slovi kao jedan od najistaknutijih članova stranke, blizak predsjedniku Republike.

Novi ili stari SDP?

Budući da je Hajdaš Dončić bio u uskom krugu ljudi koji su bili upoznati s Milanovićevim manevrom s pseudokandidaturom na parlamentarnim izborima u travnju, a tu ideju je zdušno bio podupro i Peđa Grbin, ovaj izbor znači politiku kontinuiteta. Međutim, novi predsjednik stranke ističe se puno žustrijim stilom od svojeg prethodnika, no ipak daleko manje razbarušenom retorikom od Milanovića. Dakako, nakon izbora, najavio je da u SDP-u on vidi mjesta za sve, a hoće li dokinuti praksu izbacivanja ili tjeranja suparničkih struja, tek ćemo vidjeti. Dolazi iz Zagorja, što je zanimljiva novina, budući da hrvatska politička elita također pomalo pati od metropolitanskog položaja Zagreba koji zasjenjuje ostatak zemlje. Također, premda županiju drži njegov nasljednik Željko Kolar, radi se o dijelu Hrvatske gdje su SDP i HDZ po svojem profilu puno sličniji jedni drugima, budući da je to kraj koji, za razliku od Istre i Primorja, ima izrazito homogenu etničku i religijsku strukturu, obje stranke kontroliraju nemalen broj jedinica lokalne samouprave, a i u zagorskom kontekstu SDP nema monopol na partizansko naslijeđe.

Hajdaš Dončić će zasigurno izmjene statuta htjeti odgoditi za vrijeme nakon lokalnih izbora, koji će biti prvi veliki test za njega. Posebice će biti zanimljivo vidjeti njegovu suradnju sa zagrebačkom organizacijom i u kojoj mjeri će Iblerov trg i Praška na jednak način gledati na to kako će se SDP postaviti naspram Možemo – uz tek blagi odmak ili s vlastitim gradonačelničkim kandidatom. Uz to, SDP je još 2007. godine, za Milanovića, bio tražio uvođenje poreza na nekretnine i tada, dijelom i zbog toga, izgubio, a sada HDZ-ova vlada uvodi, doduše relativno razvodnjeni (i decentralizirani) porez na nekretnine. Jedinice lokalne samouprave pred same lokalne izbore vjerojatno neće htjeti ići s višim stopama poreza, no bit će interesantno pratiti dinamiku između vlade i SDP-a oko tog pitanja. Hoće li novo vodstvo stranke podržati uvođenje poreza ili će rezolutno odbijati dati podršku jer dolazi sa suprotne strane?

Prije lokalnih izbora, naravno, slijede nam predsjednički izbori, na kojima će novo vodstvo SDP-a zdušno podržavati svojeg kandidata u jurišu na reizbor te neće krenuti kritički pripitivati je li toj stranci možda potreban remont koji uključuje distanciranje od njega. Premda je i dalje značajan favorit, Milanović nije nepobjediv te će njegov eventualni izborni poraz biti i veliki udarac za Hajdaša Dončića koji će se u takvom scenariju morati preko noći „prešaltati“ i prisilno odmaknuti od čovjeka koji je upravo njega bio prije sada već dosta godina prepoznao kao perspektivnog.