'Ima li kod vas škampa i dimljenog lososa?' prije odlaska na sastanak u Bruxelles pitao sam porukom jednog od najboljih prijatelja koji već godinama radi u srcu europske birokracije.

Povod pitanju bila je naslovnica Jutarnjeg lista: 'Nema kurikularne reforme natašte: Ministrica Divjak povukla pet milijuna kuna iz EU-a za catering: teletina, škampi i dimljeni losos u pauzama edukacija'.

'Ima k….! Budi sretan ako dobiješ kroasan i kavu', odgovorio mi je na uglađenom briselskom.

U našoj kulturi nije pristojno drugome viriti u tanjur. Koga briga što tko jede? Na osnovi naslova pomislio sam da se radi o još jednom primjeru medijskog senzacionalizma. Škampi i losos, i to onaj dimljeni, doplivali su tu da razjare ljude protiv bahatih hrvatskih političarki i političara. EU je tu da se pokaže kako se radi o nepametnom bankomatu koji služi ponajprije uskim interesima onih na vlasti i različitih krugova tvrtki povezanih s njima. Pročitavši članak, a nakon toga i razradu troškova, jedino što osoba može zaključiti je da su novinari zapravo blagi prema onima na vlasti. Neopravdano blagi.

U toj specifikaciji naći ćete to da je za osvježenje prije samog sastanka predviđeno da svaki sudionik popije šalicu kofeinske kave, šalicu bezkofeinske kave, šalicu čaja od minimalno 0,3 decilitara, 0,5 litara bezalkoholnog napitka, 0,5 litara gazirane ili negazirane vode te dva slana i dva slatka zalogaja. Za ručak je predviđen slijed od četiri jela s preciznim uputama da npr. jela od ribe uključuju sljedeće – brancin, oradu, oslić, bakalar, lignje (pržene, pohane, na žaru, punjene šunkom i sirom), kozice, škampe itd. Uz cijelu prehrambenu piramidu predstavljenu na švedskom stolu, predviđeno je da za ručak svaki polaznik opet popije litru tekućine, veliki čaj, dvije kave. Isto je predviđeno i kao popodnevno osvježenje uz dva slana i dva slatka zalogaja od 150 grama.

Tijekom jednodnevnog usavršavanja, koje obično traje šest sati, predviđeno je da osoba pojede 300 grama slanih i slatkih zalogaja, popije tri litre sokova i vode, 0,6 litara čaja, šest kava te pojede sve jestive životinjske vrste iz kurikuluma biologije i upozna se sa slastičarskom tradicijom europskog kontinenta (od panna cotte, preko schwarzwald torte, do tiramisua), nedovoljno zastupljenom u kurikulumu povijesti. I sve to za samo pet milijuna kuna.

To je otprilike iznos koji je potrošen na Cjelovitu kurikularnu reformu u 2015. godini, kad su vrijednim radom više od 500 ljudi iz svih dijelova Hrvatske izrađeni svi kurikularni dokumenti. Taj je naš rad osnova za pristup fondovima EU-a, baš kao što je 2017. bio opravdanje za ulazak Hrvatske narodne stranke u koaliciju s Hrvatskom demokratskom zajednicom. U to nevino doba nije bilo ni kozica, ni 'telećih prsa (rolada, na lovački, cordon blue), telećih medaljona (umak od gljiva, roladica s limunom, u povrću), goveđih pisanica, junećih odrezaka, punjenih kosanih odrezaka ni dalmatinske pašticade'. Tada su vrijedili neki drugi jelovnici. Oni koje bi osiguravale škole svjesne toga da se obrazovne vlasti prema toj istoj reformi odnose maćehinski.

'E daj mi samo reci kakve to veze ima s reformom?' bila je sljedeća poruka sad već blago iznerviranog prijatelja.

'Nikakve', kratko sam odgovorio.

Način na koji je Hrvatska pristupila planiranju financiranja reformskih procesa u obrazovanju najbolji je primjer toga kako se to ne bi trebalo činiti. U tom su projektu izostavljeni svi važni elementi koji su mogli pomaknuti ovaj važan sustav prema pozitivnijim perspektivama. U njemu su s druge strane npr. nabavljeni tableti koji nisu imali osnovne elemente za primjenu digitalnih sadržaja poput kamera, i to iz razloga što isti nisu navedeni u specifikacijama natječaja Ministarstva. Posljedica navedenoga je ta da su značajna sredstva potrošena za uređaje koji ne mogu očitati kodove što se nalaze u udžbenicima te su praktički neprimjenjivi u obrazovnom smislu. U procesu povlačenja sredstava za reformske procese u obrazovanju Hrvatska je već suočena s činjenicom da treba platiti kaznene penale od 6.447.294,29 kuna zbog neprimjerenog trošenja sredstava u okviru eksperimentalnog programa Škole za život. Taj će iznos, uzrokovan nečijim nemarom i neznanjem, namiriti državni proračun – odnosno mi, porezni obveznici.

Onaj jedan ručak i ovi penali ukupan su iznos za Cjelovitu kurikularnu reformu u 2015. i 2016. godini. Za hrvatske političare 12 milijuna kuna možda i nije neki novac, ali to su značajna sredstva za sustav odgoja i obrazovanja. Da je bilo znanja, s njima se moglo osmisliti i započeti uspostavu novih sustava rada s učenicima s poteškoćama, razviti nacionalni sustav rada s darovitim učenicima, pokrenuti uvođenje novog sustava vrednovanja i ocjenjivanja, provesti cijeli niz znanstvenih programa koji bi bili usmjereni na iznalaženje novih pristupa učenju i poučavanju. Moglo se pomoći učenicima i obiteljima u potrebi aktivnim politikama kako bi se ujednačile obrazovne šanse u Hrvatskoj. Mogao se pilotirati projekt kojim bi se pokušalo utjecati na privlačenje najboljih kandidata u učiteljska zanimanja. Moglo se utjecati i na status odgojno-obrazovnih radnika… Sve je to osmišljeno Cjelovitom kurikularnom reformom sad već davne 2016. u nekim skromnim učionicama i zbornicama. Sve to sada, unatoč menijima od četiri slijeda, ne postoji.

Ponašanje hrvatske obrazovne politike u planiranju sredstava za reformske procese ukazuje na potpunu konfuziju. Ne zna se tu što se ni kojim putem želi ostvariti. U situaciji u kojoj postoji toliko elemenata sustava na koje je potrebno utjecati nezrelo je i neodgovorno trošiti novac na ovakav način. Nakon tog jednog petka neće hrvatsko obrazovanje biti bolje i uspješnije. Neće oni iz škola koji dođu do svih tih delicija biti zadovoljniji ljudi, niti će raditi bolje. Nisu to ljudi gladni pašticade, već žele da ih se ne podcjenjuje.

Blaženki Divjak neće porasti reputacija zbog ponuđenih kremšnita i princes krafni. Štoviše, mogla bi naučiti i jednu lekciju iz prave životne škole, a to je da ne treba podcjenjivati moć špek fileka iz Zaboka ili tripica iz Trilja u usporedbi sa smrznutim norveškim lososom. U toj lekciji školski sendvič i čaj iz metalne šalice vrjedniji su od lungića s pršutom i boce vrhunskog vina. Vrijede oni mnogo više od milijuna iz fondova EU-a. Neke stvari nisu na prodaju i ne mogu se kupiti novcem ni oboritom ribom. Dobar tek.