'Žene vladaju Finskom', odjeknula je svijetom vijest o izboru Sanne Marin za premijerku ove napredne skandinavske države. Nije to bilo medijski atraktivno samo zbog činjenice da se radi o ženi, već i zbog toga što Sanna ima tek 34 godine i odgojena je u istospolnoj zajednici. Kao da sve to nije dovoljno, sve stranke s kojom je njezina Socijaldemokratska stranka u koaliciji također vode žene, od kojih su mnoge u ranim i srednjim tridesetima.

Jedna od njih, 32-godišnja Li Andersson, čelnica Lijevog saveza i ministrica obrazovanja, tog je ponedjeljka 9. prosinca, kad je vijest o 'finskim ženama' prohujala svijetom, pomalo nesigurno zakoračila za govornicu Finlandia Halla na otvaranju konferencije 'PISA & Beyond', u čijem sam radu sudjelovao.

Za one navikle na hrvatske političare i političarke njezina je pojava izgledala pomalo začuđujuće. Mlada osoba, čija je fotografija objavljena širom svijeta, od Kine preko Hrvatske do Čilea, čavrlja s ljudima oko sebe. Bez osobe koja bi joj diskretno uručila govor koji je netko drugi napisao. Bez druge osobe da joj čuva torbu i pouzdano drži čašu vode ako slučajno ožedni. Nikoga iz ministarstva da fotografira važno obraćanje važne ministrice u važnom trenutku. Bez osobe da podsjeti da je potrebno nasmiješiti se. Bez osiguranja i vozača.

Uspješnije od muškaraca u svemu

Govorila je ministrica o tome da su rezultati finskih petnaestogodišnjaka dobri, ali da kao sustav trebaju dodatno raditi na tome da on bude još uključiviji te da se svima u finskom društvu obrazovanjem pruži prilika. Rekla je također da u finskom obrazovanju postoji jasan smjer na koji u manjoj mjeri utječu političke stranke i da je taj smjer takav da se obraća pažnja na sve učenike, odgojno-obrazovne radnike te odnos škole i zajednice. Na kraju je poručila da, premda se sve čini ok, stvari treba mijenjati. Bio je to govor bez šminke, bez potrebe da se pred drugima predstavljaš boljim nego što jesi, bez pretencioznosti, bez lažnih osmijeha, bez populizma, bez slavodobitnosti, bez jeftinog strančarenja. Ispod hrvatskog standarda – pomislili bi mnogi. Politički funkcionalno nepismeno, rekli bi iskusniji u hrvatskoj politici.

Dio objašnjenja toga zašto su u Finskoj žene na vlasti nalazi se u istim tim rezultatima ispitivanja PISA. Osim što su im rezultati iznadprosječni što se tiče sve tri funkcionalne pismenosti, što im je sustav i dalje socijalno pravičan, a učenici iznadprosječno zadovoljni životom, finsko obrazovanje karakteriziraju izrazite rodne razlike. U većini država djevojke su uspješnije od dječaka u čitalačkoj pismenosti, ali u Finskoj su izrazito uspješnije i u matematičkoj te prirodoznanstvenoj pismenosti. Može se reći da su u svemu uspješnije od muških kolega, pa zašto ne bi bile i u politici?

Naši učenici pak postižu ispodprosječne rezultate već 13 godina, koliko Hrvatska sudjeluje u ovom međunarodnom ispitivanju, pritom stagnirajući u čitalačkoj i matematičkoj pismenosti te s negativnim trendom u prirodoznanstvenoj pismenosti. Gotovo trećina naših petnaestogodišnjaka nije matematički funkcionalno pismena, a u Finskoj ih je više od upola manje - 14,9 posto. Onih koji su na najvišoj razini matematičke pismenosti u Hrvatskoj je tek 0,8 posto. Istodobno, u Sloveniji ih je 3,1 posto, a u Poljskoj 4,1 posto. Za lažne političke suvereniste koji više od međunarodnog sučeljavanja vole balkanske utakmice visokog rizika i niskog dometa - premda slabijeg prosječnog rezultata, u Srbiji ih je jedan posto. Boli nas briga, rekli su oni koje vode hrvatsko društvo bez obzira na rod. Radi se o međunarodnoj zavjeri – poručivali su uvaženi javni komentatori. Nema nam pomoći – rekli su vječni hrvatski pesimisti. I svi su bili u krivu.

Sličniji smo Fincima nego što se čini

Kvaliteta obrazovnog sustava ne očituje se isključivo rezultatima učenika. Jednako je važno to koliko je sustav socijalno osjetljiv i pravedan. Hrvatski sustav i dalje krasi osobina da ne potiče velike socijalne razlike. U Hrvatskoj mlada osoba koja dolazi iz manje privilegiranog okruženja ima priliku obrazovanjem ostvariti svoje želje i snove. Sustav je to u kojem ti se i dalje s 15 godina ne zatvaraju životne prilike. Naši su mladi ljudi istodobno zadovoljniji životom od svojih vršnjaka iz zapadne Europe i posebice od onih koji postižu najbolje rezultate, a koji žive u dalekoazijskim zemljama. Istina je da kao društvo moramo intenzivno raditi na podizanju ishoda odgoja i obrazovanja, ali istodobno imamo neke osobine koje su kvalitetne i dobre. Štoviše, sličniji smo Finkinjama i Fincima nego što se to čini.

Naš je osnovnoškolski sustav još u vrijeme u kojem smo živjeli 'iza teške i surove Željezne zavjese, gdje se kći mesara mogla školovati u SAD-u' modeliran upravo po skandinavskom sustavu odgoja i obrazovanja. Jedinstvena osnovna škola. Upis po mjestu stanovanja. Inzistiranje na elementima potpore učenicima koji zaostaju u učenju. Uključivanje u obrazovanje predmeta kojima se poučavaju praktična znanja i vještine poput domaćinstva. Sve to je nama bilo i jest zajedničko.

Problem hrvatske politike je u tome što je zaboravila na odgoj i obrazovanje, i to namjerno. Lakše je voditi ljude kojima sustavno ne omogućuješ okruženje u kojem razvijaju kritičko mišljenje o svijetu oko sebe. U toj namjeri zaboravilo se da se radi o sustavu koji je potrebno kontinuirano modernizirati, najviše u vidu toga kako se poučava i uči te kako se vrednuje. O sustavu u kojem se dužna pažnja treba posvetiti odgojno-obrazovnim radnicima. Za naše političarke i političare promjena obrazovanja staje i dalje objavom nekog dokumenta u Narodnim novinama, a modernizacija je tablet u rukama učenika 3. razreda osnovne škole.

Hrvatska ima sve preduvjete za to da u obrazovanju bude uspješna kao Slovenija, pa čak i Finska. Osnovni su elementi naših sustava vrlo slični. Ljudima je u Sisku i Trogiru, baš kao i onima u Velenju i Oulu, stalo do obrazovanja. Da je malo više mudrosti i strpljenja, naša bi djeca, osim toga da su zadovoljna, mogla imati puno bolje ishode obrazovanja. Slušajući Li Andersson kako bez uvijanja govori o svojoj zemlji i sustavu koji vodi, čovjek se može osjećati samo posramljeno. I to ne zato što je ona žena, niti zato što je mlada. Rod i dob s tim nemaju veze. Već zato što govori iskreno i bez šminke te s ciljem da dok je na toj poziciji učini nešto dobro za svoju zemlju. Pismenost je to koja se teže razvija. Znanja i vještine koje hrvatske političarke i političari moraju steći. Milom ili silom.