Najveći hrvatski poduzetnik Ivica Todorić našao se stjecajem okolnosti u društvu čelnog čovjeka najveće svjetske sile Donalda Trumpa. Naime, obojicu povezuju ključni odnosi s Ruskom Federacijom. Todorićev koncern Agrokor financijski ovisi o zajmovima najveće ruske banke, dok se novom američkom predsjedniku neprestance nalaze nove političke i poslovne poveznice s ruskom stranom. Slučajno ili ne?

Iako su predsjednik uprave najveće hrvatske privatne tvrtke i predsjednik najmoćnije države svijeta u posve različitim položajima, ipak ih povezuje sve agilnija uloga u svijetu nekadašnje supersile koja na različite načine – politički, vojno, ekonomski i promidžbeno – malo-pomalo vraća raniji status i utjecaj. Pritom se postavlja pitanje: hoće li današnjoj Ruskoj Federaciji uspjeti ono što nije uspjelo bivšem Sovjetskom Savezu? To je ostvariti vanjskopolitičke interese u onim sredinama i među onim akterima prema kojima je to bilo teško ostvarivo u vrijeme hladnoratovskih odnosa.

Hrvatska 'željezna zavjesa'

Hrvatska je jedna od tih sredina. Tijekom dvoblokovske podjele svijeta od završetka Drugog svjetskog rata do 1991. kada su se raspali i bivši Sovjetski Savez i bivša Jugoslavija, Hrvatska je u odnosima sa sovjetskom stranom dijelila sudbinu ostalih republika SFRJ. Iako 1945. ustrojen po uzoru na sovjetski tip poretka i socijalističke federacije, jugoslavenski režim pod vodstvom Josipa Broza Tita veoma je brzo došao u sukob sa Staljinovim SSSR-om koji je težio dominirati svim državama s istočne strane Željezne zavjese. Nakon čuvene Rezolucije Informbiroa kao savjetodavnog tijela više komunističkih stranaka u Europi, bivša Jugoslavija 1948. izlazi iz sovjetske sfere, ali se nakon smrti Josifa Visarionoviča Staljina 1953. jugoslavensko-sovjetski odnosi poboljšavaju.

Tako su se poboljšali i ekonomski odnosi pri čemu je do 1991. i niz hrvatskih poduzeća poslovao na području Sovjetskog Saveza. U odnosu na aktualne prilike Hrvatska je u to vrijeme bila društveno i ekonomski neusporedivo razvijenija od SSSR-a i ostalih članica sovjetskog bloka, baš kao i od članica Pokreta nesvrstanih kojemu je bivša Jugoslavija kao osnivačica pripadala. Primjerice, u 1980.-ima hrvatsko poduzeće INA i tadašnja Udružena banka Hrvatske Zagreb bili su na samom vrhu poslovnih subjekata članica Pokreta nesvrstanih čija je suosnivačica bila i današnja gospodarska velesila Indija.

Nevidljiva ruka ruskog kapitala

Vremena su se promijenila, i to dramatično. Sadašnja vodeća hrvatska poduzeća ovise o ruskom državnom novcu, a ondje gdje postoji ovisnost o novcu postoji i politička ovisnost. Manje ili više. Svjesni su toga i u Vladi Republike Hrvatske u kojoj pripremaju zakonska rješenja o izvanrednom upravljanju strateškim tvrtkama u uvjetima krize. Premda se to negira, ovaj zakonski prijedlog kolokvijalno nazvan lex Todorić, iznuđen je upravo stanjem u koncernu Agrokor koji ovisi doslovce o dobroj volji ruskih kreditora. Sberbank nadzire glavninu duga Todorićeva koncerna, a riječ je o najvećoj banci u Ruskoj Federaciji i cijeloj istočnoj Europi.

K tome, Sberbank je banka u vlasništvu ruske države, odnosno Središnje banke Ruske Federacije koja ima 50% plus jednu dionicu banke. Ukratko, ruska država ima u rukama najveću rusku i jednu od najvećih europskih banaka, a ta banka ima u rukama jedno od ključnih hrvatskih poduzeća. Tako se uspostavlja i odnos između Ivicu Todorića i Hrvatske s jedne strane i Vladimira Putima i Ruske Federacije s druge strane. Tko u tom odnosu ima moć, i to ne samo vezanu uz Agrokor, ne treba dodatno objašnjavati.

Iako je ovaj odnos građen godinama, hrvatskoj je javnosti tek nakon ovogodišnjeg intervjua ruskog veleposlanika u Hrvatskoj Anvara Azimova o (ne)davanju kredita Agrokoru postalo jasno da Rusija ima itekakav utjecaj na aktualne gospodarske, a time i političke prilike u zemlji. Tako se i Hrvatska na važan način našla u zoni ruskog utjecaja na području bivše Jugoslavije.

Duh Rusije na Balkanu

U usporedbi s hladnoratovskim vremenom sada gotovo sve države nasljednice  bivše SFRJ na ovaj ili onaj način ovise o potezima ruske strane. Iako članica NATO-a i Europske unije Slovenija je jedna od najbližih ruskih sugovornica u obje ove integracije; Srbija je de facto ruska ispostava na Balkanu; Bosna i Hercegovina je makar u svojoj polovici to isto; Crna Gora tek treba doći do članstva u NATO-u; Makedonija je još jedna unutar sebe podijeljena zemlja čija jedna polovica ovisi o ruskoj podršci; Kosovo pak Ruska Federacija ne priznaje.

Hrvatska nakon slučaja Agrokor o kojem ovise radna mjesta desetina tisuća zaposlenika, mnogobrojni dobavljači, golemi sustav proizvodnje i prodaje te u krajnjem slučaju gospodarska stabilnost zemlje o čemu svjedoči i zakonski prijedlog upravljanja strateškim tvrtkama, također ima potrebu suradnje s ruskom stranom, posredno ili neposredno. Od situacije zagađenja zraka u Slavonskom Brodu i okolici radom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu u ruskom vlasništvu do mogućega financijskog kolapsa strateških tvrtki ovisnih o ruskom novcu.

Surađujte, ili...

Hoće li ovo utjecati i na hrvatsku vanjsku politiku prema Rusiji ili ne? U politici je, najkraće rečeno, sve interes. Na koji će način Hrvatska svoje interese realizirati u odnosima s ruskom stranom, ovisi o viziji, odlučnosti i sposobnosti onih koji prema hrvatskom Ustavu odlučuju o vanjskoj politici. Ruska Federacija posljednjih osam godina uvelike vraća pozicije supersile kakve je imao bivši Sovjetski Savez. Jasno je i zašto. Nekadašnji, a sve više i sadašnji suparnik Washington Moskvi je prepustio niz područja utjecaja, povlačeći se od Sirije do odnosa s Europskom unijom. Usto, Rusija je svom statusu nuklearne sile dodala status energetskog giganta i gotovo sav prostor oko sebe učinila na različite načine ovisnom o sebi. Od nafte i plina do kreditiranja. Neovisno o sustavnim prigovorima o kršenju međunarodnog prava i prava čovjeka što je u konačnici i dovelo do sankcija EU.

Ni Hrvatska nije izuzetak te će sljedećih mjeseci uz praćenje stanja u Agrokoru ključno biti praćenje hrvatsko-ruskih diplomatskih odnosa. Pritom bi sve osim suzdržanih izjava hrvatske strane bilo iznenađenje. Tako će se lex Todorić uklopiti u Putinovu vanjskopolitičku doktrinu prema kojoj se veoma lako postaje kooperativnim...