Prošli utorak britanski parlament je povijesnim 'ne' odustao od Brexita onako kako ga je ponudila premijerka Theresa May u 585 stranica dugom dokumentu. S premoćnih 432 glasa protiv i samo 202 na svojoj strani, May je izgubila toliko snažno da bi u svakoj drugoj situaciji bilo očekivati da podnese ostavku. Ali ne i u ovoj situaciji. Jer Brexit je u posljednje dvije i pol godine pokazao da je razina novog koju je donio u britanski politički prostor tolika da je sve moguće. Osim valjda izaći iz Europske unije.

Danima prije glasanja, koje je premijerka odgađala računajući i na psihološki pritisak koji na zastupnike ima odbrojavanje do 29. ožujka, zacrtanog datuma izlaska, očekivalo se odbijanje sporazuma. Dakle, jasno je što Britanija ne želi: ne želi sporazum koji je ponudila premijerka, ne želi ostati u EU, ne želi tvrdi Brexit, ne želi probleme u Sjevernoj Irskoj, ne želi nove izbore.

Nema greške koja se ne može ispraviti

No dok Bruxelles čeka da London kaže što želi, Pariz je objavio krizni plan koji sadrži pet mjera što će stupiti na snagu u slučaju da ne bude dogovora. Prva se odnosi na zaštitu prava britanskih građana s boravištem u Francuskoj. Ova mjera regulira i nastavak poslovanja određenih britanskih tvrtki, kao što su odvjetnička društva. Druga mjera odnosi se na uspostavljanje kontrolnih mehanizama u lukama i na aerodromima, a treća omogućava britanskim prijevozničkim tvrtkama nastavak poslovanja u Francuskoj. Četvrta regulira financijske usluge, osobito osiguranja, nakon što Britanija izgubi tzv. EU financijsku putovnicu. Peta mjera osigurava nastavak vojne suradnje.

Prošli četvrtak udruga njemačkih industrijalaca, u nesvakidašnjem dramatičnom tonu, upozorila je na to kako je kaotičan Brexit ozbiljna prijetnja njemačkoj ekonomiji. Njemačke investicije u Britaniji dostižu 120 milijardi eura, a procjenjuje se da razmjena dobara i usluga između dvije zemlje iznosi oko 175 milijardi eura godišnje. Dva dana poslije The Times je objavio prijateljsko pismo koje potpisuju predsjednici CDU-a, SPD-a, Zelenih, predsjednik vanjskopolitičkog odbora njemačkog parlamenta, predsjednici vodećih kompanija, kao i niz istaknutih pojedinaca. U emotivnom tonu poručili su Britancima da nema greške koja se ne može ispraviti. Podsjetili su da je današnja Europa velika zasluga Britanaca. Poštovat će njihovu odluku ako odluče otići, ali žele da britanski građani znaju da su im vrata Njemačke i EU-a uvijek otvorena.

Dok traje rasprava u Britaniji, EU ozbiljno razmatra utjecaj nedovršenog Brexita na europske izbore planirane za svibanj. Očekuje se da će Britanija zatražiti produljenje roka pregovora, moguće do kraja godine. Nakon provedenih izbora Europski parlament treba se konstituirati početkom srpnja. Ako bi pregovori o Brexitu i dalje trajali, to bi značilo da bi se EP konstituirao bez britanskih zastupnika u situaciji u kojoj je Britanija još uvijek formalna članica Unije. Po nekima to dovodi u pitanje legitimnost izabranog parlamenta. Jedan od prijedloga jest mini izmjena Ugovora o EU koja bi omogućila iznimku i oslobodila Britaniju dužnosti da kao članica EU-a provede svibanjske izbore. Taj kratki protokol od jedne stranice trebali bi ratificirati parlamenti svih zemalja članica prije europskih izbora.

Britanija na stolu u ovom trenutku ima nekoliko opcija, ali nijedna nema većinu. Ili će se postići novi sporazum koji će dobiti odobrenje parlamenta ili će se provesti novi referendum. Ili će sve pasti u vodu i članstvo Britanije u EU će 29. ožujka biti automatski otkazano.

S obzirom na to da je jedino što se zna u ovom trenutku jest da se ništa ne zna, ovaj tekst mogao bi ovdje i završiti. No ne prije nego što osvijestimo i proces, a ne samo ishod pregovora o Brexitu.

Britanci su osjetljivi kad je u pitanju zaštita demokratskih vrijednosti, a demokracija, kao što znamo, nije lišena ograničenja, niti je imuna na greške. Demokratska praksa najčešće podrazumijeva poštovanje volje većine, a jasne većine u Britaniji oko Brexita - nema. Rezultat je to podijeljenog društva i različitih nada i strahova koje Britanci imaju od budućnosti. No, budimo iskreni, jesu li Britanci usamljeni u činjenici da žive u podijeljenom društvu na ovom našem kontinentu, da ostatak svijeta ostavimo po strani?

U raspravama o Brexitu Britanci prolaze kroz različite procese. Između ostalog, to je proces osvješćivanja: tko smo mi? Za početak, znamo što nismo. Da bismo došli do toga da znamo što jesmo, moramo se suočiti s nizom zabluda i samozavaravanja. Trebamo se pogledati u zrcalo, nagi, bez lažnog ruha. To je bolan proces.

Lako je likovati nad tuđom greškom, smijati se tuđoj nespretnosti, crpiti osjećaj vlastite vrijednosti na tuđoj slabosti. Puno je teže biti samokritičan i sagledati vlastite greške. A tek onda smo spremni bez arogancije prepoznati i svoje jedinstvene vrijednosti.

Ovo nije kritika EU-a, već samo osvrt na neke od brojnih komentara koji cirkuliraju oko Brexita ovih dana. Europska unija se uglavnom inteligentno i diplomatski diskretno drži po strani. Tko prati tradicionalno britak britanski tisak, vjerojatno je primijetio da se uglavnom bave sobom, a ne EU-om.

Džentlmenski i časno

Neki dan mi je jedan sugovornik rekao da bi bilo puno opasnije da je Britanija odlučila mijenjati EU iznutra, onako kako njoj odgovara. Ako bi to bilo slabljenje integracije, imali bi uz sebe barem nekoliko drugih zemalja članica. To što su odlučili izaći može se gledati kao časniji čin od onog što čine neke druge zemlje članice ubirući plodove članstva u organizaciji koju ne cijene i koju potkopavaju iznutra.

Ako ništa drugo, Britanci su kroz Brexit postali vjerojatno jedna od najbolje obrazovanih nacija o Uniji. Jedino što je preostalo jest nastaviti razgovarati priznajući međusobne razlike i tražeći zajedničku poziciju. U svakom slučaju, to je puno demokratskije nego ušutkivati, ignorirati ili isključivati one koji imaju različitu viziju društva, izigravati demokratska fair play pravila kako bi nametnuli svoju viziju, a da ne spominjemo situacije kada se neistomišljenike protjeruje, bombardira ili zatvara u logore.