Mijenja li se u hrvatskoj lokalnoj politici bilo što? U Zagrebu je nakon prvog kruga gradonačelničkih izbora u vodstvu Milan Bandić, u Splitu Željko Kerum, u Rijeci Vojko Obersnel, u Osijeku Ivica Vrkić, a u Varaždinu Ivan Čehok. Pritom ni Bandiću ni Čehoku nisu odmogli dani provedeni u pritvoru. Baš kao ni zatvorski dani Radimiru Čačiću, kojega su birači nagradili ulaskom u drugi krug izbora za varaždinskog župana.

I nakon dvadeset i sedam godina demokratskoga višestranačkog sustava Rijeka i Zadar ostaju vjerni podršci SDP-u, odnosno HDZ-u te se čini da će s vlasti prije otići Vladimir Putin u Rusiji i Kim Jong-un u Sjevernoj Koreji nego li esdepeovac s čela Rijeke i hadezeovac s čela Zadra. Sve je isto i u Istri, koju odlukama birača čvrsto drži IDS, baš kao i diljem Hrvatske čiji izborni zemljovid 2017. djeluje kao da je nastao u vrijeme vrhunca prodora Osmanlijskog Carstva u Europu.

Naime, gledajući rezultate izbora za županijske skupštine i Grad Zagreb, HDZ je uz poneku iznimku pobijedio u svim dijelovima zemlje koji su početkom 17. stoljeća bili pod osmanlijskom vlašću. Oni dijelovi Hrvatske koji su tada bili dijelom Habsburške Monarhije i Mletačke Republike imaju neku drugu stranku ili koaliciju vodeću u županiji.

Borba za baš svaki glas

Jesu li hrvatska politika i društvo uistinu određeni prošlošću u desetljetnom, pa i stoljetnom kontinuitetu ili su lokalni izbori 2017. ipak donijeli određene važne promjene? Jesu, barem kada je riječ o neizvjesnosti, proširivanju broja aktera koji mogu utjecati na lokalnu, regionalnu, pa i nacionalnu politiku te o novoj potvrdi da je demokratski višestranački sustav jedna od najvećih vrednota hrvatskoga ustavno-pravnog poretka. I to kroz borbu za baš svaki glas.

Jer kako drukčije opisati izborni rezultat u jednom od najbogatijih hrvatskih gradova Opatiji, u kojoj je na gradonačelničkim izborima prvoplasirani u prvom krugu Fernando Kirigin kojega podržava koalicija okupljena oko SDP-a, HNS-a i IDS-a dobio samo jedan glas više od drugoplasiranoga neovisnog kandidata Ive Dujmića? Njihov je dvoboj u drugom krugu izbora koji će se održati 4. lipnja zasigurno jedan od najneizvjesnijih, ali ništa manje politički dramatično neće biti ni u dva najveća hrvatska grada te u više općina, gradova i županija.

A upravo su u Zagrebu i Splitu dvije najveće hrvatske stranke HDZ i SDP doživjele veliki neuspjeh te je njihovo međusobno podbadanje o tome tko je doživio debakl krajnje deplasirano. Tek peto mjesto HDZ-ova kandidata Drage Prgometa s 5,60% osvojenih glasova u utrci za zagrebačkog gradonačelnika te manje od 12% za stranačku listu u kontekstu je političkih prilika najgori HDZ-ov rezultat do sada na lokalnim izborima u glavnom gradu Hrvatske.

Drago Prgomet politički je zenit doživio na parlamentarnim izborima 2015. koji nije kapitalizirao te je njegovo prečesto mijenjanje političkih opcija u posljednje dvije godine u spoju s trenutačnom percepcijom HDZ-a u Zagrebu i Hrvatskoj i dovelo do ovakvog ishoda. Ipak, HDZ može doći do vlasti u Zagrebu jer relativni pobjednik zagrebačkih izbora Milan Bandić unatoč svom najlošijem rezultatu od 2005. računa i na HDZ, i na novu političku opciju oko Brune Esih s čijim vijećnicima u Skupštini Grada Zagreba ima tijesnu natpolovičnu većinu.

Povratak SDP-a u prvu polovicu 90-ih 

Tako će SDP vrlo vjerojatno ostati oporbena stranka i u Zagrebu u kojem se rezultatski vratio na prvu polovicu 90-ih. Naime, na prijevremenim lokalnim izborima 1995. SDP je samostalno osvojio 18,63% glasova i devet vijećničkih mandata, a sada u koaliciji s još pet stranaka samo 20,78%. Rezultat je to iznimno lošeg vođenja gradskog SDP-a i neshvaćanja lokalne politike za što je isključivo odgovoran donedavni šef zagrebačkog, a sada nacionalnog SDP-a Davor Bernardić. Pritom će HNS-ovka Anka Mrak-Taritaš, trenutačno druga najpopularnija političarka u zemlji, ne dogodi li se kakav obrat, ostati druga i u Zagrebu jer nakon uspješne pretkampanje 2016., ovog proljeća u Zagrebu nije niti imala pravu kampanju. Pitanje je zašto.

Zato se Željko Kerum u Splitu upravo tijekom kampanje vratio na pobjedničke pozicije te njegov protukandidat Andro Krstulović Opara iz HDZ-a, kao i Anka Mrak-Taritaš, u drugi krug ulazi s utegom poraza na nogama. Sve je moguće, ali je činjenica da relativna većina birača u Zagrebu i Splitu preferira već viđene političare i vrstu njihove politike. Rezultat Sandre Švaljek u Zagrebu i Marijane Puljak u Splitu također govori o limitiranosti njihovih pristupa jer su obje kandidatkinje trebale poraditi na svojoj političkoj širini. Koliko je glasova Sandra Švaljek izgubila jer se oslonila i na Hrvatsku konzervativnu stranku, a koliko Marijana Puljak bez pametno složene koalicije? U ovako skrojenom izbornom modelu vrijede i politika i matematika.  

Prošao Plenkovićev medeni mjesec s javnošću 

Izbori su osim sučeljavanja HDZ-a i SDP-a donijeli i duele stranaka donedavnih koalicijskih partnera Andreja Plenkovića i Bože Petrova. Pokazalo se točnim da je Plenkovićevo izbacivanje Mosta nezavisnih lista iz Vlade zapravo pomoglo  Petrovu i kolegama jer su u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji ostvarili bolje rezultate kao oporba, nego li kao dio HDZ-ove vlasti. Možda Most u konačnici izgubi Metković ili u njemu bude prisiljen na neželjenu koaliciju, ali je stranka Bože Petrova nakon lokalnih izbora ostala akter na koji će se morati računati makar kratkoročno do novih parlamentarnih izbora.

HDZ-u za utjehu ostaje više nego uvjerljiva pobjeda u Zadru i Vukovaru, pri čemu su zadarski izbori pokazali domet SDP-ovke Sabine Glasovac, a Vukovar koju je štetu SDP-ovo upravljanje gradom od 2009. do 2013. nanijelo stranci i lokalno i nacionalno.

Sunovrat HDSSB-a i Živog zida 

U Slavoniji i Baranji, u odnosu na Istru, donedavno najjača regionalna stranka HDSSB klizi na političku marginu jer u odnosu na gospodarski prosperitetnu Istru nije niti mogla realizirati predizborna obećanja. Napokon, zvijezda parlamentarnih izbora 2016. Živi zid nije uspio ostvariti isti efekt i na lokalnim izborima na kojima se ipak traži puno više konstruktivnosti u osmišljavanju i ostvarivanju rješenja za konkretne komunalne probleme.

Hoće li ovakva poslijeizborna konfiguracija snaga na lokalnoj i regionalnoj razini u Hrvatskoj dovesti do novih parlamentarnih izbora? Kako se čini nacionalni izbori ne bi išli na ruku ni HDZ-u ni SDP-u. Medeni mjesec Andreja Plenkovića s javnošću je prošao, dok je rad Davora Bernardića u Zagrebu slika kako bi izgledala Hrvatska s njim kao premijerom. No, možda će od zova statusa quo na vlasti i u oporbi prevladati želja za novim igračima u istoj utakmici. Problem je samo što promjene u Hrvatskoj često niti nisu promjene...