Za one koji nisu upoznati s problematikom, sustav trenutačno funkcionira kroz trostupanjsku nadležnost brojnih tijela, od kojih za svaki operativni program postoji upravljačko tijelo te posrednička tijela razine jedan i dva, svako sa svojim zadaćama u okviru sustava upravljanja i kontrole ili tzv. SuK-a. Iste prate sektorski nadležna tijela, a SuK-om bi trebalo vladati koordinacijsko tijelo, odnosno Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU-a, kao svojevrsno eufondovsko nadtijelo ili nadministarstvo.

U praksi cijela stvar funkcionira otežano jer je, primjerice, za jedan kvartalni izvještaj korisnika potrebno proći tri instance, a ako je slučajno potrebno izvršiti kakve izmjene ugovora, stvari se počinju dodatno komplicirati i cijela procedura traje znatno duže. Zato i ne čudi to što pojedina posrednička tijela druge razinekasne s obradom korisničkih izvještaja šest mjeseci, a ne čudi i to što u pojedinim tijelima državne uprave sustav za korištenje fondova EU-a još uvijek nije u potpunosti uspostavljen, iako ulazimo u 2017. godinu. Sam SuK značajno je opterećen brojnim dokumentima, obrascima i tablicama, a ne pomaže ni činjenica da ni MIS (engl. Management Information System) još uvijek nije u funkciji.

Zeleno svjetlo Europske komisije

Slijedom navedenog, izuzetno je dobro to što su strukture koje su na vlasti prepoznale potrebu za uvođenjem poboljšanja i pojednostavljenjem sustava, za što je navodno zeleno svjetlo dala i Europska komisija.

Međutim, 2017. godina predstavljat će izuzetno osjetljivo razdoblje za Hrvatsku kada su fondovi EU-a u pitanju. Počeli smo zatvarati program IPA i tzv. mali ESIF (čitaj: Europski strukturni i investicijski fondovi za razdoblje druge polovice 2013. godine), a istovremeno se vrši faziranje velikih projekata koji, zbog ovih ili onih razloga, nisu završeni do kraja financijske perspektive. Osjetljivost situacije povećava i činjenica da će 2017. godine biti moguće prikazati koliko se sredstava i s kojim učincima koristilo u financijskoj perspektivi 2007. - 2013., a to bi mogao postati prvorazredni problem jer rezultati neće biti dobri.

U takvom je ozračju potrebno dobro razmisliti i, što je još važnije, izvršiti vrlo dobru procjenu učinaka reforme koja je u planu i za koju je pravna regulativa, navodno, već napisana. Naime, prilikom realizacije ideje o reformi sustava valja dobro razmisliti kakvi će efekti nastati poslije provedbe svih operativnih programa i kako će promjene utjecati na velike projekte te projekte u pojedinim sektorima, posebice u onima u kojima se značajno oslanjamo na fondove EU-a pri realizaciji ulaganja. Ne bi bilo dobro da one procedure, posebice u infrastrukturnim ulaganjima, koje dobro funkcioniraju i u kojima ne postoje zastoji koje bi generirao sam sustav, već ih generiraju drugi razlozi (na primjer, sporost institucija u rješavanju imovinsko-pravnih pitanja ili sporost Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave u rješavanju po žalbama) preuređujemo bez dobrog promišljanja o tome što donosi takvo preuređenje.

Ne zaobilaziti zaposlenike, a ni korisnike

Drugi važan aspekt reforme sustava fondova EU-a u Hrvatskoj su zaposlenici unutar sustava. Sigurno je da vlastodršci neće pitati sve zaposlenike u sustavu što misle o reformi, ali ipak su to ljudi koji operativno rade i na dnevnoj bazi izvršavaju zadatke koji omogućuju da se cijela stvar koliko-toliko kreće naprijed. Upravo zbog toga je potrebno planove o reformi predstaviti unutar cijeloga sustava i ne pretvoriti je u plan maloga broja ljudi jer velik će broj ljudi i dalje biti uključen u obavljanje poslova na dnevnoj razini, a moguće je da će dati i koji dobar savjet.

Treći važan aspekt koji se u ovoj priči zaboravlja jesu korisnici. Upravo su oni odigrali značajnu ulogu u pojednostavljenju procedura za poduzetnike te su vrijedan izvor informacija o tome koji dijelovi sustava ne funkcioniraju. To je vrlo dobar razlog da se s korisnicima, ali i njihovim konzultantima, porazgovara o problemima s kojima su se susreli u svojoj komunikaciji s tijelima koja čine SuK, jer oni sigurno posjeduju vrijedne informacije koje bi novoj ministrici mogle biti vrlo značajne prilikom reformiranja sustava.

Summa summarum, reforma sustava fondova EU-a u Hrvatskoj definitivno je potrebna, ali je potrebno izvršiti detaljnije analize, iznijeti prvo probleme, a onda i rješenja sa svim zainteresiranim dionicima te dobro procijeniti koji je pravi trenutak za istu. Ukoliko to ne bude napravljeno, sustav bi mogao pretrpjeti bolno i nepotrebno prekrajanje koje će korisnicima donijeti još više problema, a rezultati u konačnici neće biti bolji.