Hrvatska politika ni ulaskom zemlje u Schengen i europodručje ne prestaje biti kriminalističkom komedijom zapadnobalkanskog podtipa. Da već nije snimljen film sa sličnim protagonisticama, životopisi bi nekadašnjih HDZ-ovih mladih nada i visokih dužnosnica u Vladi Josipe Rimac i Gabrijele Žalac bili savršenima upravo za razbibrižnu kriminalističku komediju. Američki film 'Prevarantice' iz 2019., inače novi prepravak 'Priče za laku noć' iz 1964. s Marlonom Brandom i Davidom Nivenom, frapira fizičkom sličnošću glavnih glumica s junakinjama nove-stare afere u hrvatskoj politici. Kada bi trebalo izabrati holivudske glumice koje bi danas-sutra mogle uvjerljivo utjeloviti Josipu Rimac i Gabrijelu Žalac, teško bi se našao bolji izbor od Anne Hathaway i Rebel Wilson, pri čemu bi potonja jedino trebala promijeniti boju kose. Iz plave u crnu. U 'Prevaranticama' središnje (anti)junakinje Josephine i Penny vrhunske su varalice koje pred svojim žrtvama hine različite identitete praveći se glupima. Šarmirajući mušku klijentelu, dolaze po povećih svota sve do kobnog trenutka.

Hrvatski dokumentarac sa sličnom temom također uključuje dvije dame koje se, prema vlastitim riječima, prave glupima te obavljaju, također prema vlastitim tvrdnjama, 'kur…ski' posao. Koliko je najstariji zanat na svijetu ukorijenjen u dijelu hrvatske politike, sada smo doznali iz prve ruke. Spomenute su formulacije u svojoj obznanjenoj korespondenciji koristile bivša državna tajnica Ministarstva uprave Josipa Rimac te bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, obje članice prve vlade premijera Andreja Plenkovića. I dok je Gabrijela Žalac bila Plenkovićev izbor koju je i nakon prisilnog odlaska iz Vlade ocijenio 'sjajnom', Josipa Rimac kadar je bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Eto, svaki čelnik najjače hrvatske političke stranke ima svoju miljenicu. Obje su uhićene te su neko vrijeme lišene slobode, a kako će se u konačnici rasplesti afere s preplaćenim softverima i pogodovanjima tipa 'kada bude duvalo, ti puniš džepove', odgovor može znati jedino pravosuđe. A što zna izvjesni AP iz prepiske dviju optuženica, moglo bi odrediti i hrvatsku i europsku politiku u sljedećem razdoblju, jer AP nema samo hrvatske, nego i europske ambicije. Čak i ako sočno dopisivanje dviju stranačkih kolegica, članica Vlade te očito bliskih prijateljica, ne okrzne status AP-a, javnost će uskoro biti zasićena količinom afera iz uvijek jednog te istog političkog miljea. I to nepunih godinu i pol prije izbora za Europski parlament i Hrvatski sabor. Mogu li stoga GŽ i JR naštetiti ambicijama AP-a?

Optužnice protiv bivše ministrice te bivše državne tajnice i gradonačelnice Knina ne predstavljaju iznimke u hrvatskoj političkoj praksi, nego upravo uhodanu praksu zloporabe politike u privatne interese. Primjeri višestruko preplaćenih softvera te komploti s privatnim poduzetnicima ne upućuju samo na ozbiljne sumnje na teško kršenje zakona i štetu nanesenu državnom proračunu, nego i na ponavljajuće iskorištavanje političkih dužnosti za vlastite materijalne probitke. Ako netko u samom vrhu vlasti, konkretno u Vladi, može osmisliti i pokušati realizirati planove za koje su optužene Gabrijela Žalac i Josipa Rimac, postavljaju se dva logična pitanja. Kakve se uopće osobe neprestance novače u hijerarhiji vladajućih političkih stranaka i same vlasti te kakav ih to sustav propušta do inkriminirajućih situacija? I – postoje li u tom generiranju zloporaba iole funkcionirajući nadzorni mehanizmi i s čime su upoznati ili ne oni na samom čelu vlasti? Je li stvarni ili imaginarni AP također žrtva 'prevarantica' ili će daljnji pravosudni postupak donijeti puno više od uličarskog govora i smišljanja prevara dviju političkih dužnosnica koje se žele predstaviti glupima…

>>> Procurile Whatsapp poruke Josipe Rimac i Gabrijele Žalac. Prepiska je vrlo zanimljiva

Hrvatska je, srećom, dio pravosudnog sustava Europske unije te joj je takva nadopuna ili, bolje rečeno, korekcija prijeko potrebna s obzirom na praksu. Hrvatska je, uostalom, država u kojoj je i bivši premijer Ivo Sanader, također nedočekana zvijezda europske politike, završio na odsluženju višegodišnje zatvorske kazne. Iako čvrsto treba vjerovati da velika većina domaćih političara i političarki radi isključivo u cilju javnog dobra, isto tako treba vjerovati da bilo kakvo manipuliranje javnim novcem od strane donositelja političkih odluka mora biti pravodobno sankcionirano. S obzirom na sadržaj optužnica, Gabrijela Žalac i Josipa Rimac primjeri su svega onog što politiku čini prostorom u kojem je moguće koristiti političke položaje 'za punjenje džepova dok duva'. Jesu li ove dvije nekadašnje perjanice HDZ-a samostalne akterice afera koje su proizvele ili su na različite načine u njih uključile i druge sudionike, mora se doznati što prije. Koliko god bilo zabavno čitati u biti prostačko dopisivanje dviju osoba koje su pomislile da mogu što požele jer ih štiti 'ovaj' ili 'onaj', a na njih nitko neće posumnjati jer se 'prave glupe', riječ je o krajnje kompromitirajućem činu koji bi mogao zasjeniti sve uspjehe s početka godine, od eura do Schengena.

>>> Podignuta nova optužnica protiv Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, pogledajte za što ih se tereti

Ipak, hoće li tako i biti? I tko bi mogao kanalizirati razmjere aktualne afere u hrvatskom političkom prostoru? Logičan bi odgovor bio oporba sadašnjoj vlasti. U tom pak odgovoru nema ključne komponente, a to je suvisao i uvjerljiv akter. Iako u određenim okolnostima, posebice onima kriznim, nijedna razlika u preferencijama političkih stranaka nije nenadoknadiva, u Hrvatskoj danas vladajuća stranka ima značajno veću podršku od vodećih oporbenih stranaka. U dijelu recentnih ispitivanja javnog mnijenja za HDZ se odlučuje više birača nego li za SDP i platformu Možemo! zajedno (26,4% za HDZ prema 14,8% za SDP, odnosno 10,1% za Možemo! prema CRO Demoskopu za siječanj 2023.) ili je HDZ jači od čak tri sljedeće oporbene stranke zajedno (30% za HDZ prema 11,6% za SDP, 8,7% za Most i 8,0% za Možemo! prema Crobarometru za isti mjesec). Koliko god HDZ bio u kontinuitetu opterećen aferama, a velika većina ispitanika tvrdila da zemlja ide u pogrešnom smjeru, alternativa je za birače i dalje manje prihvatljiva od slabo ocijenjene vlasti. Better the Devil You Know, kaže se u engleskom govornom području, a u hrvatskom političkom životu ova je uzrečica preskočena samo 2000. i 2011. kada su posrijedi parlamentarni izbori. Hoće li se treći put to dogoditi sljedeće godine ili AP može biti miran?

Kako stvari stoje u Hrvatskom saboru ili, primjerice, u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, zasad može. Osim ako literarne mogućnosti GŽ-a i JR-a ne prijeđu u nešto drugo. Hrvatsku oporbu, koja će zasigurno učiniti sve kako bi iskoristila aferu s inicijalima, malo što definira osim kontriranja HDZ-u i osobito Andreju Plenkoviću. Koliko u prozivanju premijera može biti uvjerljiv predsjednik SDP-a Peđa Grbin, uhvaćen u korištenju naknade za odvojeni život, a cijelo je vrijeme s užom obitelji živio zajedno te usput kupio stan. Kada se nekoga proziva za krupne muljaže, ne pomaže kada je prozivatelj evidentiran u sitnima, čak i onima koje pokrivaju pravilnici. S obzirom na to kako vodi SDP, Peđa Grbin se mogao pridružiti svom koalicijskom partneru u Zagrebu Tomislavu Tomaševiću u performansu ispred kontejnera za otpad jer bi nesumnjivo bio uspješniji kao pomoćni radnik zagrebačke Čistoće nego li kao nerealizirani vođa oporbe. AP tako ne mora strahovati od PG-a, ali ni od TT-a, kojega će rezultati rada u glavnom gradu kvalificirati ili ne za iole značajniji rezultat na parlamentarnim izborima. Desna oporba HDZ-u u vidu Mosta i Domovinskog pokreta toliko je fiksirana na samog Plenkovića da uz mnoštvo ograničenja pokazuje i nedostatak bilo kakve vizije kako voditi zemlju drukčije od vlastite verzije 'čistog' HDZ-a.

Tako bi se u konačnici aktualne afere politički mogle rasplesti ne u obračunu vladajuće i oporbenih stranaka, nego u obračunu pravosuđa s krštitelji(ca)ma zakona. Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković pritom ima slabu točku, a to je nemali dio kontraproduktivnih suradnica i suradnika koji mu svojim izjavama o 'bijelim medvjedima' i 'proruskoj oporbi' pomažu kao prijateljska vatra. Uz takve političke prijatelje, neprijatelji su nepotrebni. Pravo filmsko prijateljstvo očito je spojilo Josipu Rimac i Gabrijelu Žalac. Josipa Rimac čak je prigodom svog izlaska iz istražnog zatvora najavila knjigu. Treba se iskreno nadati da će je napisati i objaviti jer je takvo štivo idealno za filmsku prilagodbu. A oskarovka Anne Hathaway idealna za ulogu. No tko bi mogao glumiti AP-a?