Što bih trebao napraviti ako sutra odlučim osnovati političku stranku kroz koju bih nahranio svoj ego, osjetno podebljao novčanik, a i pomogao nekim svojim prijateljima, ponajprije onima kojima dugujem neku uslugu?

Ponajprije, valjalo bi mi smisliti dobro ime: s jedne strane svakome razumljivo, a s druge ipak dovoljno široko-spektralno da pokrije interese što većeg broja potencijalnih birača. Već iz tog imena svakome bi trebalo biti jasno da je moj politički habitus prije svega demokratski, ali da nimalo ne skrivam to da sam zapravo običan čovjek iz naroda, a i uglavnom slobodarskih nazora. Važno je pritom nedvojbeno dati do znanja da ni ja niti stranka ne pripadamo nijednoj ideologiji, niti ijednu slijedimo, uključujući i one koje bi se dale samorazumljivo naslutiti iz imena stranke. Ne, nema ideologije, dosta je hrvatskom društvu raznoraznih ideologija, pa pogledajte samo dokle su nas te ideologije dovele!

To bih obavezno morao naglasiti, to da je vrijeme ideologijâ za nas prošlo, na izbornoj skupštini. I u programu i u pobjedničkom govoru. Budući da ću biti jedini kandidat za predsjednika stranke (na to moram obratiti najviše pažnje, da mi se ne uvali u zadnji tren kakav bilmez i vrhnjober nakon što sam ja sam samcat odradio cijeli organizatorski kuluk!) taj program mogu predstaviti i samo u najvažnijim crtama, ne treba se gnjaviti s previše detalja. Valja mi i pripremiti nekoliko efektnih fraza koje će se citirati još danima, neku metaforu iz najopćenitije kulture, nešto u stilu 'ptica Feniks', 'opći potop', 'Noina arka', 'svjetlo na kraju tunela' ili, ne znam, 'Titanic'... To ću još vidjeti.

Pet ključnih točaka 

Dakle, vrijedilo bi taj program sažeti u nekoliko ključnih točaka, u, hm, obično to ljudi naprave u njih pet, ajmo probat. Od čega početi, da se na prvi pogled tiče svakoga, ali da nema veze ni sa kojom ideologijom? Demografske prognoze? Poljoprivreda? Ne, ne, ne... To je sve predetaljno, a i odveć tamno obojano, treba mi nešto općenitije, a dovoljno zvučno... Aha! Evo ga 'Hrvatska - zemlja znanja'! Niti to što znači niti išta konkretno obećava, a ponosno i potentno zvuči: sva glupa čeljad uvijek se voli podičiti svojim znanjem. Osim toga, super mi je što se još nitko nije ranije sjetio takve moćne floskule! To smo, znači, riješili, što da stavim za drugu točku? Hmmmm... Koja bi besmislena, neobvezujuća sintagma mogla u sebi, a oko mene, objediniti što više ljudi koji ipak imaju neke škole i stvaraju neku novu vrijednost? Znam: 'kreativna industrija'!!! To se može prodati i umjetnicima i realnom sektoru! Pazi, em kreativna, em industrija! Savršeno! Pokriva sve tvrdokorne mrlje!

 Kad smo već kod industrije, evo odmah i treće točke, tu mogu i opalit po konkurenciji. Još 2014. (dakle - u vrijeme kad su u hrvatskoj vladi sjedili manje-više samo neznalice, nesposobnjakovići i mutikaše) u Saboru je usvojena Industrijska strategija RH do 2020. Tog se dokumenta od tristotinjak stranica nitko živ više ne sjeća, ali ako ga sad izvučem i zatražim njegovu potpunu provedbu, ma što u njemu pisalo, svatko tko se toj provedbi usprotivi ispast će nužno negativac. A ako se pak krene s provedbom - ja sam taj koji je tu strategiju izvukao ispod prašine zaborava i ispraznih ideoloških prepucavanja! Ha! Dvije muhe jednim udarcem! Pa da nisam genije?!              

Četvrto... Morao bih imati neki veliki projekt, ipak nešto malo konkretnije. Nešto infrastrukturno, onako, da se tiče svih... Željeznice? Uh, to je crna rupa, nema šanse, ako to ikad itko dovede do praga EU-standarda, odmah mu treba dati Nobela za alkemiju. Ne znam, treba smisliti nešto dovoljno općenito, a neobvezujuće... Ništa, sjetit ću se valjda nečega, a dotad nek stoji samo razvoj infrastrukture. Naposlijetku, pa i to je sasvim dovoljno - koju granu infrastrukture nije nužno razvijati?! Da, to mi je dobro, jako dobro, to se ni Plenković ne bi sjetio tako sažeto i sadržajno sročiti!

I onda peta točka, dovraga, to bi stvarno trebao biti nekakav uskličnik na sve, nekakav šlag na tortu, razumijete, nešto što bi sintetiziralo i sinergiziralo tu, kako bih vam rekao, razvojnu industriju kreativne infrastrukture znanja, cijelu tu moju viziju, kompletan koloplet boljitaka u budućnosti koja nam već kuca na vrata i s kojom se ne možemo suočiti bez što šire suradnje svih subjekata u društvu, mimo svih ideologija i uskogrudnog strančarenja. Što nam to, dakle, na kraju ostaje kao bit cjelokupne politike, bit društvenog djelovanja i ulaganja beskompromisnih napora? Naravno, na prvom, zadnjem i svakom drugom mjestu uvijek nam mora biti - Čovjek!!! Čovjek, njegov prosperitet, njegovo stvaranje i samoostvarenje, njegovo zadovoljstvo življenjem u Lijepoj našoj! Izgubimo li Čovjeka iz vida, svakoga među nama, sa svim individualnim prednostima i nedostacima, ništa od nabrojanog neće imati nikakvog učinka!

Glasajte za mene!

Da, već slutim - netko će mi od vas sad prigovoriti da sam najobičniji plagijator, da sam svoj aktivni politički angažman već u startu kontaminirao time što sam, iako većim dijelom svojim riječima, tek prepričao povratnički program Ivana Vrdoljaka. A nisam. Bilo bi to prilično glupo s moje strane, ne bi li?

Jer, Vrdoljak je ipak iskusna politička faca, bivši gradonačelnik, dvostruki ministar, evo i po drugi put na demokratsk način izabrani predsjednik stranke na demokratkim izborima, principijelni dobročinitelj i idol mladih. A ja sam tek mufljuz koji u politiku odjednom ulijeće jer ništa korisnije ne zna raditi, karijerni spletkaroš dlakava jezika, zaplotnjak voljan da vas izigra i kad je pod najdubljom hipnozom, licemjerni srebroljubac i moralno insuficijentno oličenje klijentelističkog parazitiranja. Eto, to sam vam ja, jedan i jedini.

I zato na prvim sljedećim izborima glasajte za mene i pomozite mi da svoju novoosnovanu, posve nevinu i neokaljanu stranku izvedem iz kategorije 'elementi u tragovima'.