Dug

Fergusonov zakon, koji je na temelju pisanja škotskog filozofa i povjesničara iz 18. stoljeća, jednog od rodonačelnika sociologije, opisao Niall Ferguson, škotsko-američki povjesničar, kaže da je za svaku velesilu pogubno kada počne više trošiti na otplaćivanje javnog duga nego na obranu. Drugim riječima, kada postotak koji zemlja otplaćuje u kamatama premaši postotak koji izdvaja za svoju nacionalnu sigurnost, postaje lak plijen drugim silama koje su u usponu ili su jednostavno - nanjušile krv. Prema zadnjim dostupnim podacima Međunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke (za 2023. godinu), Sjedinjene Države premašile su tu granicu. Naime kamate na javni dug iznosile su im 3,8 posto BDP-a, a izdvajanja za obranu 3,4 posto BDP-a.

Najavljeno značajno povlačenje američkih trupa iz prekomorskih područja, poglavito iz Europe, ustvari je mjera štednje koju provodi Trumpova administracija, svjesna da uz ogromnu zaduženost ne može provesti svoja obećanja o poreznom rasterećenju. Trgovinski ratovi i licitiranje ogromnim carinskim stopama također su posljedica nervoze velesile koja je prezadužena, a ima krizu vodstva. Takvo ponašanje pak unosi nemir među ulagače i središnje banke te potiče na razmišljanje izvan kutije, odnosno okretanje drugim sredstvima pohrane bogatstva, onkraj duguljastih zelenih novčanica.

Sjedinjene Države općenito spadaju u najzaduženije zemlje svijeta. Njihov udio javnog duga u BDP-u (123,01 posto) premašuje onaj Kine (84,38 posto), Indije (83,02 posto) i Rusije (19,55 posto). Velika Britanija (101,15 posto) i Francuska (110,64 posto) također su do grla u dugu, a Njemačka je, zahvaljujući ustavnim ograničenjima, na pristojnih 62,66 posto, poput Hrvatske (63,02 posto).

Dokle god je dolar svjetska rezervna valuta, dokle god se ključnim sirovinama trguje u dolarima, Sjedinjene Države mogu de facto izvoziti svoju inflaciju u inozemstvo, a kod kuće je držati relativno pod kontrolom te servisirati svoj ogromni javni dug, uz periodične blokade rada Kongresa i posljedično podizanje zakonskih gornjih granica zaduživanja. Međutim, ako s vremenom države krenu odustajati od dolara i okretati se drugim valutama ili sredstvima pohrane vrijednosti, odnosno bogatstva, sustavu prijeti urušavanje. Budući da je javni dug Amerike 2024. dosegao rekordnih 36 bilijuna dolara, opasnost od urušavanja sustava povjerenja u dolar postaje realna.

Zlato

Valute su tradicionalno bile čvrsto vezane uz plemenite kovine, odnosno sposobnost izdavatelja valute da jamči njenu vrijednost u srebru ili zlatu. Na tu činjenicu podsjećaju nas i mnogi današnji nazivi nacionalnih valuta, poput britanskog pound sterlinga (ugrubo: pola kile srebra) ili poljskog złota (ugrubo: zlatnik). Nasuprot tome, suvremene valute su fiducijarni novac (fiat money) temeljen na povjerenju (građana i ulagača) u to da neka vlada može servisirati svoje obveze te da može jamčiti skladno funkcioniranje novčanih tokova i cjelokupnog bankarskog sustava.

Premda postoje povijesni primjeri fiducijarnog novca još iz kineske dinastije Song u 10. stoljeću, on je bio inicijalno denominiran u nekoj stvarnoj sirovini (primjerice, svili), no nije bio izravno konvertibilan u nju, već se temeljio na bazičnom povjerenju u njegovu vrijednost. Međutim fiducijarni novac u stvarnom smislu te riječi relativno je nova pojava, vezana uz masovno zaduživanje. Naime tijekom Prvoga svjetskog rata države su počele masovno tiskati novac da bi financirale ratne napore, a slično se nastavilo i tijekom Drugoga svjetskog rata. Krajem tog rata, 1944., potpisan je sporazum iz Bretton Woodsa te je njime temeljna vrijednost svjetskih valuta bila određena vrijednošću američkog dolara, a on je pak bio određen zlatnim rezervama (po fiksnom tečaju od 35 dolara za uncu zlata).

Međutim 1971. godine, na vrhuncu Vijetnamskog rata, suočen s rastom inflacije kao posljedicom ekspanzije socijalnih transfera i ratnih izdataka, ali i činjenice da su druge države, poglavito Francuska, a potom i Njemačka i Švicarska, krenule zamjenjivati dolarske rezerve onima u zlatu te time smanjivati američke zlatne rezerve, predsjednik Nixon odlučio se na radikalan potez i dokidanje zlatnog standarda.

Nakon što dolar više nije bio vezan uza zlato, vrijednost mu je pala gotovo za trećinu naspram jena i funte, a novu stabilizaciju pronašao je u petrodolarima, aranžmanu Sjedinjenih Država i glavnih izvoznica nafte da se njome trguje u dolarima. Ovaj aranžman Rusija pokušava narušiti kroz BRICS, a svojedobno se raspravljalo i o petroeurima kao alternativi. Naposljetku, budućnost petrodolara nalazi se pod upitnikom u kontekstu zelene tranzicije i postupnog napuštanja ugljikovodika kao primarnog izvora energije.

Posljednjih godina, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, dolazi do značajnog povećanja zlatnih rezervi. Amerika i Njemačka i dalje ga najviše drže, a Kina i Indija, ali i Rusija, iz godine u godinu gomilaju svoje zalihe. Rusko gomilanje zlata započelo je kao svojevrsna najava invazije na Ukrajinu. Ako se ovaj trend nastavi, to će izravno ugroziti ulogu dolara, ali i nagovijestiti svojevrstan povratak rasprave o zlatnom standardu.

Osim financijske uloge, zlato ima značajnu primjenu u industriji, posebno u elektronici i medicini. Njegova svojstva, poput vodljivosti i otpornosti na koroziju, čine ga nezamjenjivim u proizvodnji visokotehnoloških uređaja, što mu samo povećava vrijednost na globalnom tržištu. Za razliku od zlata, srebro ima značajno nižu cijenu. Međutim nalazišta ove plemenite kovine puno su ograničenije te nema odveć novih rudnika za njeno iskopavanje. Oba su metala važna ne samo kao tradicionalan način za pohranu bogatstva, već i u industriji, a možemo očekivati značajniji rast cijene srebra u budućnosti.

Digitalni novac

Osim zlatu, države i investitori okreću se digitalnom novcu. Pored toga što ima jasnu ekonomsku i sigurnosnu primjenu, tehnologija blockchain omogućava jamčenje vrijednosti valute i sprečavanje tiskanja novca jer je, primjerice, ukupan broj primjeraka bitcoina ograničen na 21 milijun, čime ova digitalna valuta ima deflacijska obilježja. Do sada je već izrudareno 19,6 milijuna bitcoina, a posljednji bi trebao biti iskopan oko 2140. godine. Dok dio ulagača ovu i slične valute i dalje smatra izrazito nepouzdanima i volatilnima, središnje banke eksperimentiraju i ozbiljno razmišljaju o uvođenju digitalnih valuta središnjih banaka (CBDC). Europska središnja banka planira tako digitalni euro te bi on već 2027. godine mogao biti u optjecaju. Narodna banka Kine pak pokrenula je pilot-programe za digitalni juan.

Kriptovalute, bilo one središnjih banaka, bilo one decentralizirane, mogle bi potpuno promijeniti međunarodni poredak i stvoriti jasnu alternativu dolaru, što ponovno dovodi u pitanje postojeću ulogu Amerike u vojnom i sigurnosnom smislu te otvara niz neugodnih pitanja za Europsku uniju i njenu dobrobit, poglavito naspram Rusije.

Varljiva 2025.

Helikopterski novac, koji se uzduž i poprijeko dijelio za vrijeme pandemije, globalna nesigurnost zbog carinskih ratova koje inicira Trumpova administracija, neizvjesnost zbog sigurnosne situacije na istoku Europe, kao i opća loša demografska situacija te tinjajuća nekretninska kriza, eksplozivna su mješavina koja bi mogla rezultirati ogromnom financijskom i ekonomskom krizom, ali i biti poticaj novim ratnim sukobima.