Godine 1923. upravo je u Münchenu upriličen neuspjeli nacistički puč u središnjoj gradskoj pivnici, no deset godina kasnije, smeđokošuljaši će izborima doći na vlast. Godine 1938. u tom gradu su britanski premijer Chamberlain i francuski premijer Daladier potpisali sporazum kojim su Čehoslovačku izručili na milost i nemilost Hitlerovom režimu, slijedeći politiku popuštanja ili primirivanja (appeasement).

Upravo na sigurnosnoj konferenciji 2007. godine u Münchenu Putin je u svojemu govoru naznačio ključan zaokret u odnosima sa Zapadom. U govoru se usprotivio američkom unipolarnom momentu iz 1990-ih godina te rogoborio oko širenja NATO-a u Srednjoj i Istočnoj Europi. Ove godine, na sigurnosnoj konferenciji u glavnom gradu savezne pokrajine Bavarske američki potpredsjednik J. D. Vance je svojim govorom učinio ključan zaokret Sjedinjenih Država prema Europi i doveo u pitanje transatlantsko savezništvo u vojnom, političkom, pravnom i ekonomskom smislu.

Pljuska saveznicima

Potpredsjednik Vance okomio se na ključne europske saveznike, uključujući Njemačku, Švedsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Optužio je europske političke elite da provode cenzuru i onemogućavaju demokratsku volju te time drže suverenističke, desne stranke podalje od izvršna vlasti. Ustvrdio je kako su europski problemi poput migracijskog izazova i rasprava o granicama slobode govora, odnosno sankcioniranja govora mržnje, veća prijetnja demokraciji od izvanjskih aktera, poput Kine i Rusije. Nastavljajući se na ono što je započelo Musk, Vance je izravno podržao Alternativu za Njemačku (AfD), čime je prekršio nepisano pravilo da se saveznici ne miješaju jedni drugima u izbore. Tu podršku je izrekao usred zemlje koja će za tjedan dana izaći na birališta.

Američki potpredsjednik ponovio je i poziv Europljanima da počnu (sami) ulagati u vojsku i obrambene kapacitete, ali i jasno dao do znanja da je Bijela kuća spremna na jednostrane poteze i razgovore s Moskvom, mimo želja, potreba i nadanja Kijeva. Ton i način govora su bez presedana te predstavljaju pljusku saveznicima i bitno slabe zajednički odgovor na rusku agresiju.

Trumpov plan

Trumpov plan za Ukrajinu zaobilazi Ukrajinu i Ukrajince te pretpostavlja izravno pregovaranje Washingtona i Moskve. Time se ide izravno na ruku Kremlju koji otpočetka tvrdi kako se radi o posredničkom ratu koji je zakuhao Zapad. Nadalje, nastavlja se transakcijski pristup diplomaciji i međunarodnim odnosima. Trump je predložio da se američka vojna pomoć trampi za ekskluzivni pristup američkih kompanija barem polovici nalazišta rijetkih minerala u Ukrajini. Izraz je to bojazni Washingtona da će Kina, koja je trenutno najveći proizvođač, ali i prva u obradi, rijetkih minerala, pobijediti u utrci razvoja telekomunikacijskih i vojnih tehnologija te sustava umjetne inteligencije. Međutim, nije uopće potvrđeno koliko se rijetkih minerala nalazi u ukrajinskim rudnicima, a glavnina ukrajinskih rudnih bogatstava je u Donbasu koji se ustvari još od 2014. godine nalazi pod ruskom okupacijom.

Trumpov plan pretpostavlja i definitivno odustajanje od ukrajinskog članstva u NATO-u. Ukrajina pak smatra da članstvo u tom vojnom savezu jedino pravo sigurnosno jamstvo, budući da su se sigurnosna jamstva dana sporazumom iz Budimpešte 1994. godine, kada se Kijev odrekao nuklearnog naoružanja, a zauzvrat su Washington, London i Moskva trebali jamčiti nepovredivost ukrajinskih granica, pala u vodu točno dva desetljeća kasnije, aneksijom Krima).

Nadalje, zamišljeno je da europske države budu spremne rasporediti vojne snage koje će razdvajati ukrajinsku i rusku vojsku. Ironije radi, 1991. godine, jedan drugi Vance, bivši američki ministar vanjskih poslova i posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a, Cyrus Vance, bio je osmislio demilitarizirane UNPA zone koje su trebale razdvajati hrvatsku vojsku i policiju od krajiških pobunjeničkih postrojbi.

Amerika je poslala i upitnik od 6 pitanja svim članicama NATO-a kako bi ispitala na što su spremni u kontekstu podrške Ukrajini i održavanja mira. Pitanja se tiču očekivanja saveznika od kratkoročne i srednjoročne podrške Sjedinjenih Država, spremnosti na raspoređivanje europskih snaga u Ukrajini (vremenski i prostorni obuhvat, veličina postrojbi), kao i pitanje drugih oblika podrške pregovaračkoj poziciji Ukrajini i pritisku na Ukrajinu (čitaj: učinkovitijim sankcijama).

Inače, premda Amerika daje najveću ukupno količinu humanitarne i vojne pomoći Ukrajini, prema udjelu u BDP-u prednjače Danska (2,2%), Velika Britanija i Švedska (svaka po 0,9%).

Europski odgovor

Govor potpredsjednika Vancea naišao na oštru osudu ključnih europskih čelnika. Pa ipak, jedno je sigurno, Unija će morati početi više izdvajati za obranu. Predsjednica Komisije von der Leyen je izjavila kako je Unija spremna olabaviti odredbe o uravnoteženim proračunima država članica kako bi se omogućilo zaduživanje kojim će se financirati naoružavanje i modernizacija obrambenih snaga. Scholz je neočekivano snažno odgovorio Vanceu, a Macron je sazvao hitan sastanak na vrhu. Na sastanku bi trebali biti njemački kancelar Scholz, britanski premijer Starmer, talijanska premijerka Meloni, poljski premijer Tusk, španjolski premijer Sánchez, nizozemski premijer Schoof, danska premijerka Frederiksen, predsjednica Komisije von der Leyen, predsjednik Vijeća Costa te glavni tajnik NATO-a Rutte.

Starmer je izjavio da je spreman poslati britanske trupe kako bi čuvale mir u Ukrajini, a u Bruxellesu se planira zajednički odgovor na upitnik koji je američka diplomacija poslala u članicama NATO-a.

Urušavanje svijeta kakvog smo poznavali

Vanceov govor i Trumpov plan za Ukrajini označavaju duboku cezuru. Svijet kakav smo desetljećima poznavali, urušava se pred našim očima. Ako vojni saveznici na najveći rat na europskom tlu od 1945. godine gledaju dijametralno suprotno, dovodi se u pitanje sam smisao NATO-a. Ako nema sustava kolektivne zapadne sigurnosti, a ako Europa nije spremna ili sposobna sama se zaštiti, postavlja se pitanje, tko je sljedeći nakon Ukrajine. Vraćamo se u anarhično vrijeme međunarodnih odnosa, a pitanje je imaju li europski lideri upravljačkog kapaciteta i državničke vizije nositi se s ovim teškim vremenima te sačuvati, usprkos svim izazovima, barem temeljne odnose s prekooceanskim saveznikom kao zalog za neku bolju zajedničku budućnost.