Nova Trumpova administracija ne diže prašinu samo pomalo nevjerojatnim idejama o zauzimanju Grenlanda, pripajanju Kanade ili pak preuzimanju kontrole nad Pojasom Gaze. Za užurbane i gorljive napore u rezanju upitnih javnih troškova te postizanju kontrole i transparentnosti proračuna zadužena je privremena vladina agencija pod nazivom DOGE (Odjel za vladinu učinkovitost). Ne radi se o tijelu koje bi bilo u rangu odjela (ekvivalenti ministarstava u Europi), na čijem su čelu članovi predsjednikova kabineta, potvrđeni u Senatu, već o zasebnoj vladinoj agenciji koju vodi nitko drugi do Elon Musk. Nemoguće je ne primijetiti da ovo vladino tijelo ima akronim koji je isti kao i internetski meme Doge, a koji kombinira fotografiju japanskog lovačkog psa Shiba inu i kratke humoristične izjave na namjerno lošem engleskom. Upravo je Musk zaslužan za popularnost kriptovalute dogecoin, nazvane po rečenom psećem memeu.

Razvojna pomoć

Na udaru rezača troškova i zatvarača rupa kroz koje netransparentno curi javni novac posebice se našla američka agencija za razvojnu pomoć USAID. Agencija DOGE pod vodstvom Muska predložila je predsjedniku tromjesečni prekid u financiranju međunarodnih programa pomoći, kao i rezanje broja zaposlenika (u zemlji i ispostavama u inozemstvu) s preko 10 tisuća na manje od tristo. Nakon žalbe savezni sud u glavnome gradu privremeno je zaustavio slanje preko 2200 zaposlenika na prisilni dopust i može se očekivati da će se kritičari Trumpovih odluka nastaviti boriti sudskim putem.

USAID je 1961. osnovao predsjednik Kennedy, objedinivši nekoliko prethodnih razvojnih agencija, onih koje su u prošlosti uvelike bile zaslužne za financiranje obnove poslijeratne Europe. Izvorni cilj bio mu je promicanje miroljubive suradnje i ekonomski razvoj dekoloniziranih dijelova svijeta. U širem smislu bio je i dio američke politike obuzdavanja sovjetskog utjecaja i širenja komunizma te je korišten za podršku disidentskim i oporbenim snagama u raznim zemljama.

Premda je posljednjih dana u prvom planu upravo financiranje neovisnih medija i nevladinih udruga u raznim svjetskim autokracijama (što su mnogi dočekali na nož, postavivši pitanje kako netko može biti neovisan i nevladin ako prima donacije iz proračuna druge zemlje), USAID je posljednjih godina daleko najveći dio sredstava alocirao u lijekove protiv HIV-a/AIDS-a, cijepljenje te borbu protiv malarije i tuberkuloze. Neke zemlje, poput Malavija na jugu Afrike, bez američke razvojne pomoći nisu u stanju samostalno održavati ni osnove javnog zdravstvenog sustava.

Razvojna pomoć (u posljednje vrijeme obično nazivana razvojna suradnja da bi se kod primatelja pomoći smanjio osjećaj podređenosti, a i zbog toga što si je dobar dio zapadnog establišmenta samonametnuo kolektivni osjećaj krivnje zbog kolonijalizma), koja najčešće nije puka humanitarna pomoć, već poticana izgradnja obrazovne i zdravstvene infrastrukture, kao i ulaganje u modernizaciju poljoprivrede i energetike, sastavni je dio vanjske politike velikog dijela država.

Kritičari vladinih i nevladinih inicijativa za razvojnu pomoć često, ne bez razloga, kritiziraju činjenicu da nezanemariv dio prikupljenih sredstava nikada ne završi kod krajnjih korisnika, već se utroši na same zaposlenike razvojnih organizacija i posredničke institucije. Pored toga, razvojnu pomoć nerijetko i prisvajaju lokalni vlastodršci u zemljama primateljicama. Procjenjuje se da su prethodnih godina administrativni troškovi za USAID iznosili oko sedam posto. Zemlje članice Odbora za razvojnu pomoć OECD-a (DAC) obično troše pet do 15 posto svojih proračuna na administriranje pomoći. Kod velikih nevladinih udruga i humanitarnih zaklada ovaj postotak zna se penjati i na 10-25 posto, a kod manjih udruga i na 30 posto. UN-ove agencije i programi, također često kritizirani kao rastrošni i neučinkoviti, obično troše sedam do 10 posto na administraciju, kao što je to, primjerice, slučaj sa Svjetskim programom za hranu (WFP).

U hrvatskom slučaju podupiranje projekata razvojne pomoći organizira se i financira u okviru Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Hrvatska razvojna pomoć orijentirana je na osnaživanje zemalja u susjedstvu na njihovom putu ekonomskih i pravnih reformi potrebnih za pristupanje Europskoj uniji. Uz to, važnu komponentu ima humanitarna pomoć, uključujući onu koja je slana u Pojas Gaze. Naposljetku, razvojni projekti koje podupire RH ostvaruju se i u suradnji s obrazovnim i karitativnim crkvenim inicijativama u zemljama u razvoju.

Premda se nekome može činiti da se radi o 'bačenom' ili 'poklonjenom' novcu, ustvari se radi o složenom načinu širenja utjecaja vlastite zemlje te izgradnje onoga što se zove 'meka moć'. Naposljetku, mudro osmišljena razvojna pomoć obično ima i izravne koristi za domaće tvrtke te su one na ovaj ili onaj način uključene u pružanje vještina, tehnologija ili materijala koji se projektno prenose u zemlje primateljice razvojne pomoći.

Novac, mediji i politika

Nakon što je 'srezano' djelovanje agencije USAID, Trumpu skloni mediji i društvene mreže krenuli su s curenjem podataka o primateljima dotacija iz američkog proračuna, najčešće bez objašnjenja i konteksta. Tako je ispalo da je USAID plaćao Clintonovima, a ustvari se radi o njihovoj zakladi koja financira razne projekte diljem svijeta, često usmjerene na dostupnost obrazovanja za djevojčice i djevojke te ekonomsko osnaživanje žena. Nadalje, na udaru kritika našao se i novinski portal Politico (u Americi dostupan i u tiskanom izdanju). Politico, kao i The Economist, nudi pretplatnicima dodatne analitičke sadržaje. Pretplatnici su većinom u korporativnom sektoru, no na njihov ekskluzivni sadržaj bile su pretplaćene i mnoge američke vladine agencije, zbog čega ih je Trumpova administracija optužila da su produžena ruka Demokratske stranke i da se ustvari radi o obliku političke korupcije.

Nesumnjivo je to da su novac, mediji i politika postali izrazito isprepleteni na cijelome Zapadu, što narušava transparentnost i slobodu govora. Također se ne može pobjeći od toga da mnogi oporbeni ili disidentski pokreti i organizacije u svijetu nisu baš nastali posve spontano i organski, već su bili dio pomnog poticanja projekata upakiranih u razvojnu pomoć. No linearno rezanje razvojne pomoći i ponašanje poput slona u staklarnici lako može pomesti i razna vrijedna i važna ulaganja u suzbijanje siromaštva, zaraznih bolesti i tlačenja žena diljem Afrike i Azije.

Uloga Amerike u svijetu

Tamo gdje se Amerikanci povuku i prestanu financirati različite projekte na terenu prazninu će popuniti netko drugi, u prvom redu Kina. Trump i suradnici vjerojatno su u pravu govoreći da su njihovi prethodnici često financirali različite nišne teme i aktivnosti motivirane vrlo specifičnim ideološkim prioritetima (poput rodnog samoodređenja i povijesne rasne pravde), a ne nacionalnim interesima i milenijskim ciljevima Ujedinjenih naroda, no jedno je sigurno – KP Kine neće imati nikakvih ljudskopravaških ili ekoloških skrupula i ograda te će širiti svoj utjecaj po Africi, ali i Latinskoj Americi (koju Trumpova administracija smatra proširenim američkim dvorištem), pružajući 'jeftine' razvojne zajmove, na temelju kojih će preuzimati i zauzimati kritičnu infrastrukturu diljem svijeta. Lokalni diktatori i poludiktatori široke će ruke prihvatiti doturene juane te će s guštom 'prišarafiti' domaću oporbu i medije.

Ostaje pitanje – je li Trumpovo 'isušivanje močvare duboke države' u Washingtonu ustvari piljenje grane na kojoj Amerika sjedi – grane koja se zove međunarodne organizacije i režimi (npr. Svjetska zdravstvena organizacija), kao i međunarodna razvojna pomoć (s USAID-om kao istaknutim predstavnikom). Naime, ono što je desetljećima nakon 1945. godine Ameriku činilo moćnom i velikom nisu samo vojna i ekonomska premoć te privlačnost popularne kulture, već i izvoz pravnih i političkih normi putem međunarodnih organizacija, sporazuma i konvencija. Povlačenjem u sebe i odguravanjem europskih saveznika, Washington slabi svoj položaj u svijetu te otvara čistac za Peking i Moskvu.