'Fakat je skoro isto k'o kad smo bili klinci…', počeo je svoj osvrt na politička zbivanja prijatelj iz ranog djetinjstva. Nije Robi uspoređivao rat u Ukrajini sa stradanjima u Hrvatskoj, niti je povukao paralele o 'plinskim ucjenama' s krizom energenata koju smo početkom osamdesetih iskusili kao djeca. Nije mislio na moguću nestašicu robe ni na povećanje cijena svega, od banana, preko kave, pa sve do toaletnog papira. 'Frajeri primaju masnu lovu u Saboru i Vladi, a fore su im iz trećeg osnovne. Znaš onu našu igru sa školskog – papak, lažljivac ili faca? Netko bu tu naje…, buraz.'

Hrvatski političari nisu osobito poznati po preuzimanju rizika, a još manje po hrabrosti. Njihove su aktivnosti pomno planirane i precizno proračunate s jednostavnim računicama i nekoliko ključnih pravila. Stvaraj dojam da ugrožavaš drugu stranu, ali čini sve da ta ugroza nikada ne postane stvarnom. Prijatelja drži blizu, a 'političkog neprijatelja' još bliže, jer od njega imaš više koristi. Stranački prijatelj često ti je znatno veći neprijatelj od onoga protiv kojeg se javno boriš i s kim se svađaš. Nikada ne odustaj od vlasti bez obzira na stvarnu razinu podrške među građanima. Zlatna pravila hrvatske politike dovedena su u pitanje nizom događaja prethodnog tjedna, počevši od 'poligrafskog dvoboja' Nikole Grmoje i Marija Kapulice pred kamerama N1 televizije do najavljene ostavke gradonačelnika Splita Ivice Puljka.

Grmoja iz 3c

Na školskom igralištu uvijek treba znati koga, kada i do koje mjere možeš izazivati. Nikola Grmoja očigledno nije u potpunosti usvojio školu školskog igrališta. Na televiziji je pet puta ponovio da je, uz Pupovca, Milanovića i brojne druge, Mario Kapulica posjećivao sada već legendarni 'klub' u Slovenskoj ulici u Zagrebu. Narodski rečeno, optužio je Kapulicu da je s miloradima, draganima i zoranima tijekom lockdowna jeo škampe, ribu i janjetinu s kapulicom. Kapulici, iznimno iskusnom političaru i jednom od osnivača HDZ-a, insinuacija da jede kapulicu u takvom društvu nimalo se nije svidjela. Toliko da je spreman podvrgnuti se detektoru laži. Grmoja iz 3c neiskusno se obradovao i ponudio da će on to organizirati. Nešto stariji Kapulica spremno je dodao kako, u slučaju da stroj utvrdi da laže, odlazi iz politike. Ako pak govori istinu, Grmoja se gubi sa školskog igrališta.

Uslijedio je kiselo rukovanje kao preduvjet igre papak, lažljivac ili faca, u kojoj netko sigurno gubi. Ako se predomisle, obojica su papci, a posljedično i njihove stranke – to se ne bi svidjelo Plenkoviću, Petrovu i Nini Raspudiću. Ako samo jedan od njih odustane, taj je veliki papak, a posredno i lažljivac. Ta je situacija posebno opasna za Grmoju i Most jer oni su tu izazivači – ako Mario nije jeo u Slovenskoj, tko će im više vjerovati? Ako ispune obećanje, onaj tko ne govori istinu – ostat će zapamćen kao lažljivac. Onaj tko govori istinu, ispast će faca, i to na 'najvažnijoj hrvatskoj temi' – janjetini i kapulici u nekom zadimljenom ćumezu.

U Splitu igra bez presedana

Ivica Puljak u Splitu igra drukčiju igru, također bez presedana u našoj politici. On je u mjesecima svoje vladavine shvatio da ga suigrači (neke od opcija s kojima je u koaliciji) sabotiraju, umjesto da mu pomažu. Točka pucanja bila je optužnica koju je Državno odvjetništvo podnijelo protiv Puljkova zamjenika Bojana Ivoševića zbog prijetnji novinarki Slobodne Dalmacije - još jednog frajerskog ispada sa školskog igrališta.

Puljak je ponudio ostavku, ali i pozvao gradske vijećnike da odstupe kako bi se istodobno održali izbori na svim razinama. Mogao je ostati na poziciji, ali je odlučio preuzeti rizik, pa i po cijenu političke propasti. Ovakvi potezi mogu se ispostaviti gubitničkima, ali im se ne može oduzeti element integriteta. On pak kod političkih protivnika izaziva istu onu reakciju kao poligraf – netko će tu ispasti papak, lažljivac, a ako odigraju dobro, možda i face.

Situacije u kojima se politika i političari razgolićuju treba svesrdno podržati. Jedino promjenom ustaljenih obrazaca 'prešutnih političkih dogovora' može se vratiti povjerenje u tu važnu djelatnost i ljude koji se bave njome. Bilo bi dobro da ih kao građani razgolićujemo, ali - za početak - nije loše ni da oni to sami čine.

'Risbo, nekaj im je u vodi zadnjih dana ziher ili im je ne'ko uvalio neku lošu robu…', sad je već pomalo zlurado zaključio Robi, '…to je jedino objašnjenje što su se političari sami počeli rokat'. Aleluja!'