'Miki, kaj je frka zbog škole…', krenula je zafrkancija u kvartovskom kafiću dok je konobarica donosila treću pivu. 'Čitam, nema više bodova za upis malog u srednju za ove koji su malo sporiji i slabo čitaju i računaju.' Na ovu otrovnu primjedbu nadovezao se drugi 'prijatelj': 'J…., zakaj ste se ti i Maja uopće razvodili.'

Iako vijesti iz obrazovanja rijetko kada uspiju probiti tešku dimnu zavjesu takvih lokala, vijesti o promjeni kriterija upisa u srednju školu imaju takvu sposobnost. Posebice kada djeca 'mušterija' idu u osmi razred osnovne ili četvrti srednje.

Prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole (da, dobro ste pročitali), koji je na javno savjetovanje uputilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, sadrži određene pozitivne promjene te nekoliko njih koje zahtijevaju doradu. Pozitivno je to što se školama koje procijene da im je to nužno ili potrebno daje mogućnost organizacije prijemnog ispita.

Zagrebački problem

Navedeno nije novost jer takva odredba postoji već više godina i koristi je niz zagrebačkih škola. Premda se takva mogućnost otvara većem broju škola, ne može se očekivati da će se značajan dio njih odlučiti za takav postupak. Pitanje prijemnih ispita prije svega veže se uz uzak krug nekoliko zagrebačkih gimnazija. Već u zagrebačkom prstenu interes za gimnazijske programe pada, a rijetko kad se medijski ističe da u Zagrebu godinama ostaju neispunjena gimnazijska mjesta i u jesenskom roku.

Drugi razlog zbog kojeg se ne treba očekivati veći interes škola za prijemnim ispitima je demografski. Pad broja učenika prisutan je već desetljećima, a u nadolazećim godinama novi val smanjenja broja učenika zapljusnut će upravo srednje škole. Promjenama pravilnika predviđa se i povećanje udjela rezultata na prijemnom ispitu u ukupnom rezultatu učenika, što daje mogućnost nekima da boljim uspjehom na ispitu nadoknade neku trojku ili četvorku iz sedmog ili osmog razreda. Analize rezultata prijemnih ispita u onim školama koje ih provode pokazuju da ima takvih učenika, ali znatno manje nego što se misli u javnosti. Ocjene iz škole većinom odgovaraju rezultatu koji mladi ljudi postižu na prijemnom ispitu.

Ipak, ove su promjene pozitivne. Još bi bilo bolje da su praćene ukidanjem općeg uspjeha izračunatog kao prosjeka zaključnih ocjena na kraju školske godine. Taj prosjek ne ukazuje na jake i slabije strane učenika, njihove interese i potencijale i nije valjan pokazatelj onoga što pojedini učenik jest. Iz navedenog je jasno da ga nije opravdano koristiti pri upisu u srednjoškolsko obrazovanje. On čini višestruku štetu mladim ljudima i hrvatskom društvu. Daje lažnu ideju da je moguće u svemu biti odličan. Život nas uči da ne postoje ljudi koji su dobri baš u svemu. Gdje su ti među nama koji su odlični matematičari, kreativni u jezičnom izričaju, govornici stranih jezika, atletski kompetentni, dobri u slikanju, pjevanju, kemiji i latinskom?

Dovoljno je osvrnuti se oko sebe u lokalnom kafiću, akademiji znanosti i umjetnosti, sportskom i zastupničkom klubu - i vidjeti da takvih nema. Nema. Osim u školi. Umjesto inzistiranja na općem uspjehu iskazanom kao prosjek na dvije decimale, veću bi vrijednost trebalo dati zaključnim ocjenama u onim predmetima koji su važni za nastavak srednjoškolskog obrazovanja u određenom sektoru i programu. U svakom bi slučaju trebalo izbjeći vanjske ispite na kraju osnovnoškolskog obrazovanja, u javnosti populariziranim pod nazivom 'mala matura'. Takvi bi ispiti na kraju osnovnoškolskog obrazovanja bili potpun i to izrazito skup promašaj. Jedan od osnovnih razloga za to je činjenica da se odnose na cijelu populaciju učenika u kojoj se nalaze i oni koji na kraju osmog razreda npr. znaju osnovne matematičke operacije (i to je upitno za neke), ali i oni kojima matematika ide iznimno dobro i kojima je osnovnoškolsko gradivo dosadno. Ne postoji ispit koji bi primjereno mogao ispitati takve razlike u znanju i istodobno služiti kao dobar selekcijski instrument za upis u npr. prirodoslovno-matematičku gimnaziju.

Muljanje s dodatnim bodovima

Drugi i važniji dio promjena u pravilniku odnosi se na dodatne bodove koje su mogli ostvariti učenici sa zdravstvenim teškoćama i oni koji žive u 'otežanim uvjetima obrazovanja uzrokovanim nepovoljnim ekonomskim, socijalnim te odgojnim čimbenicima'. Naše analize tijekom godina ukazuju na izrazito povećanje broja učenika koji su stjecali dodatne bodove – posebice putem zdravstvenih teškoća. Anegdotalni uvidi iz samih škola pokazuju da su ih neki roditelji osiguravali upravo zbog upisa u srednju školu, zlorabeći pozitivan instrument kojim se pomaže onim učenicima koji se ne obrazuju i ne žive u jednakim uvjetima. Lokacijska analiza podataka o ostvarivanju dodatnih bodova ukazuje na to da se oni opet ponajviše odnose upravo na Grad Zagreb. Smjer Ministarstva da pokuša urediti ovaj dio kriterija upisa treba pozdraviti, ali to što se odluka neselektivno odnosi na sve učenike nije ni opravdano ni pravično. Unutar ovih kategorija postoje oni na čije je obrazovanje zdravstvena, socijalna i obiteljska situacija posebno teško djelovala i obrazovna politika nužno treba pokazati osjetljivost za njihovu situaciju. Da, postoje i oni koji muljaju i lažu, ali zbog njih ne bi trebalo uskratiti podršku učenicima s cerebralnom paralizom ili onima koji žive i obrazuju se u teškom siromaštvu i koji uspijevaju u školi unatoč tim uvjetima. U ovom dijelu izmjena pravilnika nužno je napraviti klasifikaciju onih kojima treba osigurati dodatni bod.

I dok se te subotnje večeri društvom u jarunskom kafiću širio polupijani smijeh, stigao je brz i jasan odgovor: 'Pero, ne seri. Sve može, ali klinca mi ne diraj.'