Prva stvar koju primijetite na ulazu u srednju školu Verzlunarskóli Íslands u Reykjaviku je stol za stolni tenis. Nakon toga tu je biljar na kojem četvorica u trenirkama uče za život, pa onda i dvorac na napuhavanje koji bi više pristajao vrtiću nego najzahtjevnijoj islandskoj srednjoškolskoj ustanovi. Nakon predavanja koje sam održao za vodstvo njihovih srednjih škola, ministarstvo i predstavnike akademske zajednice, zamjenik ravnateljice s ponosom predstavlja zbornicu u kojoj nastavnici sviraju klavir i kartaju, sobu za meditaciju i mnoge druge stvari koje su izvan standarda i u svjetskim obrazovnim okvirima.

Sve je to lijepo, ali imamo ozbiljnih problema u obrazovanju', objašnjava ravnateljica, 'prije svega s ponašanjem manjeg dijela učenika i njihovih roditelja te niskim primanjima radnika u školama. Kod vas je sigurno bolje.'

Svi za štrajk

Premda su Island i Hrvatska geografski i kulturološki udaljeni, dijeljenje iskustava u vezi određenih procesa i javnih politika može biti inspirativno. Država koja će tek ove godine premašiti 400 000 stanovnika, probleme poput onoga koji se ovih dana odigrava s u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi rješava potpuno drugačije od naših vlasti. Slijedom zakona o prosperitetu djeteta usvojenog prije nekoliko godina, kada dođe do određenog ponašanja koje je izvan granice prihvatljivog ili onog koji ukazuje na moguće probleme aktivira se međuresorna skupina praktičara koju čine škola, zdravstveni sustav, socijalna služba i policija. Temeljem ranog sustava prepoznavanja fokus djelovanja je odmah na dobrobit mlade osobe i drugih mladih u okružju. Sve aktivnosti obavezno uključuju i roditelje. Ideja je da zajednica mora omogućiti sigurno i zdravo djetinjstvo i odrastanje svima. Ne da može, nego mora. Na moje pitanje o učinkovitosti takvog rješenja, odgovaraju da je to jedini put jer time svi uključeni preuzimaju odgovornost za pojedinca što je osnova zdrave zajednice.

Akureyri je drugi najveći grad na Islandu. Sa svojih 18.000 stanovnika prijestolnica je sjevera, nadomak vulkana, gejzira, kitova i nevjerojatnih pejzaža. U sportskoj dvorani prekrasnog gradića održava se skup osnovnoškolskih ravnateljica i ravnatelja. Sve je vrlo pristojno i umjereno. Na pozornicu izlazi vođa učiteljskog sindikata prikazujući podatke koji ukazuju da su prosječna primanja nastavnika (5300 eura neto) 9 posto ispod medijalne plaće na državnoj razini. Nastavlja da je od 2016. jaz uplata u mirovinski fond u javnom i privatnom sektoru narastao čak 40 posto i da se sve manje mladih odlučuje za rad u obrazovanju. Na kraju govora uz predsjednika ravnateljskog udruženja javno pita tko je za štrajk. Cijela se dvorana diže na noge i plješće.

Umjesto ljutnje, smijeh

Na moje pitanje organizatoru jesu li pozvani predstavnici ministarstva ili grada da čuju i vide ovo, stiže kratak odgovor: ne želimo političare ovdje, obrazovanje je iznad politike. Svi su spremni na štrajk, bez obzira na to vode li školu, poučavaju li ili kuhaju u njoj. Nakon nekoliko pića, kad nordijsku suzdržanost zamijeni razuzdanost plesa na hitove ABBA-e, mnogi će se požaliti na činjenicu da mladi nastavnici ne mogu doći do nekretnine, da im je teško naći nastavnike matematike, da ih je strah za budućnost ovog prevažnog resora: problemi gotovo isti kao u Hrvatskoj, bez obzira na bilijarske stolove i dizajnerski opremljene kabinete.

Ispijajući pivo od 11 eura u Akureyri Backpackers Pubu u društvu nekolicine ravnateljica i ravnatelja stiže vijest o reakciji vladajuće stranke na najavu štrajka: 'Islandski odgojno-obrazovni radnici su neodgovorni. Sve manje rade i traže sve veće plaće'.

Dok bi kod nas takva vijest izazvala srdžbu, ovdje su se svi počeli glasno smijati: 'Kakve budale…We are going to fucking crash them!'

Treba učiti od najboljih. Skál! Živjeli!