Fotografije iz brojnih ruskih gradova na kojima i staro i mlado u dugim redovima čeka da posljednji put zarije zube u Big Mac i dočepa se milkshakea od jagode na Zapadu su dočekane kao mala pobjeda. Vladimiru Putinu ta se slika nimalo nije svidjela jer ukazuje na ovisnost dijela ruskih građana o 'dekadentnom' utjecaju koji je desetljećima služio isključivo 'podčinjavanju' velike majke Rusije. Slabo je carstvo koje može ugroziti plastični hamburger, a nije u puno boljem stanju ni ono koje kao oružje koristi pomfrit i kečap.

Premda se o tome nedovoljno govori u Hrvatskoj, napad Ruske Federacije na suverenu Ukrajinu dio je nacionalističke politike usmjerene jačanju političkog i gospodarskog suvereniteta jedne od najvažnijih zemalja svijeta.

U romantiziranim idejama o obnavljanju velike Rusije i još većeg Sovjetskog Saveza, ruski nacionalisti vide neovisnost brojnih država s kojima trenutno graniče kao povijesnu pogrešku, trenutno stanje koje će uskoro zamijeniti neke nove strukture u kojima će utjecaj Zapada biti znatno slabiji.

U tom novom poretku Rusija će zauzeti mjesto koje zaslužuje – bit će jedan od nekoliko svjetskih imperija, onaj koji je osobito važan za spajanje Europe i Azije. Za ostvarenje tog 'veličanstvenog' sna, kao i više puta u povijesti, ljudi će biti ubijani, snovi djece i mladih bit će sustavno uništavani, a sjećanja na neka bolja vremena bit će nepovratno izbrisana.

Kada krene rat iz glave nekih koji misle da su neodoljiva sila, kao što je pisao (Mc)Dostojevski prije 145 godina, cijelo čovječanstvo i stoljećima stvaran napredak krenu nizbrdo. Bez kočnica i vrlo brzo. San o novom svjetskom poretku, koji Putin ovih dana pretvara u krvavu stvarnost, nije samo njegov. Političke opcije, od SAD-a, Engleske i Kanade do Francuske, Njemačke i Italije, već desetljećima snivaju isti san. U tom snu globalizacija simbolički propada upravo posljednjim ugrizom u mekano pecivo. Još jednom i nikada više – govore Le Pen, Orban, Salvini, Farage i mnogi drugi.

Isti san snivaju i hrvatski nacionalisti, oni koji su redom u prethodnim godinama podržavali djelovanje Rusije i Vladimira Putina. On im je uzvraćao ne samo moralnom podrškom, već i financijski, jer zna da se carstva najbolje razbijaju iznutra. U svom snu o velikoj Hrvatskoj, oslobođenoj globalnih utjecaja, oni se ni po čemu ne razlikuju od kremaljskih ideologa. U toj viziji svijeta sanjaju se neke imaginarne države, a surađuje se s onima koji svojataju hrvatsku zemlju i ljude u koje se svi tako srčano kunu. Srpski nacionalisti bit će im neprihvatljivi, ali već s mađarskim, slovenskim i talijanskim vrlo će brzo naći zajednički nazivnik. Nema veze što će netko reći da je Baranja dio Mađarske, a Rijeka dio Italije… to su ipak naši ujedinjeni protiv 'velikog gazde'. Naivno je i nepametno razmišljanje da se globalizirani svijet može tek tako deglobalizirati. Jednako je nepromišljano razmišljanje da se globalistički procesi mogu nastaviti na jednak način. Zapadne sile u trenutnoj situaciji pokušavaju primijeniti iste obrasce korištene u Hladnom ratu, zanemarujući činjenicu da je svijet već dugo podijeljen i da je sjaj zlatnih svodova davno izblijedio.

U toj borbi nacionalizma i globalizacije pobjednik je već poznat. Kad prođe žgaravica od brze hrane i kad propadnu diktatori, svijet će biti još povezaniji, ali najveća žrtva, što nam dokazuju povijest i prekrasni ruski klasici, bit će isključivo ljudi. Kako u Ukrajini, tako i u Rusiji. U ratu svi gube.