komentar borisa jokića

Politika MI protiv NJIH radi i u Zagrebu i u Calgaryju: Što možemo naučiti od Kanađana?

Boris Jokić
Boris Jokić
Više o autoru

Bionic
Reading

U situaciji u kojoj svi trguju podjelama, mržnjom, strahom i pesimizmom, javnost treba obratiti pažnju na one koji neće odmah opsovati i mrziti samo zato što se misli drukčije. One koji će biti jasni u svojim stavovima, ali istodobno u komunikaciji, možda ne baš kao ovi u Kanadi, biti pristojni i civilizirani. Ima li u hrvatskoj politici uopće takvih?

Velika naljepnica 'Fuck Trudeau' ponosno strši na prtljažniku crvenog Fordova kamioneta F-150 koji polako klizi prema centru Calgaryja. Aktualni premijer u Alberti, koji vlada od studenoga 2015., nikada nije bio omiljen – preliberalan i premekan za konzervativne cowboye koji svoj standard temelje na niskim porezima, nafti i prirodnom plinu.

Ipak, psovka na javnom mjestu uvelike odudara od pristojnosti Kanađana. Društvo je to u kojem je učtivost ponekad dovedena do 'nepodnošljivosti', a kršenje pravila (bez obzira na njihovu smislenost) smatra se potpuno neprihvatljivim. U nekim je saveznim državama, recimo, na ulici zakonski dopušteno pušiti crack, ali ne i popiti pivo. Naljepnica je znak društva čije norme i vrijednosti nagriza rastuća polarizacija. Premda puno mlađa, time i ranjivija, hrvatska demokracija može puno toga naučiti iz kanadskog primjera i u izbornoj godini spriječiti neke od izrazito negativnih pojava koje prate ovaj globalni politički trend.

Justin Trudeau
  • Justin Trudeau
  • Justin Trudeau
  • Justin Trudeau
  • Justin Trudeau
  • Justin Trudeau
    +2
Justin Trudeau Izvor: EPA / Autor: MARISCAL

Iste 'teške' teme

Opasnost političke polarizacije postaje vidljiva u trenucima u kojima prijateljski i obiteljski razgovori i odnosi postanu taoci stavova natopljenih prezirom i mržnjom prema suprotstavljenoj poziciji u vezi migracija, održivosti, poreza, otpada, zdravstvenog i obrazovnog sustava – sve je gotovo isto kao i kod nas. Zbog politike dolazimo u situacije da izgubimo kontakt s najbližima ili, u boljem slučaju, odustajemo od razgovora o 'teškim' temama vraćajući se na sport, vremensku prognozu, country/turbofolk i tuđe živote. Donedavno bismo s onima koji misle drugačije spremno ulazili u razgovore, slušajući tuđa i zagovarajući svoja mišljenja. Argumentirane rasprave omogućavale su iznalaženje pozicija kao preduvjeta razvoja kako osobnih odnosa, tako i društava u cjelini. Odustajanje od ovakvih obrazaca primjećuje većina Kanađana u svojim životima, a za njima nimalo ne zaostaju ni građanke i građani Hrvatske.

Strah i mržnja - kontrola

Poticanje političke polarizacije svjesno je djelovanje političkih snaga u gotovo svim zapadnim demokracijama – argumentirano, uključivo i pomirljivo postaje gubitnička pozicija. Političke stranke većinom računaju na svoje birače promicanjem dva osnovna negativna emocionalna obrasca – straha i mržnje. Znanstvene psihološke spoznaje ukazuju na to da su upravo ove emocije sredstva kontrole ponašanja. Brojne su mogućnosti korištenja straha te se on jednako učinkovito primjenjuje na ugrozu od liberalnih i konzervativnih vrijednosti i praksi. Mržnja je još opasnija emocija i političari je olako usmjeravaju prema vjernicima, ateistima, pripadnicima drugih naroda, seksualnih manjina, migrantima… Sve navedeno služi tome da se nađemo u situaciji MI protiv NJIH. Kada tome dodamo da je većina naših socijalnih interakcija prebačena na društvene mreže i internet, idealna igrališta za igru na jedan gol ili koš i to uvijek s onima koji misle kao mi, ne trebaju čuditi naljepnice protiv premijera u Calgaryju, napadi kalašnjikovom u Zagrebu, prijetnje smrću onima koji misle drukčije od nas ili onima koji imaju drugu boju kože.

Tu utakmicu mržnje i straha igraju baš svi, a posebice će tome biti tako 2024. godine u Hrvatskoj i Kanadi, kada će mnogi željeti ostvariti kratkoročne političke ciljeve dolaska na vlast. Za razliku od trenutnih ciljeva, polarizacija ima izrazito dugoročno negativne društvene posljedice. Poput otrova, ona ulazi u svaku stanicu i razara odnose koji su desetljećima građeni, uzrokujući rast međusobnog nepovjerenja i agresije.

U godini u kojoj nas očekuje niz izbora očekivati od političkih aktera (počevši od predsjednika Vlade RH koji promiče ideju o dvije Hrvatske) da odustanu od dominantnog obrasca poticanja podjela možda nije realistično. U situaciji u kojoj svi trguju podjelama, mržnjom, strahom i pesimizmom, javnost treba obratiti pažnju na one koji neće odmah opsovati i mrziti samo zato što se misli drugačije. One koji će biti jasni u svojim stavovima, ali istovremeno u komunikaciji, možda ne baš kao ovi u Kanadi, biti pristojni i civilizirani. Nadolazeći mjeseci pokazat će ima li u hrvatskoj politici uopće takvih.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.