I HDZ može biti zadovoljan upravo završenim europskim izborima. Jer – da su se kojim slučajem izbori za članove Europskog parlamenta iz Hrvatske proveli samo koji tjedan kasnije, stranka Andreja Plenkovića mogla se spustiti i ispod 20 posto podrške birača. Ovako je HDZ ipak osigurao tri posto prednosti ispred SDP-a, čiji je predsjednik Davor Bernardić gotovo u suzama dočekao vijest o četvrtom osvojenom mandatu i mandatskom remiju s vladajućom strankom.

I dok je Bernardić djelovao kao da je – ni kriv ni dužan – neočekivano osvojio Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu, Plenković je morao brže-bolje naći opravdanje za najgori izborni rezultat svoje stranke u postocima na hrvatskim parlamentarnim i europskim izborima otkako se oni provode od 1990., odnosno od 2013. Opravdanje je našao u disperziji političkih opcija i nizu lista, ali ne i u onom ključnom. A to je gotovo tromjesečno nizanje afera vezanih uz HDZ i više imena u stranci i Vladi te osjećaj nemalog broja HDZ-ovih birača da je stranka ostala bez boje, okusa i mirisa pod vodstvom Andreja Plenkovića i suradnika.

Nakon što je HDZ na europskim izborima osvojio rekordno niskih 22,72 posto glasova birača i razočaravajuća četiri mandata u Europskom parlamentu, gotovo kao loš znak budućih događaja djeluje sada prometna nesreća u kojoj je u ožujku sudjelovala ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac. Do ovog omena ministrica Žalac slovila je kao veoma perspektivna kandidatkinja HDZ-a na europskim izborima, ali je slijed događaja učinio svoje.

Sve slabiju percepciju stranke i Vlade u javnosti pojačale su nove informacije vezane uz aferu SMS i HDZ-ova drugog čovjeka stranke i Hrvatskog sabora Milijana Brkića, a nastavila još jedna afera vezana uz potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, kojemu su ovaj put nelažirane fotografije, i to one satelitske, potvrdile kakvom neprijavljenom imovinom raspolaže. Na pitanje o vlastitoj imovini i prihodima morao je odgovarati i ministar koji se inače bavi državnom imovinom, Goran Marić, a sve je začinio politički nevjerojatno nespretni ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, čija je kampanja u korist reforme mirovinskog sustava kontraproduktivno dovela do velikog uspjeha referendumske inicijative '67 je previše'.

Naposljetku, Andrej Plenković, koji je odreda branio sve svoje ministre, sastavio je HDZ-ovu listu za europske izbore u kojoj je čak deset od dvanaest kandidatkinja i kandidata dobilo manje od 4,50 posto preferencijskih glasova birača u odnosu na glasove za cijelu listu. S jedne strane neprepoznatljivi na izborima, a s druge prepoznatljivi u aferama i nepopularnim potezima, HDZ-ovci nisu ni mogli proći bolje od aktualnog rezultata. I zato mogu biti zadovoljni prvim mjestom.

Honorirala se ozbiljnost te prepoznatljivost i – zajedništvo

Hoće li sada netko iz redova Europske pučke stranke, čijem je multieuropskom i eurobirokratskom profilu Andrej Plenković puno sličniji nego li svemu što HDZ predstavlja u svim svojim agregatnim stanjima, ponuditi kakav važan položaj unutar institucija Europske unije? Dogodi li se to unatoč HDZ-ovu relativnom neuspjehu na europskim izborima, Andrej Plenković ponudu bi svakako trebao prihvatiti. Sljedeća je prilika krajnje neizvjesna, a HDZ u odnosu na početak ožujka 2019., kada je za stranku i njezina predsjednika sve još izgledalo lako ostvarivo, čekaju poprilično turbulentni mjeseci uoči skorih predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Naime, snaga je HDZ-a na europskim izborima dovedena u pitanje te više nije nemoguće da stranka sličan rezultat, ako ne i slabiji, doživi na izborima za Hrvatski sabor sljedeće godine. Tim više jer je disperzija o kojoj govori Andrej Plenković iznjedrila izazivače sa svih strana. HDZ-u jedina utjeha može biti činjenica da je glavnina tih izazivača desnije od njega te sve te stranke, koalicije i pojedince lakše može privesti pod vlastiti kišobran, a sada ni velika koalicija sa SDP-om više ne djeluje kao nemoguća opcija u budućnosti.

Iako ganuti Davor Bernardić ima razloga za radost, SDP-ov rezultat od 18,71 posto glasova birača samo je potvrda da se stranka rezultatski vratila negdje u vrijeme izbora za Županijski dom Sabora 1997. te da je na europskim izborima ove godine imala i puno sreće. A najveća je sreća za SDP to što su mu birači odradili ono što Davor Bernardić, ali i njegovi oponentni ne rade već godinama. To je poruka da hrvatsko biračko tijelo jednostavno želi kakvu-takvu ozbiljnu oporbu bilo kakvoj vlasti. I ne želi dugotrajni politički monopol, niti je sklono tzv. orbanizaciji domaće politike. Čim se SDP nakon utišavanja unutarnjih svađa nalik na situacije u dječjem vrtiću, ali bez šarma, okrenuo zajedničkom cilju i odradio makar konfekcijsku kampanju, podrška birača nije izostala. Općenito, na europskim se izborima honorirala ozbiljnost te prepoznatljivost i – zajedništvo.

Zbog toga je Ruža Tomašić zasluženo osvojila treći uzastopni mandat u Europskom parlamentu i najveći broj preferencijskih glasova. Kakve god stavove zastupala, počesto krajnje anakrone, u javnosti se nametnula kao dosljedna radnica te u utrci na desnici uvjerljivo pretekla liste predvođene Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem, odnosno Marijanom Petir. Očito je Ruža Tomašić bila motor HDZ-ovih lista na europskim izborima 2013. i 2014. te organska kandidatkinja najvećeg dijela HDZ-ova biračkog tijela. Takvih kandidata na ovogodišnjoj HDZ-ovoj listi nije bilo ni u tragovima predstavljenih stavova i osobnosti. Zato uspjeh neovisnog kandidata Mislava Kolakušića ne čudi. On je u slijedu potrage birača, osobito nezadovoljnih postojećom ponudom na vlasti i oporbi, prikupio ključne prosvjedne glasove i postao novi Živi zid. Zapravo neka vrsta 'živog suca' u politici, nastavljajući trend pojedinaca koji su u određenom trenutku zabljesnuli na hrvatskim izborima, poput Borisa Mikšića i Ivana Vilibora Sinčića na predsjedničkim i Mirele Holy na europskim izborima.

Kolakušić sada ima prigodu kapitalizirati svoj uspjeh i na predsjedničkim izborima koji također postaju sve dinamičnijima i personalno raznolikijima. Ostvari li na njima bivši sudac Trgovačkog suda dobar rezultat, privlačeći birače idejama o koncentraciji vlasti i odlučnim potezima, Hrvatska bi mogla dobiti novu oporbenu opciju i na parlamentarnim izborima. To što su njegove zamisli o upravljanju na razini stripa o sucu Dreddu, ali bez duhovitosti, zasad ne čine prepreku, nego dapače prednost. Bit će uskoro prilike i za pravo stanje stvari.

Koaliranje se i te kako isplati

Napokon, europski su izbori pokazali da se koaliranje i te kako isplati. Osobito za neke stranke. Amsterdamska koalicija zapravo je doživjela neuspjeh unatoč osvojenom mandatu jer je ovaj savez stranaka prošao svugdje loše osim u Istarskoj županiji te u Primorsko-goranskoj i Zagrebačkoj županiji, odnosno ondje gdje su pojedine članice koalicije imale regionalne i lokalne izborne utvrde. Da se Glas i HSS nisu priključili IDS-u, doživjeli bi pravi debakl te su na taj način zamaskirali svoj neuspjeh. Ovako su taj ishod prepustili staroj zvijezdi hrvatske politike Milanu Bandiću, zatim donedavnoj zvijezdi Boži Petrovu i njegovu Mostu nezavisnih lista te aktualnoj novoj zvijezdi Daliji Orešković, koja je, nakon vjerojatno najslabije iskorištene početne prilike u hrvatskoj politici u posljednje vrijeme, pravnički primat u politici morala prepustiti Mislavu Kolakušiću. Možda bi se Bandić i Petrov pri završetku svojih političkih karijera mogli učlaniti u HDZ, a Dalija Orešković u SDP, pa da poraženih bude manje.