Nažalost, za razliku od lokalnih, parlamentarni izbori nisu zakonski fiksirani, već je trenutak u kojem će vladina većina predložiti raspuštanje Sabora predmet procjene izvršne vlasti o optimizaciji vlastitih izbornih šansi te oporbenog nagađanja kada bi se to moglo dogoditi, kao i zahtijevanja što ranijih izbora. Krajnja odluka je na predsjedniku, a on može odabrati neku od nedjelja najmanje 30 te najviše 60 dana nakon raspuštanja Sabora, no okvir za djelovanje daje Vlada putem saborske većine.

Premijer je nedavno izjavio da zasigurno nećemo ići na izbore u prvom, niti u zadnjem tromjesečju. Također, nema naznaka da bi Vlada priželjkivala izbore na isti dan kada su i oni za Europski parlament, odnosno 9. lipnja. Izbori stoga najvjerojatnije neće biti prije Uskrsa, niti preblizu europskim izborima zbog efekta zamora birača (učestali odlasci na birališta smanjuju interes, stoga i izlaznost, a odaziv u drugom krugu lokalnih i predsjedničkih izbora također je redovito niži nego u prvom krugu). Pored toga, mala je šansa da će se izbori održati u doba politički mrtve sezone, u kolovozu.

Predsjedničke izbore raspisuje Vlada (jer ih predsjednik ne može sam o sebi raspisati), s time da se oni imaju održati najranije 60, a najkasnije 30 dana prije isteka mandata (18. veljače), što nas dovodi do izglednog datuma 22. prosinca (kada je bio prvi krug izbora i prije pet godina) ili eventualno 29. prosinca. No prije nego se upustimo u daljnju spekulaciju o možebitnom datumu parlamentarnih izbora, trebamo malo sagledati kontekst onoga što se u Saboru još ima događati prije njegova raspuštanja.

Gust raspored

Dnevni red za aktualnu sjednicu Sabora prilično je gust, a sadrži i niz oporbenih prijedloga, potencijalnih izvora žustrih prijepora, čime će se možda najaviti teme oko kojih će se lomiti koplja i na samim izborima. Sjednica počinje 15. ovoga mjeseca, a zadnji za sada zakazani dan zasjedanja je 22. ožujka. Osim niza važnih zakona (primjerice, drugo čitanje Zakona o referendumu) koje Sabor treba raspraviti, Vlada još treba donijeti uredbe o koeficijentima o plaćama koje se isplaćuju iz COP-a. Dakako, upravo ovo predizborno doba pogodno je za sindikalni pritisak na Vladu i pregovaranje o što povoljnijim materijalnim pravima za radnike u javnom sektoru.

U Saboru je za sada najavljeno 205 točaka dnevnog reda, od kojih su neke prethodno neraspravljeni oporbeni prijedlozi stari po godinu-dvije, a neki su nove teme koje će vrlo vjerojatno dići podosta prašine. Poneki prijedlozi iz oporbenih redova u međuvremenu su postali izlišni jer je vladina većina već progurala novi kroj izbornih jedinica. Mostovci, recimo, predlažu dopisno i internetsko glasovanje, no postoji nepisano pravilo (preporuke Venecijanske komisije Vijeća Europe) da se izborna pravila ne mijenjaju u istoj godini u kojoj se provode izbori, a na koje se odnose.

Eksplozivne teme

Među točkama dnevnog reda 21. sjednice Sabora naći će se i neki oporbeni prijedlozi (a parlamentarna većina će ih najvjerojatnije redom odbiti podržati) koji bi mogli izazvati dosta interesa javnosti te biti podloga za rasprave, svjetonazorsko profiliranje i zaoštravanje koje će se protegnuti i u izbornu kampanju. Od mnoštva predloženih točaka, izdvajamo one za koje pretpostavljamo da će imati najviše odjeka. Premda su neke od prijedloga u proceduru uputili pojedinačni zastupnici, radi preglednosti ovdje ih navodimo sukladno stranačkom predznaku predlagača. Možemo! predlaže mogućnost upisa istospolnih parova u rodni list prilikom posvojenja, traži da hormonski tretmani i kirurški zahvati kao terapija za rodnu disforiju budu na teret HZZO-a te želi pristup potpomognutoj oplodnji i za lezbijske parove. Nasuprot tome, Domovinski pokret želi iz Zakona o državnim maticama ukloniti mogućnost upisa promjene spola te ga regulirati zasebnim propisom. Radnička fronta želi da se prekid trudnoće obavlja na teret HZZO-a. Ista stranka želi vraćanje godišnjih kvota za strane radnike. Uz to, skupina zastupnika (SDP, Socijaldemokrati, Možemo, GLAS, HSS, SSIP, Centar) traži da se u Ustav unese odredba o slobodnom odlučivanju žene o trudnoći, tj. zajamči pravo na prekid trudnoće.

Ustavni suci

Osim aktualnog izbora novog glavnog državnog odvjetnika, Saboru slijedi izbor većeg broja sudaca Ustavnog suda. Naime 7. lipnja istječe aktualni osmogodišnji mandat ustavnih sudaca. Snježana Bagić i Mario Jelušić su u drugom mandatu te se neće moći ponovno kandidirati, što znači da će biti dva upražnjena mjesta. U lipnju prvi mandat istječe za Andreja Abramovića, Ingrid Antičević Marinović, Branka Brkića, Lovorku Kušan, Josipa Leku, Davorina Mlakara, Rajka Mlinarića i Miroslava Šumanovića. Preostalim ustavnim sudcima, uključujući predsjednika tog suda Miroslava Šeparovića, mandat istječe tek u listopadu iduće godine.

Dvotrećinska većina za izbor ustavnih sudaca u Saboru često se pretvarala u priliku za politički dogovor HDZ-a i SDP-a, a zauzvrat je rezultirala time da bi bivši zastupnici i ministri ovih stranaka završavali kao ustavni suci. U međuvremenu je došlo do raskola saborskog kluba SDP-a, tako da nije nemoguće da će vladina većina do dvotrećinske većine pokušati doći zaobilaznim putem, primjerice dogovorom s klubom Socijaldemokrata, koji kontrolira 17 od 25 ruku, koliko je parlamentarnoj većini potrebno da dosegne 101 glas za izbor ustavnih sudaca. Preostalih osam ruku morat će negdje drugdje potražiti, možda među nekim od bivših ili sadašnjih zastupnika Domovinskog pokreta i Suverenista. Alternativno, SDP i partneri na lijevom centru svoj će glas za ustavne suce pokušati uvjetovati HDZ-ovim prihvaćenjem nekih od ranije spomenutih prijedloga. Prvi scenarij je vjerojatniji. Ustavne suce Sabor će svakako trebati izabrati prije 7. lipnja, no oni stupaju na dužnost istekom aktualnog mandata, a sam izbor potrebno je pokrenuti podosta ranije jer uključuje javni poziv, predaju kandidatura, raspravu u nadležnom odboru te potom plenarnu raspravu i glasovanje.

Ljeto ili jesen?

Hrvatskoj izbornoj praksi ljetni odlasci na birališta nisu strani. Oni obično idu u korist stranci na vlasti te kao posljedicu imaju smanjenu izlaznost. Podsjetimo, posljednji izbori su, u predahu između dva vala koronavirusa (što i jest bilo opravdanje za ljetni datum), održani 5. srpnja. Ekstremni slučaj su, dakako, ratni izbori 1992. godine, održani 2. kolovoza.

Ako se Sabor raspusti sa zadnjim danom aktualne sjednice (22. ožujka), a predsjednik istoga dana raspiše izbore, na raspolaganju bi mu bili 21. travnja, 28. travnja, 5. svibnja, 12. svibnja i 19. svibnja. Travanj bi bio prikladniji kako bi se ostavio 'razmak' do europskih izbora, no pitanje je hoće li do 22. ožujka biti moguće raspraviti sve točke i izabrati ustavne suce. To znači da bi Sabor mogao nastaviti s radom i nakon europskih izbora. Takav scenarij upućuje na rujanske izbore. Inače, parlamentarni izbori u Hrvatskoj su do sada najčešće održavani upravo najesen – u listopadu 1995., studenom 2003., studenom 2007., početkom prosinca 2011., u studenom 2015. te u rujnu 2016.