Krajnje sumnjivi slučajevi transplantacije iz 2019. godine u kojima dvojici hrvatskih muškaraca svoje bubrege dragovoljno ustupaju siromašni vozač kamiona iz Srbije i pekar s Kosova više je nalik plodu mašte scenarista kriminalističke serije nego nečemu što se u najboljem hrvatskom bolničkom centru doista moglo dogoditi. I nevjerojatna priča čije je hitno razjašnjenje od iznimne važnosti za Hrvatsku i njezin zdravstveni sustav – jednu od rijetkih preostalih institucija u koje građani imaju određeno povjerenje.

Priča je to i s nizom neodgovorenih pitanja: na kojim su se to životnim cestama prije te 2019. uspjeli susresti siromašni šofer iz Pančeva i potrebita osoba iz Hrvatske? Što je nagnalo oca šestero djece iz Prištine ili Prizrena da jedan od svoja dva funkcionalna organa donira osobi iz Splita ili Zagreba? Je li moguće da je jedina veza koja ih povezuje ona financijska? Ako je tome tako, koja kriminalna organizacija stoji iza povezivanja onih koji žele prodati svoje organe i onih koji ih žele kupiti u našoj zemlji? Jednako važno i bolno pitanje je ono s kojim su strukturama u javnozdravstvenom sustavu povezane te kriminalne organizacije. Odgovore na ova teška pitanja u što skorijem roku morat će osigurati Državno odvjetništvo i policija.

Jednako jasni i još brži odgovori trebaju stići iz zdravstvenog sustava. Dobro je za Hrvatsku to da je zdravstvena inspekcija, prema riječima ministra zdravstva Vilija Beroša, sama utvrdila niz nepravilnosti do razine da je temeljem nalaza privremeno zabranjen program presađivanja bubrega živih nesrodnih darivatelja u KBC-u Zagreb. Još značajnija je najava da su na slučaj ukazali sami zdravstveni djelatnici – oni koji su svjesni poraznih posljedica zataškavanja ovakvog slučaja. Ministar ukazuje na propuste u području informiranog pristanka – drugim riječima, jesu li i na koji su način strani državljani uopće pristali na operaciju. Osim toga, naglašava se nedostatak njihova primjerenog dugogodišnjeg praćenja te posebice procjena psihosocijalnih elemenata. Nešto razumljivijim rječnikom, ministrove riječi govore da nije jasno jesu li i kako ti ljudi pristali na transplantaciju. Jesu li uopće mogli razumjeti sve elemente postupka doniranja i transplantacije? Jesu li na primjerenoj kognitivnoj razini da uopće donesu takvu odluku? Nevjerojatan slučaj toliko je sumnjiv da su u bolnici Merkur odbili provesti transplantaciju, ali su je učinili na Rebru. Isti sustav, isti zakon, isti slučaj – drugačija odluka.

Slučaj sumnjive transplantacije bubrega nakon vjerojatne prodaje organa (u koji god celofan pokušali to upakirati, radi se o prodaji) zahtijeva najoštrije sankcije svim uključenima. Nema tu mjesta cehovskoj i interesnoj zaštiti 'naših' koja se često pojavljuje u sličnim slučajevima. Brza i oštra reakcija nužna je iz etičkih, profesionalnih, ali i društvenih razloga. U potpunoj eroziji povjerenja građana u institucije, kojem svjedočimo u prethodnim desetljećima, ključno je pokušati zadržati razinu općeg povjerenja u kvalitetu sustava javnog zdravstva i u etičnost onih koji rade u njemu. Važno je boriti se za ideju da svi imamo osiguranu kvalitetnu medicinsku uslugu stručnih ljudi koji se vode idealom pomoći pacijentima bez obzira na to tko su, što su, odakle su i koliko imaju. Ta je ideja jedan od temelja hrvatskog društva.

Izgradnja povjerenja u sustave mukotrpan je posao u koji se ugrađuju tisuće uspješnih intervencija i transplantacija što su spasile brojne živote. Nagristi ga mogu korumpirani i zli pojedinci, ali urušiti ga može, prije svega, nespremnost da se na sumnjive slučajeve beskompromisno i pravodobno odgovori. Ovaj slučaj to zaslužuje.

Pročitajte ponovno i začepite nos:

Siromašni vozač kamiona iz Srbije i pekar s Kosova doniraju bubrege hrvatskim muškarcima!