Ako je u to dosad i bilo imalo sumnje, sada je potpuno jasno - Davor Bernardić nije sposoban biti lider oporbe. Nakon što u nekoliko mjeseci na čelu SDP-a još uvijek nije napravio ništa osim što je najavio neke projekte, jučer je uspio pokazati da nije sposoban organizirati iole oštriji i kvalitetniji napad na Vladu
Ma naravno da nije bilo za očekivati da će SDP interpelacijom uspjeti srušiti ministra obrazovanja Pavu Barišića, teško kompromitiranog optužbama za plagiranje. A jednako tako nije bilo za očekivati ni da će se HDZ odreći svog ministra zbog, po njima, tako trivijalnog razloga. Razumljivo, jer njima je isti takav plagijator, Milijan Brkić, potpredsjednik Sabora i ugledni član stranke. I za HDZ, plagiranje polako od iznimke postaje pravilo pa to, valjda, nikoga više ne čudi. Jedino što u ovoj priči itekako čudi je to da SDP pod novim vodstvom Davora Bernardića nije pokazao bar malo više volje i sposobnosti da vladajućima zagorča život. A mogli su.
Od cijele oporbe koja je napadala Barišića i premijera Andreja Plenkovića, bljedunjavošću je prednjačio upravo Bernardić koji je povremeno izgledao kao da se i sam pita zašto je tražio interpelaciju.
Uvodno je pričao o svemu i svačemu, najmanje o Barišiću i plagiranju, a čak je propustio i poentirati na novom slučaju autoplagiranja, koje je punilo stranice internetskih portala cijeli dan. Kao da je govor napisao tri dana prije i nije ga želio promijeniti. Osim toga, stalno je ponavljao da se osjeća nelagodno, pokušavao uvjeriti Plenkovića da nije 'zločesta' oporba, pa je čak u jednom trenutku imao potrebu to potkrijepiti naglašavanjem toga kako je obećao Plenkoviću podršku za vraćanje Ine u hrvatske ruke. Nedostajalo je samo da se ispriča Plenkoviću zato što ga uznemirava interpelacijom.
Takvog blijedog šefa oporbe premijer je bez problema porazio svojim argumentima i tek je SDP-ova Sabina Glasovac, uz još poneku iznimku, popravila prilično slab dojam cijele oporbe kad je kontraargumentima pritisnula vladajuće. Kad se kaže 'cijele oporbe', misli se na šačicu njih koji su sudjelovali u raspravi. Naime, iako je čak 45 zastupnika oporbe potpisalo zahtjev za interpelacijom, većinu vremena ukupan broj zastupnika u sabornici nije prelazio 20-ak. Pa ako oporbi nije stalo do rušenja ministra, nego im je važnije biti negdje drugdje, o čemu onda uopće pričamo?
Kad se jučerašnjem fijasku pridoda i onaj od dana prije, kad je Bernardić amaterski pokušao podmetnuti spin da i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kritarović smatra da Barišić mora napustiti Vladu, vidi se da on nije kalibar za šefa oporbe. A pogotovo je smiješno bilo gledati kako Bernardić u srijedu navečer na RTL-u reterira od svog popodnevnog spina, dok u isto vrijeme potpredsjednik mu stranke Peđa Grbin, kojeg je Bernardić valjda zaboravio brifirati o novom razvoju situacije, na N1 televiziji i dalje potvrđuje očito lažnu tvrdnju šefa svoje stranke da predsjednica podržava Barišićev odlazak.
'Mediji me mrze, a ja sam sve bolji', rekao je jučer u jednom trenutku Bernardić. Izgledao je kao da u to čvrsto vjeruje. Istina je, dakako, drukčija. Niti mediji mrze Bernardića, niti je on sve bolji. Ali se vjerojatno nada da će, ako to ponovi dovoljan broj puta, svi u SDP-u u to povjerovati pa će još dugo zajedno uživati u toj iluziji. Sjedeći u oporbi.