Kurikularna reforma i dalje u javnosti diže ogromnu prašinu. Mene, kao potpuno nepristranu osobu koja u tom postupku nije sudjelovala, to čudi sve više i više jer mi se čini da je cilj onih koji u reformi aktivno sudjeluju poboljšati programe za naše učenike, nastavnike i roditelje i stvoriti pretpostavke da uđu na tržište rada s kvalifikacijama koje će im omogućiti ne samo da pronađu posao ili se dalje obrazuju, nego i da sami stvaraju posao, što je za Hrvatsku iznimno bitan koncept.

Odlučila sam pročitati pojedine dijelove kurikuluma kako se ovaj komentar ne bi isključivo odnosio na pitanje financiranja provedbe kurikuluma i njegova donošenja, nego kako bih iz pozicije poslodavke mogla dati suvisao komentar o tome što će oni koji završe određene programe moći napraviti da, na primjer, dođu u moju tvrtku.

Prvo sam zapazila da je cijeli projekt, uključujući pripadajuće dokumente, javno dostupan, što je, složit ćete se, u Hrvatskoj rijetkost. Jednako tako, prelistavši pojedine cjeline, zaključila sam da je u njemu sudjelovala sva sila stručnjaka, od osnovne, preko srednje škole pa sve do različitih fakulteta. Ne znam kako su imenovani i tko su svi ti ljudi, ali čini mi se da su zastupljene sve strane, što je svakako za pohvalu.

Zavirila sam u kurikulum za tehničko i informatičko područje jer sam pristrana i smatram da je važno da moji budući zaposlenici izvrsno poznaju IKT tehnologije, ali i pojedine tehnološke procese kako bi mogli pripremati projekte. Ugodno sam se iznenadila kada sam u jednom dijelu ovog dokumenta pronašla ishod učenja u kojem učenik sam izrađuje troškovnik projekta na kojemu radi.

Vama će se možda činiti da to nije važno, ali moje iskustvo dugogodišnje predavačice u sustavu fondova EU-a i pripreme projekata govori da većina građana ove države nema pojma što je to troškovnik i kako ga napraviti. Istovremeno kreću u ulaganja poput gradnje kuća, kupnje ili uređenja stanova, ne znajući što ih zapravo čeka. Ljudi se zadužuju, dižu kredite, peglaju kartice preko svake mjere jer ne znaju upravljati novcem i tako se dovode u velike probleme (op. a., ovdje izuzimam one koji to moraju činiti jer nemaju osnovnih sredstava za život).

Ako rezultat ovog kurikuluma bude da će većina budućih učenika znati izraditi troškovnik i prepoznati što u njega treba ući, ja ću potpisati svaku peticiju koja se zalaže za njegovo daljnje provođenje i usvajanje. Isto vrijedi i za dio koji se odnosi na poduzetništvo, informatizaciju te sve ostale segmente ovog dokumenta.

Mislim, draže mi je da ljudi znaju raditi na računalu od toga da na satu tehničkog malom pilom iz 19. stoljeća pile ivericu ne bi li napravili pločicu određenih mjera koju će, nakon ocjenjivanja, baciti u smeće. Istovremeno se na tom istom tehničkom, u doba kada smo svi doma već imali Pentiume, radilo na računalima marke Partner koji nisu imali tvrdi disk, nego onu veliku disketu koji smo morali ubaciti unutra da uopće možemo ispisati dvije funkcije.

Možda će vam se činiti da karikiram, ali ovo je samo jedan mali primjer koji ukazuje na to da su ljudi koji su radili na kurikularnoj reformi koristili svoja znanja i iskustvo, ali su istovremeno razmišljali o potrebama korisnika u sljedećih 20-ak i više godina.

Najveći je problem Hrvatske to što postoji velik broj nezaposlenih osoba, ali bez onih specifičnih vještina koje traže poslodavci. Na primjer, većina mojih kolegica i kolega u konzultantskim tvrtkama povećalom traže osobe koje znaju osnove pripreme projekata, ali toga na tržištu nema. Slična je situacija s visokotehnološkim tvrtkama, ali i u medicini i drugim djelatnostima. Zato znaju ispiliti ivericu i ubaciti disketu u računalo koje više ne postoji.

Također, kurikulum je, što je jako važno, provučen kroz elemente Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali te će se dijelovi njegove implementacije, kroz različite meke mjere, financirati iz Europskog socijalnog fonda.

Dakle, Hrvatska će i za provedbu dobiti sredstva iz EU fondova s kojima imamo velikih problema u korištenju, stoga je potrebno osmisliti cijeli niz važnih projekata koji će apsorbirati velike iznose koji su nam na raspolaganju i, uz njihovo korištenje, postići rezultate koji će dugoročno pozitivno utjecati na poboljšanje situacije u Hrvatskoj?

Ovime ne želim reći da je dokument kurikularne reforme besprijekoran, ali da ga je potrebno poštedjeti dnevnopolitičkih prepucavanja kakvih smo u Hrvatskoj svjedoci već godinama, potrebno je. Ako bilo tko želi kritizirati dokument, neka to učini, ali ljubazno molim da napiše konkretan prijedlog kako popraviti dio dokumenta na koji se referira i neka ga argumentira umjesto da paušalno komentira i zbog toga ugrožava implementaciju cijele reforme.

Dakle, gospodine Jokiću, palac gore i ne odustajte! Vrijeme je da izađemo iz 19. stoljeća.