Danas o Sanaderovima znamo puno više nego kad su bili na vlasti. Recimo, tek primjera radi, čim je bivši premijer uhapšen, saznali smo bizaran podatak da su punac i punica, istinabog, otvorili nekakve bankovne račune za njegov račun, račune na koje je, ispostavilo se, čovjek sklonio silan novac - ali nisu znali kakve to dokumente potpisuju. Ili, da je obitelj posuđivala slike iz muzeja u Splitu. Ili pak da je imala tajnu sobu-skladište u kući… Tako je nedavno objavljeno i kako raspričani Mladen Barišić tvrdi kako je dečko Sanaderove kćeri primao apanažu od 10 tisuća dolara mjesečno od premijerovog prijatelja Roberta Ježića dok je mladi par boravio u New Yorku. Puno je to novca, ali sitnica u odnosu na cijenu struje iz HEP-a koju je riječki tajkun navodno kupovao po povlaštenoj cijeni. Ni blindirani BMW za premijera očito nije bio preveliki poklon za ovakvu privilegiju.

Sve je više takvih detalja koji se malo-pomalo otkrivaju otkad je Sanader u zatvoru. A najnovije vijesti govore – gle čuda! – kako postoje osnovane sumnje da se i supruga Mirjana okoristila njegovim položajem premijera. Kako? Tako što je utjecala na raznorazne odluke Fonda za privatizaciju. Spominje se slučaj tekstilne tvornice Regeneracija iz Zaboka koja je završila u rukama firme koja je ponudila manje novca. A zašto? Zato što je ta firma vraćala uslugu tako što je isporučivala gđi. Sanader nekakav materijal koji je koristila kod arheoloških iskopavanja. Ali to nije sve, spominje se i utjecaj Mirjane Sanader i u slučaju prodaje poduzeća Drava International. Izgleda da je gđa Mirjana diskretno (a ponekad valjda i manje diskretno) lobirala u Fondu za privatizaciju u korist ovog ili onog kupca, a poslije su joj te usluge vraćene kroz javna ili prikrivena sponzorstva za arheološka iskapanja. Čak se govori (primjećujete li pasivni oblik?) kako su velike građevinske tvrtke bile izložene nekoj vrsti 'arheološkog reketa', pa su bile prisiljene plaćati velike svote za njezina istraživanja. Odlučivala je ona, kažu, i o fondovima kojima je raspolagao bivši ministar kulture, sve u korist određenih institucija i projekata - a, sumnja se, i u svoju i u korist svoje obitelji… I tako – čini se – ova inače relativno samozatajna znanstvenica koja nije često istupala u javnosti, postaje junakinjom kriminalnih pretvorbi i mafijaških novčanih transakcija, baš kao u kakvu holivudskom krimiću. Jer, bolje bi bilo da novine pišu o njezinom modnom ukusu, hobijima i omiljenim jelima - nego o zloupotrebi utjecaja. No sezona lova na Sanaderove otvorena je i nitko od članova 'familije' neće ostati pošteđen istraživanja koje provode, nadajmo se, ne samo novinari. Ipak, istraživanja DORH-a i senzacionalistički tekstovi nisu problem. Problem su ljudi na čijim se izjavama temelje ti tekstovi.

Odakle nam stižu sva ta svjedočanstva? Naravno, od ljudi koji su se po dužnosti ili zbog drugih razloga boravili u orbiti Sanaderovih i samim tim sada su u prilici posvjedočiti o njihovom ponašanju. U namjeri da zaštite anonimnost onih koji iznose podatke o zloupotrebi moći, za njih novinari uglavnom koriste izraze poput visoki dužnosnici, lokalni hadezeovci, izvori bliski HDZ-u, brojni ljudi… Ili pak: postoje indicije, tvrdi se… Zbog istrage ili zbog želje sugovornika da ostanu anonimni, tek – njihova imena ne mogu se navesti.

Anonimnost ih, doduše, štiti od javnosti, ali im ne pomaže kada je riječ o njihovoj osobnoj odgovornosti. Jer, javno pranje prljavog veša 'familije' kroz izjave ovih anonimaca postaje prilično gadljivo. Ne zato što su ti ljudi progovorili, u istrazi ili mimo nje, nego zato što su progovorili tek sada. Podsjetimo još jednom, radi se o ljudima koji su, da bi znali ovo što sada govore, morali biti bliski s 'familijom'. Malo je vjerojatno da se i sami nisu okoristili tom bliskošću – ako ne neposredno, onda barem posredno. No znajući za nezakonite radnje i šuteći o njima, nisu li i sami postali suučesnici? Ako su znali za njih, a šutjeli su, onda su krivi za šutnju. U kriminalu nema nevinih promatrača. Ili, drugim riječima, to znači da su htjeli, mogli su i spriječiti nastalu štetu.

Šutnja (ni)je zlato

Ali svi ti visoki izvori i visoko pozicionirani dužnosnici ipak su šutjeli. Ne samo zato što su se bojali posljedica po sebe, nego i zato što su od šutnje imali neku korist. Strah u kombinaciji s pohlepom koji sada izbija na vidjelo i razlijeva se poput smrada po novinskim stranicama je ne samo gadljiv, već govori o prirodi vlasti u Hrvatskoj. Banana – republika u banani u kojoj se podčinjeni ponizno i licemjerno smješkaju autokratu i njegovoj supruzi i prave se slijepi, gluhi i nijemi sve dok im to odgovara. Sve dok ovaj ne završi u zatvoru. Tek onda postaju istinoljubivi i nasrću s dokazima, kupujući tako vlastitu sigurnost.

Mirjana Sanader sasvim je sigurno bila u poziciji da koristi svoj utjecaj na supruga i vrlo vjerojatno ga je i koristila. Na istražiteljima je da istraže u kojoj mjeri je to činila i ima li zakonskih osnova za podnošenje prijave protiv nje. Svejedno, cijela procedura razvlačenja političkog leša po medijima na ovakav način naravno pomalo smrducka. Najviše, pak, smrde oni koji su šutjeli kad nije trebalo, a sada bi da ispadnu ne samo junaci borbe protiv korupcije, nego čak i žrtve. Nažalost, nikoga se ne može obraniti od njega samoga, pa takvi bijednici ostaju bijednici čak i kada su njihova svjedočanstva u funkciji pravne države.