Malo je koji posao u Hrvatskoj, posebice kada je riječ o odnosu radnih obveza i visine plaće, tako unosan kao posao oporbenih političara u Hrvatskom saboru. Ne moraju čak ni glasati petkom. Osobito nakon enormnog povećanja visine osnovice za obračun plaća državnih dužnosnika, protiv kojega se unutar oporbe nitko nije pobunio. Čast iznimkama u radu, neovisno o tome jesu li na vlasti ili u oporbi, od kojih potonja postaje gotovo stalno agregatno stanje i dalje najjače oporbene stranke u zemlji SDP-a. Samo jedan mandat više osvojen na travanjskim parlamentarnim izborima u odnosu na izbore 2020., odnosno 'skok' s 41 na 42 mandata od ukupno 151 u Hrvatskom saboru, govori da je SDP-om predvođena koalicija opet privukla samo četvrtinu hrvatskih birača. Tako će SDP i sljedeće četiri godine biti ondje gdje je od siječnja 2016., kada je posljednja vlada SDP-a i partnera sa Zoranom Milanovićem na čelu zamijenjena vladama u kojima dominira HDZ, a od listopada 2016. i HDZ-ov premijer Andrej Plenković.

SDP je od bivše Stranke demokratskih promjena iz 1990-ih, koja je upravo temeljem programa 'demokratskih promjena' u odnosu na HDZ pobijedila na parlamentarnim izborima 2000. i 2011., postao 'strankom dugoročnih poraza' koja nakon završetka obnašanja vlasti na nacionalnoj razini 2016. više niti ne zna kako privući kritičan broj birača koji bi joj povjerili mogućnost sastavljanja Vlade. Od studenoga 2015. do travnja 2024. SDP je izgubio parlamentarne izbore čak četiri puta, što je rekord od prvih demokratskih višestranačkih izbora 1990., jer se do ove godine nikad nije dogodilo da HDZ više od tri puta zaredom trijumfira na izborima za Hrvatski sabor. Pritom je vodeće ime SDP-ovih poraza na parlamentarnim izborima bio Zoran Milanović, i to kao premijer Vlade na odlasku 2015., zatim 2016. kao ponovno izabrani predsjednik SDP-a unatoč porazu te prije pet mjeseci kao predsjednik Republike koji je kao premijerski kandidat iz sjene (jer mu je Ustavni sud onemogućio sudjelovanje na izborima) potvrdio da se SDP vrti u krugu gubitničkog ponašanja i vođenja same stranke.

Hoće li se isti obrazac nastaviti i nakon unutarstranačkih izbora u SDP-u u subotu 14. rujna? Vrijedi li i dalje 'nakon Milanovića - Milanović'? Sudeći prema favoriziranom Siniši Hajdašu Dončiću, koji bi na tim izborima potpredsjedničko mjesto trebao zamijeniti predsjedničkim, hoće. Na subotnjim izborima SDP-ovke i SDP-ovci načelom 'jedan član – jedan glas' birat će predsjednika ili predsjednicu SDP-a, članove i članice Predsjedništva te Glavni odbor. S obzirom na to da se Peđa Grbin ne kandidira na izborima, SDP bi trebao dobiti novu čelnu osobu jer se, osim Hajdaša Dončića, koji je uz tadašnjeg premijera Milanovića obnašao dužnost ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, natječu i potpredsjednica Foruma žena SDP-a Sanja Major, bivši ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, gradonačelnik Makarske Zoran Paunović te načelnik Općine Kalnik Mladen Kešer. Kao jedan od najbližih Milanovićevih suradnika te uz Grbina i najodgovorniji za krah predsjednikova pokušaja sudjelovanja na recentnim parlamentarnim izborima na kojima je SDP nanovo uvjerljivo poražen, Hajdaš Dončić je političar kontinuiteta stranačkih neuspjeha.

>>> Hajdaš Dončić: 90 posto članova SDP-a je za Milanovića, 'aferom helikopteri' HDZ muti vodu

Unatoč obrazovanju i argumentiranim kritikama HDZ-ova načina upravljanja zemljom, njegovo vođenje ministarstva s pokušajem monetizacije autocesta uglavnom je osporavano, u javnosti se inicijativama i komunikacijom nikad nije etablirao kao lider, a i aktualni mu je program - nazvan 'Prvi, a ne drugi' - više poziv na gledanje određenih televizijskih kanala nego poziv biračima da u većini podrže SDP na sljedećim izborima za Hrvatski sabor. Hajdaš Dončić ističe da je na izborima za Sabor u III. izbornoj jedinici uvijek pobjeđivao, ali se u travnju iz svoje utvrde ipak nije 'spustio' u I. izbornu jedinicu u Zagrebu i ondje umjesto Milanovića pokušao osvojiti većinu glasova pa je uskočio Arsen Bauk, a koji je Milanoviću svojedobno uplatio neplaćene članarine za SDP. Toliko o Milanovićevoj odgovornosti za stranku koju je vodio više od devet godina.

Milanović kao permanentan spas

SDP, kao i glavnina europskih stranaka socijaldemokratskog i socijalističkog predznaka, ima generalni problem da se nakon inauguracije Trećeg puta, čiji su vodeći predstavnici na prijelazu stoljeća bili Tony Blair i Gerhard Schröder, ne uspijeva snaći u potpuno drukčijim ekonomskim, socijalnim i identitetskim prilikama u Europi i svijetu u posljednja dva desetljeća. S jedne strane njihovo se biračko tijelo, koje je nekoć glasalo za ofanzivnije socijalne politike, sve više obraća desnom populizmu kao pogrešno percipiranom zaštitniku osiromašene većine u odnosu na elitu. S druge strane, njihova većinom liderska potkapacitiranost, uključujući hrvatski slučaj, potvrđuje da svaka od tih stranaka koja ispunjava svoju ulogu maksimiziranja glasova birača da bi na vlasti provodila vlastite politike ni unutar sebe ne zna unovačiti i izabrati političare za nacionalnu vlast. U tom osjetljivom, ali krucijalnom trokutu svake uspješne političke stranke, čije vrhove čine sinergijski program, vodstvo i komunikacija, SDP od silaska s vlasti nakon poraza 2015. ne ostvaruje baš nikakav iskorak. I što je najlošije za ovu stranku, najveći broj njezinih članova iluzorno misli da je Milanović permanentni spas za SDP. Vidjelo se koliko je taj spas bio učinkovit u travnju ove godine, kada je spašavao svoje mjesto na Pantovčaku ne želeći se ostavkom uistinu uključiti u izbore i tako se barem istaknuti hrabrošću i odgovornošću, pa makar ih junački izgubio. Izbore je u konačnici izgubio SDP, Grbin na ridikulozan način potvrdio da nije sposoban biti ni predsjednik stranke, kamoli Vlade, dok Milanović u zavjetrini dočekuje nove predsjedničke izbore na kojima njegova pobjeda najviše odgovara HDZ-u.

Hajdaš Dončić u svom uopćenom socijaldemokratskom programu 'lijevih ekonomskih politika' i 'zaštite svih manjina' uopće ne predviđa ono ključno, a to je kako će Hrvatska dugoročno zarađivati za standard svojih građana. Valjda bi svaka promišljena 'lijeva ekonomska politika' prvo trebala odgovoriti na tri klasična ekonomska pitanja: što proizvoditi, za koga proizvoditi i kako proizvoditi. I to ne u smislu dogovorne ekonomije nego stvaranja kvalitetnih zakonskih, infrastrukturnih i javnopolitičkih preduvjeta za dinamično tržišno gospodarstvo izvozno orijentiranih proizvoda i usluga te učinkovite zaštite rada i radnika. Hrvatskoj ne trebaju padobranski novac i stalno, ovisničko zaduživanje, već održiv način proizvodnje i prodaje dobara koji će puniti državni proračun, a taj se isti proračun koristiti za financiranje onoga što bi SDP-u u političkoj utakmici trebao biti cilj – socijaldemokratska država. No elemente te države na svoj način koristi HDZ te i u socijalnom smislu oduzima posebnost SDP-u.

Sanja Major

I dok će Hajdaš Dončić biti nova inačica Grbina, odnosno novi Milanovićev avatar u SDP-u, pri čemu ne bi začudilo da ga i formalno zamijeni nakon što prestane biti predsjednikom Republike, među ostalim imenima koja se natječu za predsjedničku dužnost u SDP-u neočekivano je iskočila Sanja Major, dosad nepoznata široj javnosti te bez izbornih rezultata, a koja zagovara odmak od dosadašnjega neuspješnog smjera i samog Milanovića. No njezin defetizam, odnosno unaprijed priznavanje poraza, svjedoči o tome da će se u sljedećem razdoblju morati prvo izgraditi kao političarka sposobna preuzeti vodstvo te oformiti suradnički tim unutar SDP-a koji bi mogao spriječiti ponavljanje gubitničkog scenarija. Ona se makar odvažila natjecati za predsjednicu stranke, što su pak propustili učiniti SDP-ovi čelni ljudi nekoliko lokalnih samouprava, među kojima su gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić, uskoro bivši gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević te gradonačelnica Supetra Ivana Marković. Da se netko od njih uključio u izbornu utrku, unutarstranačka dinamika bila bi drukčija, a ne ovako predvidljiva. Ili je u pitanju kalkuliranje koje nikad nije potvrda liderstva.

Kao i sve političke aktere, SDP sljedećeg svibnja čekaju lokalni izbori na kojima će nova osoba na čelu stranke zbrajati pobjede i poraze. Koliko prvih u odnosu na druge u usporedbi s 2021. bude više, toliko će i SDP moći biti zadovoljan izborima. Međutim krajnja marginalizacija stranke u Zagrebu i Splitu - pri čemu u glavnom gradu SDP već godinama nema ni izabranog predsjednika ni iole suvislije vodstvo i politike sabotirajući svoga najaktivnijeg vijećnika Renata Peteka - ne daje puno optimizma sada već kronično 'drugoj, a ne prvoj' stranci u zemlji. Hajdaš Dončić već je najavio svoje povlačenje iz nacionalne politike izgubi li SDP sljedeće parlamentarne izbore. Prava je šteta da plaće dužnosnika nisu korigirane prema pobjedama ili porazima na izborima. Možda bi to promijenilo ne samo njihovu privatnu situaciju, nego i situaciju u cijeloj zemlji.