Primajući ove nedjelje od ruskog predsjednika Vladimira Putina odlikovanje za zasluge na polju jačanja prijateljstva i suradnje među narodima Red prijateljstva, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić zasigurno se osjetio – predsjednički.

Uostalom, i pokušao je postati predsjednikom Republike Hrvatske, ali mu je na predsjedničkim izborima 2009./2010. domet bio drugi krug izbora što i nije bilo loše s obzirom na okolnosti i konkurenciju. Ovako mu je Ukaz predsjednika Ruske Federacije o dodjeli državnih odlikovanja i priznanja jedna od satisfakcija jer svojedobno nije uspio postati 'gradonačelnikom Hrvatske'. Usto, odlikovanje jednog od politički najmoćnijih ljudi svijeta Milanu Bandiću govori i o tome na koga sve Rusija u vrhu hrvatske politike može računati osim na šeficu države Kolindu Grabar-Kitarović.

Pritom se čini da na prvog čovjeka Zagreba može računati jako puno njih. Od ruskog predsjednika do sve većeg broja zastupnika u Hrvatskom saboru koji pune li pune zastupnički klub Stranke rada i solidarnosti, Reformista i nezavisnih zastupnika, dakako pod Bandićevim patronatom. Treba se sjetiti da je gradonačelnikova stranka Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti na parlamentarnim izborima 2016. osvojila samo jedno mjesto. I to ono koje je u saborske klupe donio sam Milan Bandić osvojivši sa svojom koalicijskom listom u II. izbornoj jedinici 9,24% glasova birača. U saborskim ga je klupama zamijenio nezavisni zastupnik Željko Lacković, da bi danas taj klub ulaskom bivše SDP-ovke Milanke Opačić stigao do jedanaest zastupničkih ruku.

Preko vode do slobode

Želi li Milan Bandić multipliciranjem broja zastupnika i utjecaja koje u hrvatskom parlamentu povezuje njegova politička marka još jednom pokušati postati šefom države? Ili mu je cilj sa svojim ljudima ući u Vladu koja već sada presudno ovisi o podršci Bandićeva kluba? Možda i on sam ima premijerske ambicije, a možda je dovoljno realan i pragmatičan i cilja samo na ono što mu i omogućuje da preko upravljanja Zagrebom vlada ključnim polugama moći. To je, naravno, sloboda s obzirom da je i dalje u središtu sudskih postupaka čiji različiti ishodi mogu na različite načine utjecati na njegovu političku sudbinu. S obzirom na Bandićevu posvećenost izgradnji fontana u Zagrebu, njegovo bi se aktualno djelovanje u gradu i – zemlji moglo svesti na 'preko vode do slobode'.

Što se tiče predsjedničkih ambicija, Milan Bandić je već jednom osjetio limite svoga političkog profila na nacionalnoj razini, a i teško je zamisliti da bi bio suparnik aktualnoj predsjednici koja mu je svojedobno u bolesničku postelju u koju je pao baš usred suđenja poslala plišanog medu kako bi što brže ozdravio. K tome, njih dvoje pokrivaju isti dio političkog i svjetonazorskog spektra koji na sljedećim predsjedničkim izborima, iz pozicije onih koji za njega glasuju, treba biti što kompaktniji. Zbog toga je Bandićevo sudjelovanje na predstojećim predsjedničkim izborima moguće samo kroz anketno testiranje popularnosti.

Još mu samo Bernardić fali

Izglednije je da se ime zagrebačkog gradonačelnika u određenim kombinacijama pojavi kao ime potencijalnog predsjednika Vlade ili barem pretendenta na to mjesto. I to je Milan Bandić pokušao biti nazvavši svoj savez političkih stranaka na parlamentarnim izborima 2016. Koalicijom za premijera. Nju su, osim Bandićeve stranke, činili i Narodna stranka – Reformisti Radimira Čačića, zatim Novi val – Stranka razvoja Ljube Jurčića te HSS Stjepan Radić i BUZ. Koalicija je osim mandata koji je izborio Milan Bandić, na izborima osvojila još jedno zastupničko mjesto i to reformista Darinka Dumbovića. Za nju je u prvih deset izbornih jedinica glasovalo oko 4% birača te je na izborima zauzela peto mjesto.

Danas njezin zastupnički klub uključuje dio zastupnika nacionalnih manjina te prebjege iz ostalih političkih stranaka i koalicija, najviše iz SDP-a. Posljednja mu je akvizicija nekadašnja potpredsjednica SDP-a i potpredsjednica Vlade premijera Zorana Milanovića Milanka Opačić koja se kao nezavisna zastupnica savršeno uklapa u profil političkog konglomerata Milana Bandića. Još im samo nedostaje Tomislav Saucha, ali se on, eto, također kao nezavisni zastupnik, ranije priključio HNS-ovu zastupničku klubu. Prije Milanke Opačić iz SDP-a je Bandićevu klubu prišao Zdravko Ronko te tako bivši iz bivše Bandićeve stranke sve više pristižu u njegovu sadašnju političku opciju. Kako je krenulo, SDP će u sadašnjem saborskom sazivu postati nepresušnim vrelom najprivlačnijeg kluba zastupnika u posljednje vrijeme. Vrhunac bi bio da to jednoga dana učini i sam Davor Bernardić koji je politički socijaliziran upravo pod Bandićevim skutima.

Strpljen – spašen

Ne treba niti sumnjati da bi Milana Bandića kao premijera rado vidjeli oni koji na tom mjestu ne mogu ni nacrtanog vidjeti Andreja Plenkovića, što u HDZ-u, što izvan njega. No, za takvo bi što trebalo jako puno političkih vratolomija, ali su se u hrvatskoj politici dosad događale i naoko manje vjerojatne stvari, makar kratkotrajno. Ni samom Bandiću takav obrat nije puka fantastika jer se već, barem kroz marketinški trik, nudio za premijera na prošlim parlamentarnim izborima. Iako očekivano nije postao prvim čovjekom Vlade, upravo nadzire drugi zastupnički klub po broju članova koji osigurava premijersku poziciju. Unutar vladine većine od njegova je kluba brojniji samo HDZ-ov, a u Hrvatskom saboru još samo SDP-ov pri čemu je SDP-ov klub unutar sebe podijeljen i nelojalan vlastitom predsjedniku te zapravo ne predstavlja nikakvu političku snagu. Ukratko, od njega je Bandićev klub faktično jači neovisno o stvarnoj razlici u broju mandata koja se svakim danom očito sve više smanjuje.

Međutim, pravi cilj ovakvog političkog djelovanja Milana Bandića nije ni formalan ulazak u Vladu ni njezino eventualno preuzimanje. Njegov je cilj ostati na vlasti u Zagrebu, a to može samo ako ishodi sudskih postupaka protiv njega budu nalik onom nepravomoćnom u aferi Štandovi. Afera Agram sudski je kudikamo opasnija situacija za zagrebačkog gradonačelnika koji, dok god sa svojim suradnicima upravlja hrvatskom metropolom, ima de facto neograničene resurse za održavanje na vlasti. Ne može mu ništa ni gradska oporba, ni HDZ s kojim dijeli i gradsku i nacionalnu vlast, ni njegov koalicijski partner Zlatko Hasanbegović koji mu klub naziva 'kaljužom', ni primanje u goste Dragana Markovića Palme koji Hrvatsku optužuje za genocid.

Hoće li za njega na kraju 'pobijediti pravda', a on biti 'strpljen spašen', kako je to rekao nakon izricanja posljednje presude ili ne, doznat će se do parlamentarnih izbora. Na kojoj će adresi tada boraviti Milan Bandić, sada ovisi isključivo o nečemu po čemu je Hrvatska na samom začelju ljestvica konkurentnosti. I za što nema odlikovanja.