Da za hrvatske prilike nije po svemu prosječna ministrica, Gabrijela Žalac bila bi iznadprosječan lik kakve političke komedije. Možda čak i solidna glumica. Za takvo što ima sve preduvjete. Za nju se događaji jednostavno lijepe, razvila je prepoznatljiv stil, u javnosti ne može proći nezapaženo te pokazuje i sve širi raspon emocija. A da se o skupim modnim detaljima poput torbica i još skupljim automobilima i ne govori.

Problemi pak nastanu kada sama počne govoriti. I dok joj politička baza, ako je uopće ima, i politički nadređeni neće zamjeriti gotovo trogodišnju vožnju bez valjane vozačke dozvole, koja je kulminirala ozljedom djeteta, bliskost s osobom koja pijana bježi s mjesta prometne nesreće ne pomažući unesrećenoj te luksuzno vozilo u kućnom dvorištu, za koje i dalje nije jasno tko ga vozi i pod kojim uvjetima, možda joj zamjeri upiranje prstom u vlastitu stranku. Jer Gabrijela Žalac sve navedeno opravdava podmetanjem neimenovanih stranačkih kolega. Kojih, nije rekla, ali je dala jasno do znanja da unutar HDZ-a postoje oni koji bi joj rado podmetnuli štošta. Zašto baš njoj, također nije rekla. Ali može se pretpostaviti da je razlog tomu činjenica da je politički važna. Ili da se preko nje želi obračunati s nekim tko je još – važniji.

Tipična ministarska karijera

Je li doista tako? Da tog kobnog dana jedno dijete nije prelazilo cestu baš u trenutku u kojem je njome vozila aktualna ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije, jedna od mladih uzdanica u Vladi Republike Hrvatske i dalje bi figurirala kao netko na koga premijer Andrej Plenković može bezrezervno računati. I u Vladi, i kao dio njemu najbližih suradnica i suradnika, i kao potencijalna zvijezda HDZ-ove liste za europske izbore, a možda i kao buduća hrvatska zvijezda europske politike. No u sve se umiješala sudbina te je, sva sreća, djevojčica koja je stradala u prometnoj nesreći medicinski zbrinuta i danas se oporavlja.

To se uopće ne može reći za ministričin status u javnosti jer se na nevažeću vozačku dozvolu koju je zaboravila obnoviti – ne tri dana ili tri tjedna, nego gotovo tri godine – nadovezalo pitanje tko i za koliko novca vozi unajmljenu limuzinu parkiranu u njezinu dvorištu. Automobil vrijedan nekoliko stotina tisuća kuna pod tržišnim se uvjetima unajmljuje za puno veću svotu od one koju je potvrdila ministrica, a nezgodna je i veza vlasnika tvrtke koji iznajmljuje vozilo i njegovih poslova s državom. Napokon, tu je i ministričina kuma, upravo otišla iz HDZ-a, koja je skrivila drugu prometnu nesreću, pobjegla s mjesta događaja ostavivši na cesti unesrećenu te se dan nakon ministričine nesreće s njom družila na krštenju. Ako je ministrica bila sva shrvana cijeli vikend, kako je ostavila dojam pred novinarima jecajući u ponedjeljak, kako se onda pribrala dan ranije u nedjelju? Očito joj je trebao pripasti neki drugi resor.

Gabrijela Žalac uistinu nije netko tko je trenutačno najgori u hrvatskoj politici. Dapače, prosječna je u svemu, od načina na koji je politički unovačena do rezultata svog rada. I gotovo je nitko ne bi analizirao da se nije našla u vrtlogu afera za koje tvrdi da ih netko njoj podmeće. I to unutar vlastite stranke.

Ni puno maštovitiji i zlonamjerniji protivnici ne bi mogli nekomu podmetnuti dijete pod kotače, godinama nevažeću vozačku dozvolu, pijanu kumu koja bježi s mjesta prometne nesreće te skupi automobil, mjesecima parkiran u vlastitom dvorištu. Zato je Gabrijela Žalac kao političarka idealan lik za pitku političku komediju radnjom smještenu na zapadni Balkan. Jer ona sama pokušava vjerovati u ono što govori iako to što kaže ironizira čak i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, dok predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović ministričin slučaj u priopćenju svog ureda šturo, ali znakovito ocjenjuje pitanjem moralne i etičke odgovornosti dužnosnice i građanke. Jedino Andrej Plenković, kao ministričin neposredni šef i promotor njezine, za hrvatske ministre, tako tipične karijere, bira riječi sve teže opravdavajući daljnju podršku.

Ne treba sumnjati u to da je Gabrijela Žalac privatno draga i dobronamjerna osoba, privržena rodnom kraju i okolini, koja je marljivim radom stekla obrazovanje i priliku za rad. Problem je to što je na ministarsko mjesto – i to iznimno važno, koje de facto kontrolira alternativni javni proračun, što su zapravo fondovi Europske unije – došla ne kao izvanredan pojedinac u području kojim se bavi te s jasnom vizijom programa i djelovanja, nego kao ishod isključivo stranačke promocije i lokalnih kompromisa. Zar u HDZ-u 2016. nije bilo nikog drugog stručnijeg za područje regionalnog razvoja i europskih fondova od direktorice jedne ni po kakvim važnijim rezultatima zapažene županijske razvojne agencije, a prethodno pročelnice upravnog odjela iste te županije? No mogla je biti riječ o darovitoj osobi koja će tek na ministarskom položaju zasjati svojim iznimnim menadžerskim sposobnostima vezanim uz Hrvatskoj prijeko potreban regionalni razvoj i što učinkovitije korištenje europskog novca.

U slučaju sad već treće godine mandata ministrice Gabrijele Žalac ni to se nije dogodilo te je nejasno zašto se i dalje ustrajava na njezinu ostanku u Vladi. Da je kojim slučajem ministrica odmah poslije prometne nesreće dala neopozivu ostavku zbog upravljanja vozilom bez važeće vozačke dozvole, dala bi neusporedivo veći doprinos promicanju načela odgovorne europske politike od svega čime se dosad bavila u pogledu Europske unije. Istaknula bi se kao političarka koja savjesno preuzima odgovornost za svoje postupke te bi mogla računati i na novu priliku u politici.

Laka meta bez ičijeg podmetanja

Ovako se njezin slučaj pretvorio u nizanje afera, a ona se sama svela na laku metu bez ičijeg podmetanja. To što je za svoje nevolje osumnjičila dio vlastite stranke govori i o tome da su sve ostale političke stranke toliko beznačajne da i ne pokušavaju profitirati na njezinu diskreditiranju. Međutim, da se naslutiti da se preko Gabrijele Žalac barem malo cilja i na Andreja Plenkovića, a on bi bio također napravio izvrstan potez da je prihvatio ministričinu ostavku. Jer to je europska praksa na koju se poziva. Kada netko u politici i za najmanju grešku preuzme najveću odgovornost, pokazuje koliko mu je stalo i do građana i do zemlje za koju radi. Sva sreća da ne postoje kreditne agencije koje bi umjesto investicijskog potencijala mjerile kredibilitet političara pojedinih država. Tu se Hrvatska godinama ne bi micala sa začelja. Ipak, postoji nešto drugo. To su izbori na kojima Gabrijela Žalac ima priliku izmjeriti vlastiti politički potencijal. Ne bi li bilo logično da ministrica baš regionalnog razvoja i fondova Europske unije na europskim izborima testira svoju popularnost? Ovaj put s dozvolom.