U politici, ali ne samo u njoj, najučinkovitiji je lakmus-papir – novac. I dok u kemiji ovaj indikatorski papir natopljen organskom bojom dobivenom od nekih vrsta lišajeva mijenjajući vlastitu boju otkriva je li određena sredina kisela ili lužnata, novac u politici, ali ne samo u njoj, otkriva prave namjere mnogobrojnih aktera.

Kemijski su procesi ovog tipa sigurno poznati potpredsjednici Živog zida Vladimiri Palfi jer se uz titulu dipl. ing. natjecala na hrvatskim parlamentarnim izborima 2016. i u III. izbornoj jedinici osvojila saborski mandat. Koalicija predvođena Živim zidom i Vladimirom Palfi kao nositeljicom liste osvojila je iza prvoplasirane SDP-ove koalicije i drugoplasiranog HDZ-a 6,63 posto glasova birača, a sama Vladimira Palfi respektabilnih 18,18 posto preferencijskih glasova na listi.

No izabrana zastupnica nije konzumirala svoj mandat, već ga je prepustila dotad politički anonimnom dr. sc. Branimiru Bunjcu te se, prema vlastitim riječima, posvetila obiteljskom životu. Bio je to veliki uspjeh Živog zida koji je s partnerima osvojio ukupno osam saborskih mandata. Uostalom, to se moglo i očekivati jer je dio biračkog tijela umoran od izmjenjivanja HDZ-a i SDP-a na vlasti odlučio podržati Živi zid kao, kako se to ističe na službenoj internetskoj stranici stranke, 'aktivističko-politički pokret i stranku hrabrih, humanih, nekorumpiranih i stručnih ljudi koji se istinski bore za pravedno, socijalno osjetljivo i ekonomski održivo društvo'.

Da već na samim izborima nije sve onako kako se čini i – piše, otkrio je podatak da Vladimira Palfi, unatoč tituli na biračkom listiću, uopće nije diplomirana inženjerka. No takve podatke u postupku podnošenja kandidatura u izbornoj administraciji očito nitko ne provjerava te je kandidatkinja Živog zida slobodno mogla napisati da je magistrica ili doktorica znanosti, sveučilišna profesorica ili akademkinja. Ovako se zadovoljila zvanjem diplomirane inženjerke s obzirom na to da je neko vrijeme imala indeks Građevinskog fakulteta u Osijeku. Tako je, kako se sada vidi, godinama najmoćnija osoba upravo urušenog Živog zida na samom početku političke karijere krenula uz dezinformacije ili, što bi se reklo, fake news.

Novac je najbolji lakmus-papir

Srećom za nju i najodanije suradnike, nedostatak je diplome uvelike nadoknadila iznimnim političkim i socijalnim instinktom umreživši ljude koji će u kratkom vremenu postati hrvatskom političkom senzacijom, a u još kraćem političkim debaklom. Unatoč nepostojećoj tituli, njezin je saborski mandat zaslužen glasovima birača te bi bila prava šteta da ga do kraja aktualnog saziva Hrvatskog sabora ne realizira. Od nje bi mogli učiti mnogobrojni političari u zemlji jer, ako ništa drugo, njezin je projekt autohton i dobrim dijelom ostvaren vlastitim postupcima.

To što te postupke sada najgorljivije osuđuju dojučerašnji apologeti Vladimire Palfi puno više govori o njima negoli o njoj. Tako se potpredsjednica Živog zida pretvorila u domaću inačicu Yoko Ono premda je usporedba stranke Ivana Vilibora Sinčića s The Beatlesima zabavna blasfemija.

U slučaju Živog zida, a koji od svojih zvjezdanih trenutaka u ispitivanjima javnog mnijenja otprije pola godine mjesecima gubi podršku, što zbog sve nesuvislijeg ponašanja istaknutih članova, što zbog očitog bavljenja samim sobom, lakmus-papir doista čini novac. Konkretno, sva sredstva vezana uz mandat u Europskom parlamentu. I taj je mandat u potpunosti zaslužen, a zaslužio ga je Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke kojega 18.314 preferencijskih glasova kvalificira da sljedećih pet godina djeluje kao europski zastupnik.

Čini se da je Živi zid u posljednji trenutak osvojio mjesto u Europskom parlamentu jer je 5,66 posto glasova birača za stranku dokaz kontinuiranog pada povjerenja biračkog tijela od početka 2019. Kao što je na predsjedničkim izborima 2014. zabljesnuo kao najmlađi kandidat osvojivši senzacionalnih 16,42 posto glasova, a na parlamentarnim izborima 2015. jedini u stranci osvojio saborski mandat, Ivan Vilibor Sinčić doista zaslužuje čestitke za mandat u Europskom parlamentu. Odmjeren, obrazovan i konstruktivan čak i kada se zalaže za nerealna rješenja, Sinčić je bitnu grešku napravio ne nametnuvši se kao lider u vlastitoj stranci. To je umjesto njega učinila Vladimira Palfi, njegova supruga koja u javnosti ni na koji način ne može djelovati kao on. I zato se Živi zid urušio zbog jedne od najvažnijih karakteristika kada su posrijedi političke stranke. To je vodstvo.

Klateći se između formalnog predsjednika Ivana Vibora Sinčića, predsjednice iz sjene Vladimire Palfi i stranačkog zabavljača Ivana Pernara, Živi zid je puno više poslužio za osobne interese i interese nekih drugih političkih aktera, nego za interese onih kojima se stranka prvotno i fokusirano obraćala. To je socijalno najugroženiji sloj stanovništva koji je u njihovu suprotstavljanju deložacijama vidio robinhudovski način političke borbe te smjenu generacija na hrvatskoj političkoj sceni.

Živi zid u jednom čovjeku

Sada kada Živi zid (p)ostaje isključivo projekt bračnog para Ivana Vilibora Sinčića i Vladimire Palfi, sa sve slabijim izgledima da dogodine obnovi parlamentarni status, kreće bitka za njihove birače. Njih nije malo i veoma bi lako mogli biti jezičcem na vagi nakon što se prebroje svi glasovi na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor sljedeće godine. Kao što je Živi zid dobrim dijelom oduzeo glasove socijalno sve izgubljenijem SDP-u, a što su i te kako podržavali u dijelu HDZ-a, tako su europski izbori naznačili da je veći dio glasova za Živi zid preusmjeren političkoj opciji Mislava Kolakušića, još jednog naoko antisistemskog borca za pravdu.

I dok je Živi zid bio i ostao projekt 's trosjeda', Kolakušićev je politički projekt 'jednosjed' čiji 'diplomirani inženjer' želi biti sve, od europskog zastupnika preko šefa države do šefa vlade i ministra pravosuđa i unutarnjih poslova. Ukratko, Živi zid samo u jednom čovjeku. Da takva nemoguća kumulacija dužnosti privlači kritičan broj birača, potvrdili su ovogodišnji europski izbori, a sljedeća bi potvrda mogla doći na predsjedničkim izborima. Na njima bi se, prema vlastitoj najavi, mogao natjecati i Ivan Pernar sa svojom novom strankom nazvanom prema samom sebi. I on će sigurno uzeti dio glasova Živom zidu, tako da prostor namijenjen najslikovitijem dijelu hrvatske političke scene postaje sve življi. A dijagnostički sve precizniji.

Hrvatska je tako posljednjih desetak godina dobila više političkih opcija koje bez problema mogu impresionirati dio biračkog dijela nudeći mu brzo rješenje jednog-dva problema. Problem je pak kada te opcije prvo riješe vlastiti problem javnim novcem, a za rješavanje ostalih problema ostave tek pokoji lakmus-papir.