Hoće li Zagrebom nakon završetka ovogodišnjih izbora za gradonačelnika i Gradsku skupštinu zavladati koalicija platforme Možemo! i SDP-a, koji sve više postaje platforma Ne možemo. Iako izbore u svakoj jedinici lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj, njih ukupno 576, karakteriziraju mjesni kandidati, podružnice političkih stranaka i neovisne inicijative te njihovi međusobni odnosi, svi se oni održavaju i u kontekstu nacionalne politike.

Tako simpatizeri i potencijalni birači pojedinih stranaka i koalicija u konkretnim općinama, gradovima i županijama teško mogu zanemariti zbivanja u drugim dijelovima Hrvatske povezana s njihovim političkim preferencijama. Možda neće biti odlučujuće za njihovu odluku, ali nije ni zanemarivo. Kada su birači SDP-a u Osječko-baranjskoj županiji na ovogodišnjim izborima za tamošnjeg župana ostali bez mogućnosti da glasuju za SDP-ova kandidata, to je i u drugim sredinama postavilo pitanje koliko je stranka uopće pripravna natjecati se za sve ključne položaje u izvršnoj vlasti i predstavnička tijela diljem zemlje. Jer – ako stranka nije u stanju osigurati glasove potrebne za pravovaljanost kandidature svog kandidata u jednoj od najvećih hrvatskih jedinica regionalne samouprave, koliko je ozbiljno vođena? I što je uopće stranka koja se ne natječe na izborima?

Tako je osječko-baranjski SDP postao svojevrsna platforma Ne možemo, za što su odgovorni svi tamošnji najpoznatiji, godinama suprotstavljeni članovi stranke prije ovog (pred)izbornog debakla. No odgovornost je i na aktualnom predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu, kojemu nije svejedno hoće li SDP postati platforma Ne možemo i na najvažnijim lokalnim izborima u zemlji, onim zagrebačkim.

Kako se bliži izborni dan i nižu ispitivanja javnog mnijenja, sve je izvjesnije da će Zagreb uskoro dobiti novu, drukčiju gradsku vlast predvođenu Tomislavom Tomaševićem kao gradonačelnikom i koalicijom stranaka na čelu s platformom Možemo!. Također, sve je neizvjesnije hoće li se i - s koliko vijećničkih mandata - pobjedničkoj koaliciji u formiranju natpolovične većine u zagrebačkoj Gradskoj skupštini pridružiti SDP. Kako stižu nove ankete, SDP ima sve niži postotak podrške spustivši se čak ispod najslabijeg rezultata stranke na zagrebačkim lokalnim izborima od 1990. Bilo je to u veljači 1993., kada je SDP u koaliciji sa Socijaldemokratskom strankom Hrvatske (SDH) i Socijalističkom strankom Hrvatske (SSH) na izborima za Gradsku skupštinu glavnog grada dobio 7,62 posto glasova birača. Hoće li se dvadeset i osam godina kasnije stranka Peđe Grbina u metropoli spustiti na povijesni minimum ili počinje napredovati?

Zagreb je nekoliko puta zrcalio ključne trendove

Predstojeći zagrebački izbori nisu samo novi kritični izbori za građane glavnog grada, nego će i svojim rezultatima vrlo vjerojatno utjecati na rekonfiguraciju odnosa snaga na nacionalnoj političkoj sceni. U više od tri desetljeća održavanja demokratskih višestranačkih izbora i na lokalnoj i na regionalnoj razini u Hrvatskoj, Zagreb je nekoliko puta zrcalio ključne trendove u hrvatskoj politici.

Na prvim izborima 1990. postao je izbornom utvrdom HDZ-a te se činilo da je stranka pod vodstvom Franje Tuđmana sigurna na vlasti dok god pobjeđuje u Zagrebu. Prijelomni se trenutak dogodio na prijevremenim lokalnim izborima u Zagrebu u listopadu 1995., kada je SDP pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Ivice Račana postao najjačom oporbenom strankom u gradu te s ostalim oporbenim strankama formirao skupštinsku većinu. Za predsjednika Skupštine izabran je SDP-ov političar Zdravko Tomac, ali je kasnije sva četiri HSLS-ova gradonačelnička kandidata predsjednik Tuđman odbio potvrditi koristeći tadašnje zakonske mogućnosti. Došlo je do Zagrebačke krize, koja je u konačnici odbila većinu zagrebačkih birača od HDZ-a te je stranka u Zagrebu na također prijevremenim lokalnim izborima 2000. otišla u dugogodišnju oporbu, sve dok je na vlast nije vratio Milan Bandić. Lako je moguće da stranka Andreja Plenkovića nakon 16. svibnja obnovi svoj oporbeni status u hrvatskoj metropoli, posebice u situaciji u kojoj grad izgleda kao da ga je još jučer pogodio potres.

I dok je tijekom 1990-ih Zagrebom upravljao HDZ osiguravši skupštinsku većinu i nakon lokalnih izbora 1997., kada mu je pretrčao presudan broj HSS-ovih vijećnika, od 2000. do 2021. prvo je ime zagrebačke politike bio pokojni Milan Bandić, najprije kao SDP-ov gradonačelnik, a nakon razlaza s matičnom strankom na čelu vlastite političke opcije kasnije organizirane kroz stranku Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. I dok je proteklih godina Bandićevu većinu u Gradskoj skupštini osiguravao HDZ, Bandićevi su 'žetončiči' osiguravali HDZ-ovu većinu u prethodnom sazivu Hrvatskog sabora. Kao što su prošlogodišnji parlamentarni izbori, održani usred pandemije koronavirusne bolesti, donijeli HDZ-u novu pobjedu zahvaljujući percipiranoj pobjedi nad njom, tako će ovogodišnji lokalni izbori, osobito u Zagrebu, razmjestiti nove izazivače aktualnoj vlasti prije trogodišnje pauze do sljedećih izbora u zemlji 2024. Tek tada bi se trebali održati europski, parlamentarni i predsjednički izbori. Stoga ne čudi to da se za mjesto zagrebačkog gradonačelnika natječu čelne osobe treće i četvrte opcije u ispitivanjima javnog mnijenja.

Uz Tomislava Tomaševića, to je i Miroslav Škoro, koji predvodi Domovinski pokret te ni njemu nije svejedno hoće li nakon što je 2019. zamalo ušao u drugi krug predsjedničkih izbora i 2020. postao trećom parlamentarnom snagom u Saboru ostvariti povoljan rezultat u Zagrebu. To bi svakako bio ulazak u drugi krug gradonačelničkih izbora jer će ga se u suprotnom početi percipirati kao serijskog izbornog gubitnika.

Hoće li Hrvatska dobiti konkretnu zeleno-lijevu političku opciju

Premda ankete sugeriraju da Tomislav Tomašević pobjeđuje i u prvom i u drugom krugu izbora, njemu pak nije svejedno zbog toga kako će izgledati sastav buduće Skupštine. Na HDZ, Domovinski pokret te Bandićeve baštinike ionako ne može računati, a pravo je pitanje koliko će vijećničkih mjesta osvojiti njegova platforma kojoj će zasigurno zatrebati koalicijski partner u vidu SDP-a. Osvoji li SDP dovoljan broj mandata da s platformom Možemo! ostvari skupštinsku većinu, i dalje najjača hrvatska oporbena stranka može proglasiti kakav-takav napredak u odnosu na prethodne lokalne izbore. Međutim hoće li to biti dovoljno da stranka u aktualnom izbornom ciklusu počne ozbiljnije pretendirati na dolazak na vlast i na nacionalnoj razini?

Postane li Tomislav Tomašević novi zagrebački gradonačelnik, htio-ne htio, postat će i trećim najutjecajnijim hrvatskim političarem nakon premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Pritom će predsjednik Vlade i HDZ-a dobiti novog politički moćnog suparnika koji je nastupom i sadržajem suprotnost verbalnom bombarderu s Pantovčaka. Iako Milanović nije štedio ni Tomaševića, zajedničko će im biti vođenje politike nasuprot HDZ-u i Plenkoviću, a dobar će dio javnosti upravo u potencijalnom gradonačelniku Zagreba vidjeti budućeg kandidata za premijera. Naravno, dokaže li se uspješnim u vođenju glavnog grada koji je već godinama u mnogo čemu poprište zloporabe politike na niz načina, ma što sada govorila obnašateljica dužnosti gradonačelnice Zagreba Jelena Pavičić Vukičević, koja je, ne uđe li u drugi krug gradonačelničkih izbora, uistinu pripravna za političku mirovinu.

Uspije li prvo ime platforme Možemo! osigurati izvršnu i predstavničku vlast u Zagrebu te nakon toga realizaciju bitnih promjena u načinu vođenja grada koje najavljuje, Hrvatska će tek tada dobiti konkretnu zeleno-lijevu političku opciju koja ne samo kratkoročno može računati na nekadašnje SDP-ove birače te, dakako, na nove birače. Ipak, ništa nije sigurno. Dovoljno je pogledati neuspjeh španjolskog Podemosa osnovanog 2014., čiji je naziv preuzeo hrvatski Možemo!

U međuvremenu, mogući Tomaševićev partner SDP dočekuje lokalne izbore s minimumom želja vezanih uz ostanak na vlasti u Rijeci te povratak na vlast u Zagrebu. To je premalo da bi sljedeće tri godine, ne deklasira li HDZ sam sebe kao 2000. i 2011., stranka Peđe Grbina bila predvodnica oporbe. Posebice ovako vođena, bez sadržaja te podijeljena unutar sebe. Zato i jest postala Ne možemo.