Godinu 2024. naziva se superizbornom jer nikada više stanovnika našeg planeta nije sudjelovalo na izborima. Neke od velikih zemalja koje su ih provele ove godine su Bangladeš, Francuska, Indija, Indonezija, Iran, Japan, Južna Afrika, Južna Koreja, Meksiko, Pakistan, Rusija, Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo te Venezuela. Nisu svi od tih izbora bili slobodni i pošteni, no ukupno možemo reći da je svijet ove godine stalno bio na biralištima.

U Europskoj uniji su održani i izbori za najveće demokratski izabrano predstavničko tijelo, Europski parlament, koji je sa svojih 705 eurozastupnika pojedinačno veći i od britanskog Doma pučana (650) i od Lok Sabhe (543) u Indiji te američkog Zastupničkog doma (435). Ovo je bila - i još jest - i superizborna godina za Hrvatsku jer će birači i treći put izaći na birališta: u travnju su birali Sabor, u lipnju Europski parlament, a krajem prosinca čeka ih prvi krug predsjedničkih izbora.

Ne postoji kohabitacija

Ovo su osmi predsjednički izbori u Hrvatskoj (od 1992. godine) te šesti koji se održavaju u božićno doba zbog toga što je Franjo Tuđman umro tijekom svojega drugog mandata, u prosincu 1999. godine. Da je odradio mandat do kraja, izbori bi bili u kasno proljeće 2002. godine te bi to bio njihov uobičajeni termin. Predsjedničke izbore 1997. godine OESS-ova promatračka misija ocijenila je kao slobodne, ali ne i poštene, zbog neadekvatne zaštite privatnosti glasanja na biralištima, izostanka stranačkih promatrača na mnogim biračkim mjestima, problema s ažurnim podacima na popisu birača (pogotovo u krajevima obuhvaćenima mirnom reintegracijom) te značajne nadzastupljenosti predsjednika Tuđmana u javnim medijima.

U sklopu ustavnih reformi 2000. značajno su smanjene ovlasti predsjednika te je dokinut polupredsjednički sustav osmišljen po uzoru na Francusku. Iako se u medijima često potencira teza da hrvatski birači ne žele 'staviti sva jaja u istu košaru' te da koriste predsjedničke izbore kako bi 'kaznili Vladu' i uspostavili 'sustav provjera i ravnoteža', ustvari su razdoblja u kojima su Pantovčak i Banski dvori bili iste političke boje jednako duga kao i ona kada su se razlikovali, kao što je to danas slučaj. Do 2000. i ukidanja polupredsjedničkog sustava HDZ je kontrolirao i Ured predsjednika i mjesto premijera. Od 2000. do 2003. godine predsjednik nije bio iz iste stranke kao premijer (SDP), ali jest dolazio iz koalicijskog partnera (HNS). Razdoblje u kojem su iz dva različita politička tabora dolazili predsjednik i premijer, odnosno premijerka, jest ono od 2004. do 2011., kada su Sanader, a potom Kosor bili sučelice Mesiću pa Josipoviću. Od 2012. do 2015. obje pozicije kontrolira ista stranka (SDP), a godinu dana Josipović je bio nasuprot nestranačkom Oreškoviću, da bi od 2016. do 2019. HDZ kontrolirao oba brda.

Od 2020. SDP-ov Milanović je na Pantovčaku nasuprot HDZ-ovom Plenkoviću. Ukupno gledano, od 1992. do danas, 19 godina osobe iz iste stranke ili tabora bile su na poziciji predsjednika i premijera, a 13 godina osobe iz različitih opcija. Ako gledamo samo od 2000. godine, dobivamo to da su 13 godina na tim pozicijama bile osobe iz različitih stanaka, a osam godina iz istih tabora. Budući da više nema polupredsjedničkog sustava, kohabitacije nema niti je može biti te je pogrešno situaciju kada oba brda nisu iste političke boje nazivati kohabitacijom. Ona bi nastala da je na parlamentarnim izborima 1995. godine pobijedila oporba ili da su na predsjedničkim izborima 1997. godine pobijedili Zdravko Tomac ili Vlado Gotovac.

Kako funkciju ispuniti sadržajem?

Bez obzira na to što predsjednik ima značajno smanjene ovlasti, njegova funkcija se u Hrvatskoj i dalje doživljava kao izrazito važna te nerijetko kandidati u kampanji najavljuju niz promjena koje s Pantovčaka nije moguće ostvariti. Da se išlo na potpun prelazak na parlamentarni sustav i biranje čisto ceremonijalnog predsjednika posrednim putem, takve rasprave sada bi bile izlišne. Dosadašnji predsjednici nakon 2000. godine pomalo su znali lutati, tražeći svoju nišu i sadržaj kojim bi ispunili svoje relativne skučene ovlasti. Također, nerijetko bi se prometnuli u neformalnog vođu oporbe, kao što je to dobrim dijelom slučaj s aktualnim predsjednikom Milanovićem.

Zagovornici daljnjeg izravnog izbora predsjednika i zadržavanja postojećeg kataloga ovlasti ističu da je to jamac protuteže Vladi i premijeru, a koji može postati odveć moćan. Međutim nadmoć premijera u hrvatskom sustavu posljedica je sveeuropskih trendova prezidencijalizacije političkih stranaka, pri čemu se moć predsjednika stranke okrupnjava kako zbog načina medijskog praćenja izbornih kampanja, tako zbog statutarnih ovlasti unutar stranke te naposljetku samim ustrojem Vlade. Nju prije svega treba kontrolirati Sabor, a posredno i Ustavni sud, dok se predsjednik treba skrbiti za skladno funkcioniranje cjelokupnog sustava te se prvenstveno baviti vanjskom, sigurnosnom i obrambenom politikom, a ne biti alternativni izvor moći.

Što je na jelovniku?

Kandidati za izbore koji će se održati između Božića i Nove godine, 29. prosinca, više-manje su već poznati, premda ćemo tek nakon 10. prosinca znati tko je doista osigurao pravovaljanu kandidaturu prikupljanjem 10 tisuća potpisa građana. Nasuprot aktualnom predsjedniku Zoranu Milanoviću, kojeg podupiru SDP i partneri, naći će se bivši ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac, uz podršku HDZ-a i partnera, zastupnica stranke Možemo Ivana Kekin, neovisna zastupnica Marija Selak Raspudić, Mostov zastupnik i sinjski gradonačelnik Miro Bulj, bivši europarlamentarac iz stranke Pravo i pravda, Mislav Kolakušić, kao i Branka Lozo iz stranke Dom i nacionalno okupljanje. Kandidaturu su najavili i brojni drugi neovisni kandidati te kandidati manjih, neparlamentarnih stranaka, no kao relevantne navodimo prije svega one koji su kandidati parlamentarnih stranaka ili su sami zastupnici u Saboru te su proizašli iz parlamentarnih stranaka, poput Marije Selak Raspudić. Ponuda kandidata uvelike odražava dosadašnje karakteristike političke elite. Tako se za poziciju predsjednika natječu dva pravnika, bivši diplomat, bivši sudac, dvoje liječnika, dvije sveučilišne profesorice te gradonačelnik.

Što bi trebalo pitati kandidate?

Kandidati će tijekom kampanje, svatko prema svojim zamislima i nahođenju, inzistirati na različitim temama – od pitanja korupcije, održivosti zdravstvenog sustava, odnosa privatnog i javnog u gospodarstvu, do različitih aspekata kulturne i identitetske politike. Međutim, kada se sagleda stvarne, ustavne ovlasti predsjednika, može se složiti katalog pitanja na koja bi svi kandidati za Pantovčak trebali imati spreman odgovor.

Neka od tih pitanja su:

• Planirate li slati zakone na procjenu ustavnosti, sukladno čl. 89?
• Biste li koristili institut predlaganja tematskih sjednica Vlade, sukladno čl. 102?
• U slučaju da se Vladi izglasa nepovjerenje, biste li u konzultaciji s predstavnicima saborskih klubova pokušali odrediti novog mandatara ili biste odmah išli prema raspisivanju novih izbora?
• U kojim slučajevima ne biste potpisali predsjedničko pomilovanje?
• Na koji način biste pristupili određivanju mandatara za sastav Vlade u slučaju izbornog rezultata zbog kojega nije jasno tko ima većinu u Saboru?
• Kako gledate na neutralnost uloge predsjednika naspram parlamentarnih, lokalnih i europskih izbora?
• Kako gledate na ulogu Ustavnog suda u političkom sustavu?
• Kojim kriterijima biste se vodili u procesu imenovanja predsjednika Vrhovnog suda?
• Kako vidite suradnju s Vladom i Ministarstvom vanjskih i europskih poslova u predstavljanju zemlje u inozemstvu?
• Kojih kriterija ćete se držati pri odlučivanju o imenovanju veleposlanika, visokih vojnih časnika i ravnatelja obavještajne zajednice?
• Kako vidite hrvatsku ulogu u ratnim naporima Ukrajine?
• Koji je hrvatski stav prema ratu na Bliskom istoku?
• U kojim slučajevima biste potpisali djelovanje Oružanih snaga izvan granica RH?
• Podržavate li vojni rok ili neki drugi oblik sigurnosne obuke mladih hrvatskih građana?
• Za kakav se koncept nacionalne sigurnosti zalažete?
• Što su po vama prioriteti za ulaganje u Oružane snage?
• Prema kojim dijelovima svijeta bi po vama trebalo pojačati diplomatsku aktivnost?
• Kako gledate na planove proširenja Europske unije?
• Kako gledate na planove za ustavne reforme u Bosni i Hercegovini?